More

Talasi, plavetnilo, beskrajna voda. Sunčevi zraci se nežno odbijaju o površinu, koja se lagano mreška. More…
Ne mogu da ga podnesem, zapravo mrzim ga.
Postoje ljudi koji obožavaju sunce, more, pesak, slan vazduh. Nije mi jasno.
Svaki dan sam na moru i ne vidim nikakvu lepotu u svemu tome. Proklinjem dan kada sam prvi put osetio morsku vodu na svojoj koži.
Svakog ko kaže da voli more, udavio bih u istom.
A tek oni koji pričaju o lepotama plovidbe. Ne znam šta bih sa njima. Možda da ih jednostavno obesim na najviši jarbol ili da ih vezane bacim u more i povlačim za brodom?
More je provod, more su koke, more je izvor života. Nisam baš siguran…
More nije lepota, mir, sreća, izvor života, radost, zabava.
More nije ništa od nabrojanog.
Ne, nikako.
More je znoj, krv, bol, patnja, muka, bolest, smrt. More je iskonski, nezaustavljivi i nepredvidivi bes.
Za razliku od mora, planina je pravi mir.
Šta bih dao za kolibu negde u planini, hiljade kilometara udaljenoj od najbližeg mora. Čist, oštar planinski vazduh, to mi treba. Sa planinom čovek uvek zna na čemu je. Sve dok ima dovoljno zaliha hrane i drva, nema o čemu da se brine. Bilo bi tu mesta i za dobru ženu.
Sloboda, tišina, iskonski mir.
Dok me talasi bacaju levo-desno, gore-dole, često zamišljam božanski mir na nekoj planini. Kada se skoncentrišem, mogu da osetim nežno pucketanje vatre u kaminu, ali i bockavu hladnoću snega na rukama.
Već sam počeo da trljam dlanove radi bolje cirkulacije, kada me iz sanjarenja prenuo pucanj iznad glave.
Čuvar je mahao bičem.
„Hajde robovi, hvatajte vesla, neće ova galija sama da plovi. Senator mora da stigne u Rim što pre.“
Prihvatio sam se svog vesla, izgubljen u ritmičnom ljuljanju galije i bubnjevima koji su nam određivali brzinu zaveslaja.
Priča je imala premijeru na Krstarici, tema je bila – More.
Slike – Dimitrisvetsikis1969, OpenClipaer-Vectors,

8 thoughts on “More

Оставите одговор