Ogledalo

Razor je stajao u reci i gledao u svoj odraz. Mišićavo telo bilo je pokriveno krvlju i starim ožiljcima. Srećom, krv nije bila njegova. Pogledao je ka obali, na zemlji su ležala krvava tela petorice razbojnika. Probali su da opljačkaju i ubiju pogrešnog čoveka i tu grešku su platili svojim bednim životima. Napasti visokog i snažnog ratnika, koji nosi ogroman mač preko leđa, nikako ne može biti dobra odluka.
Razor se gorko nasmejao. Zahvaljujući bezbrojnim budalama, uspeo je da izgradi reputaciju velikog borca. Bez lažne skromnosti, smatrao je sebe najboljim ratnikom u zemlji, možda ne najboljim, već drugim najboljim.  Ali to će se uskoro promeniti. Obnovio je snagu komadom suvog mesa i nastavio potragu.
Povremeno pojavljivanje razbojnika je unosilo malo živosti u samo putovanje. A i posle svake borbe, postajao je iskusniji, a samim tim i bolji. Uputio se ka prebivalištu najvećeg borca koji je ikada hodio njihovim svetom.
Mnogi su odvažili da probaju da upišu svoje ime u istoriju, ali su pronašli samo brzu smrt, ako su imali sreću. Neke je Razor poznavao, i sada se prisećao njihovih zajedničkih avantura. Njegova pobeda će biti i njihova.
Da bi prikupio obaveštenja, morao je da obavlja brojne usputne zadatke i poslove, ali je nakon dugog lutanja napokon bio na pravom putu.
Stigao je do zidova koji su okruživali veliku kamenu kuću. Da, to je mesto gde se nalazi najbolji borac ovog sveta. Priča se da čuva i nebrojeno blago. Ali Razora bogatstvo nije zanimalo, mada će ga rado prihvatiti kao nagradu. Bilo mu je najbitnije da pokaže i sebi i drugima da je najbolji od svih.
Hrabro je prišao teškim drvenim vratima.
Duboko je udahnuo, gurnuo vrata i ušao unutra. Obreo se u mračnoj prostoriji, svetlost se teško probijala kroz male rupe u krovu. Čvrsto je stegnuo balčak mača. Tišina je bila zaglušujuća. Činilo se da je kuća potpuno napuštena. Najveći ratnik celog sveta je izabrao bedno mesto za život, pomislio je Razor podrugljivo. Nakon pobede, on će živeti u palati okružen bogatstvom i brojnim robinjama.
Polako i pažljivo je hodao kroz prostorije. Pod je bio prekriven kostima mnogobrojnih nesupešnih lovaca na slavu.
Razor je znao da njega čeka drugačija sudbina.
Stigao je do poslednjih vrata. Masivna, dvokrilna, bogato izrezbarena slikama, označavala su tačku sa koje više nema povratka. Zastao je i oslušnuo, sa druge strane nije dopirao nikakv zvuk.
Otvorio je vrata i hrabro stupio u prostoriju. Zaslepila ga je jarka svetlost. Kroz poluzatvorene kapke je opazio ogromnu senku koja se nadvijala nad njim. Na slepo je zamahnuo teškim mačem u pokušaju da protivnika preseče preko stomaka. Mač je prošao kroz senku i čulo se samo lomljenje stakla.
Prokletnik, postavio je ogledalo, shvatio je Razor. Gorko se osmehnuo dok mu je sa leđa oštrica probijala pluća. Možda ipak neću postati najbolji.
Žgoljavi i pogrbljeni mladić je besno odgurnuo stolicu. Pokušao je da obriše naočare velike dioptrije, dok mu su krhko telo potresali grčevi. Meseci igranja su otišli u vetar. Ne znaju ga oni, neće se sve završiti ovako. Ako treba, uložiće u igru celu sledeću godinu, ali će biti najbolji borac.
Konkurs na Krstarici na temu „Ogledalo„:

11 thoughts on “Ogledalo

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *