Dijagnoza

 Jedan moj poznanik u nešto ozbiljnijim godinama, mada ni ja nisam u prvom cvetu mladosti, je često govorio:
„Ja nemam visok krvni pritisak.“
Bila mi je čudna ta njegova izjava, znajući da je odgovoran za nezapamćeni svinjocid, ali istovremeno i za podsticaj razvoja svinjogojstva.
„Bio si kod doktora, pa si izmerio?“, upitao bi neko.
„Ne, nisam bio, zato ga i nemam.“
Poučen takvim stavom, ni ja ne obilazim lekare. Znate kako je sa njima, uvek nešto pronađu.
Međutim, poslednjih meseci su me mučile glavobolje. znajući kako će reagovati, jedno vreme nisam ništa pričao supruzi. Međutim, posle nekog vremena joj bilo jasno da nešto nije u redu.
Čim je bila sigurna da imam problem, započela je sa ofanzivom.
Poslužila se gandijevskim metodama. Svuda po kući je ostavljala flajere za razne klinike, časopise o zdravlju, često bi gledala emsije posvećene zdravom životu. Svako malo bi pokrenula priču o bolesti nekog koga poznajemo.
Kada je shvatila da potpuno ignorišem njen miran pristup, prešla je na agresivniju kampanju.
„Idi zakaži kod doktora.“
„Nemoj da se igraš zdravljem.“
„Ne možeš biti tako neodgovoran.“
Pritisak se nastavio iz dana u dan. I dalje sam odolevao, iako sve teže i teže. Vadio sam se nedostatkom novca i vremena.
Na kraju je preuzela odlučujući korak,
Jedno jutro me za doručkom obavestila da mi je zakazala pregled u prestižnoj klinici Dren. Zalogaj mi je zastao u grlu, umalo se nisam ugušio. Kašljući i grcajući, upita he je da li poludela. Cenovnik pomenute klinike je daleko iznad naših platnih mogućnosti.
„Ne moraš da ideš, ako nećeš. Ali da znaš da je rezervacija na tvoje ime i da nema povraćaja para. A i sredila sam ti slobodan dan u redakciji.“
Ne volim kada me stave pred svršen čin.
Gunđao sam, huktao, zanovetao, ali sam znao da nemam izbora. Moram da odem na zakazani pregled, kako da dopustim da propadne toliki novac.
Sledećeg jutra sam se okupao, obukao čist veš i najpristojniju garderobu i zaputio se u kliniku Dren.
Stigao sam do velelepne zgrade u prestižnom delu grada.
Mermerni podovi, teške zavese, drvena oplata na zidovima, umetničke slike, intimno osvetljenje činili su mi se primereniji hotelu van kategorizacije nego bolnici.
Cvrkutava recepcionarka ili prijemna sestra me dočekala za pultom od punog izrezbarenog drveta. Čak i njena uniforma je više podsećala na uniformu recepcionarke.
Odmah me pronašla u sistemu i pozvala neku drugu hostesu ili medicinsku sestru, šta već, koja je bila zadužena da me sprovede kroz sve preglede.
Nije gubila ni časa. Sa osmehom, ali odlučno, vodila me od jedne do druge ordinacije. Kada sam završio sa pregledima i analizama, bio sam potpuno iscrpljen. Moja hostesa me odvela me do doktora zasluženog za moj slučaj, da mi postavi dijagnozu. Dok sam sedeo u udobnoj fotelji, poslužili su me odličnim čajem i kolačićima. Ma koliko je sve izgledalo „na nivou“, ipak sam bio u lekarskoj ordinaciji i nije mi bilo prijatno.
Relativno mlad doktor, preplanulog tena i blistavih zuba je sa velikom pažnjom posmatrao ekran ispred sebe. Ćutao je nekoliko minuta, a meni je svaki zalogaj sve više zapinjao u grlu.
Na kraju je uzdahnu, pogledao me i ozbiljno rekao.
„Žao mi je, gospodine Piskaroviću.“
„Šta vam je žao? Što mi niste više naplatili ovu šetnju?“
„Ne, gospodine, nikako. Žao mi je što niste došli ranije kod nas. Sad je kasno.“
Zanemeo sam.
„Na žalost, tumori su metastazirali.“
„Tumori?“, upitao sam sa pola glasa.
Saosećajno je klimnuo glavom.
Ćutao sam neko vreme suočen sa dijagnozom.
„Koliko još?“
„Teško je reći, ali ne više od dva meseca.“
Nisam znao šta bih odgovorio. Spustio sam ramena i zaputio se ka izlazu.
„Hvala na iskrenosti“, promrmljao sam.
„Čekajte, gospodine Piskaroviću.“
Zastao sam i okrenuo se sa nadom.
„U okviru usluge imate i taksi koji će vas odvesti do kuće. Prijatan dan vam želim“
Kada sam ušao u stan, odmah me supruga pritisnula da joj kažem kako je prošao pregled.
Razmišljao sam šta da li da joj kažem istinu ili ne, ali sam na kraju ipak sve otvoreno ispričao.
Hrabro krijući suze u očima, rekla je da treba da se borim i da ne odustajem i da će s sve rešiti.
Nisam nalazio utehu u njenom optimizmu. Bezvoljno sam se uvukao u krevet.
Sledećeg jutra sam dugo razmišljao šta da radim. Mogu da sam sebi skratim muke, ali nemam hrabrosti za taj korak. Mogu da ispunim svoju listu želja, ali pošto nemam bogatstvo kao lik iz istoimenog filma, onda ta mogućnost otpada. Na kraju mi je preostalo da nastavim život kao do sada. Sledeće dane sam proveo u šetnji, obilaženju dragih mesta, razgovoru sa dragim ljudima, snimanju video poruka i pisanju pisama za sina, koje treba da otvori u budućim godinama. Nikome u redakciji nisam ništa rekao o mom stanju, kao ni prijateljima i rodbini. Iz nekog razloga, prestale su i moje glavobolje.
Pomirio sam se mojom sudbinom.
Prošlo je nedelju dana od moje posete Drenu, kada sam dobio poziv iz spomenute klinike. Zvala me moja hostesa. Rekla mi je da ima dve dobre vesti.
Prva je da su mi pročitali pogrešne rezultate i da sam zdrav kao dren, na šta se nasmejala.
„Razumete, zdravi kao Dren?
Bio sam u tolikom šoku da nisam znao kako da odreagujem.
Glavobolje su jednostavno posledica neaktivnosti. Treba više da šetam, nastavila je.
Druga dobra vest je  da će mi naplatiti samo sedamdeset posto od uobičajene tarife za konsultaciju, jer je sve obavljeno telefonom.
Spustio sam slušalicu i pomislio:
Kako li ću, za ime sveta, platiti taj račun?
Slika – paulbr75

9 thoughts on “Dijagnoza

    1. Drugar mi juče ispričao da se njegovoj drugarici desio takav slučaj sa tumorom i pogrešnim rezultatima… Malo sam uvio u humor, ali poenta je jasna…

  1. Znam i ja jednu interesantnu priču, pobrkali ljudima rezultate, dijagnoza rak, jedan poživeo još nekih desetak godina, onaj koji je imao nedijastikovan, a onaj drugi preminnuo zdrav, ali sa dijagnozom za nepunih mesec dana.
    Još jesdan interesantan podatak je da je u SAD u vreme štrajka lekara preminulo 50% manje ljudi nego inače.
    Da me ne bi shvatili pogrešno na preglede treba ići, svakako, ali bez posete više lekara, 2-3, možda 5… ne teba reagovati na dijagnoze, moje skromno mišljenje.
    Sjajna priča Shonery, hvala.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *