Spas za generaciju 2030.

Možda se pitate čemu ovakav naslov? Jednostavno je. Pripadam generaciji sedamdeset i nekoj. Šanse da doživim (i da mi to znači) da ovo bude iole normalna zemlja je praktično nepostojeća.
Moj klinac je rođen 2007. Šanse da on živi, radi, stvara, uživa u zemlji koja je iole normalna (a da ostane ovde) je minimalana.
Preostaje onda samo sledeća generacija, što će reći, moji unuci, generacija tamo neka 2030. Ako započnu korenite promene što pre, onda će ti klinci imati šansu. Mislite da je ovo suviše pesimistička izjava? Meni se čini da sam bio blag u proceni.
Jasno vam je da pričam o protestima. Iskreno se nadam da će ovog puta protesti pokrenuti ozbiljniju priču. Možda će biti okidač da napokon uredimo sistem ili da bar počnemo da sve dovodimo u red. Jasno mi je da to nije lako, ali ovo je krajnji trenutak da se zamislimo nad našom budućnošću. Jeste, svakog puta su nas izradili na protestima, ali to ne znači da treba da prestanemo da se borimo za bolje sutra i prekosutra.
Da li treba da spominjem razloge za nezadovoljstvo? Ako treba, onda slobodno preskočite dalje čitanje. Pretpostavljam da je svima (osim određenom broju onih kojima odgovra trenutno stanje) jasno da smo dotakli dno. Znam, možemo još niže da se ukopamo, ali ne bi bilo loše da to preskočimo.
Ne kažem da je prethodna garnitura bila sjajna. Daleko od toga. oni su poprilično krivi što su se ovi dočepali vlasti. U vezi sa tim. Ako me neko pita, a ne pita me, smatram da svi aktuelni „opozicioni“ lideri treba da sede u toplini doma svog i da se ne pojavljuju na protestima. Njih desetak i tako ne čin ebitnu razliku u pogledu broja prisutnih. Ako žele da šalju svoje pulene, to je u redu. Poslednji izbori su pokazali šta građani misle o istima. Sad kad bih počeo da pišem šta msilim o svim tim ocvalim „opozicionarima“, to bi se baš odužilo. Neka protesti idu svojim tokom, a već će se pojaviti nova lica, bilo namerno bilo slučajno. Vreme je da potpuno osvežimo političku scenu. Ako baš neće niko, evo mogu i ja. Nemam neke reference – srećno oženjen, jedno dete, jedan roman, večita opozicija… Naučiću već da uzdišem, spajam prste, glumim žrtvu i žalim se kako me niko ne razume. Imam čak i program delovanja.
Zanimljivo je da su ovog puta okupljeni šetači pripadali svim politčkim opcijama – od krajnje levice do krajnje desnice. To daje nadu da je moguće, uprkos politčkim različitostima,  pokrenuti veliki broj ljudi.
Mali predlog za organizatore protesta. Jasno je da nisam naivan i da sam svestan da uvek postoje neki organizatori. Ubi nas negativna kampanja. „Vučiću pederu“ samo izaziva kontra efekat. Treba da ih gađamo porukama ljubavi. Ne bi mogli, na njihovim televizijama, da kažu da su u pitanju mrzitelji lika i dela drugog najvećeg sina, kad bi na demonstracijama vikali „Vučiću, šećeru“, „Aco, mi te volimo“, „Alek je genije“ ili nešto slično.
Jasno je da izbori ništa ne znače, ako ćemo samo staviti nove likove u stari sistem. Ali ako počnemo da menjamo sistem i uvodimo red, onda će možda biti nade za generaciju 2030.

 


 

Napomena 28.2.2022. i dalje je sve po starom, nismo se pokrenuli…

Slika – Niekverlaan

7 thoughts on “Spas za generaciju 2030.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *