Nezgoda na putu

To, da mi se dešavaju izuzetno neobične stvari, verovatno ste mogli da primetite, ako čitate ove priče, ali čini mi se da ovaj doživljaj nadmašuje sve ostale. Možda i grešim, no, videćete sami kada stignete do kraja.

 

Nedavno sam išao za Šabac, tragom velike novinarske priče „Šabački vašar u rukama organizovanog kriminala“. Još uvek ne mogu da vam otkrijem detalje onog šta sam otkrio, ali budite sigurni da će izazvati zemljotres u svim slojevima društva.

 

Bilo je već poprilično kasno kada sam krenuo ka kući. Vreme brzo prolazi dok obilazite šator za šatorom i u svakom probate malo jela i pića da ne biste bili sumnjivi, a sve zbog toga da navedete ljude da pričaju.

 

Vozio sam vrlo polako, sve vreme pazeći na ograničenje. Strepeo sam da me slučajno ne zaustavi  patrola, jer bi me duvanje u aparat odvelo u prvu policijsku stanicu. Kako da objasnim da nisam pio zato što volim, već po službenoj dužnosti?
Već sam bio u blizini Obrenovca, kada sam iznenada primetio stoperku.

 

Cigančica, pomislio sam i već sledećeg trena se postideo zbog svoje reakcije, te sam naglo zakočio. Promrmljala je pozdrav i sela na suvozačevo sedište. Imala je dvadesetak godina i da budem iskren, nije bila lepotica, više simpatična, ali bi uz mali kozmetički uticaj bila veoma lepa. Nastavili smo vožnju.

 

„Idem do Beograda, nadam se da ti odgovara?“

 

„Da, naravno da odgovara“, odgovorila je.

 

„Ideš li na posao ili se vraćaš kući?“, upitao sam.

 

„Ne, tek sam počela sa poslom.“

 

Nije mi bilo baš najjasnije šta je time mislila, pa sam samo klimnuo glavom.

 

„Evo možeš da staneš pored onog šumarka“, pokazala je  na mračni puteljak na nekih 150m ispred nas.

 

„Ovde želiš da izađeš? Šta ćeš u ovoj mrakači?“, začuđeno sam pitao.

 

„Pa, ovde je zgodno da sve završimo.“

 

„Šta da završimo?“,sad sam sam već bio potpuno zbunjen.

 

„Pa seks, naravno, šta bi drugo? Ne brini, nisam skupa.“

 

Istog trena sam bio potpuno trezan. U potpunom šoku sam pogledao u nju i ruke su pratile pogled. Problem je što su mi ruke bile povezane sa volanom, tako da se umalo nismo ukucalli u bankinu sa desne strane. Naglo sam skrenuo u levo i za dlaku promašio šleper, koji nam se približavao iz suprotnog pravca. Zaustavio sam se pored pomenutog mračnog puteljka, i  pokušavao da dišem polako i ravnomerno. Toliko su mi se tresle ruke da nisam uspeo da zapalim cigaretu. Uviđano je bez reči zapalila jednu i pružila mi.

 

„Hvala“, duboko sam udahnuo. Sve vreme sam se trudio da što više povećam razmak među nama, te sam se zalepio za vrata na vozačevoj, tj. mojoj strani.

 

„Seks?“, upitao sam drhtavim glasom, dok me oblivalo crvenilo. „Ja sam mislio da ti stopiraš onako, nisam mislio da… Nisam… Ja sam samo… “

 

Mozak mi se zablokirao i reči su mi na jedvite jade izlazile iz usta. Nikada nisam bio vešt u razgovoru sa ženama, lista mojih ljubavnih uspeha počinje i završava se sa mojom suprugom. A otvorena seksualna ponuda u razmenu za novac ni u kom slučaju nije pomogla mom samopouzdnaju.

 

„Ne treba, hvala“, jedva sam promucao. „Mogu da te odbacim negde uz put, ali stvarno ne želim seks.“

 

U isto vreme sam osećao stid što ju odbijam, pa mi se činilo ispravnim da objasnim svoj postupak.

 

„Znaš, ja sam oženjen i stvarno nemam potrebu za seksom van kuće“, naravno, lice mi je i dalje buktalo dok sam izgovarao ovu rečenicu.

 

„Ok, nema problema, povezi me još malo, ovde je mrak pa ne bih mogla nikoga da nađem“, nehajno je odgovorila.

 

Nastavili smo sa našom vožnjom u mrtvoj tišini.

 

„Kako ti ide posao?“, upitao sam, čisto da prekinem muk mada mi je odmah bilo jasno koliko je ovakvo pitanje u najmanju ruku neumesno.

 

„Ne mogu da se požalim“, odgovorila je sa osmehom. „Imam dosta stalnih mušterija, a svi kažu da sam dobra. Ako hoćeš, možeš da dobiješ pušenje za džabe.“

 

„Nnn, ne hvala, već pušim cigaretu“, jedva sam promumlao.

 

„Nadam se da gore nema pandura, ako me nahvataju, propašće mi celo veče“, rekla je zabrinuto.

 

Ako me policija uhvati sa prostitutkom u autu, i ja ću dobiti i novčanu i zatvorsku kaznu. A ja brinuo da me uhvate kako vozim u alkoholisanom stanju. A već mogu da zamislim kako bi se tom vešću naslađivali moje „kolege“ novinari, koji bi celu priču izvrnuli u nešto prljavo i pokvareno. Teško da bi u svemu videli običnu ljudsku priču. A i supruga bi sigurno bila beskrajno saosećajna, otprilike kao španska inkvizicija. I ko bi meni verovao da se ništa nije desilo???

 

Oboje smo napeto posmatrali put ispred sebe.

 

„Stani ovde, ovo je moje mesto“, pokazala je na raskrsnicu, odlično osvetljenu sa nekoliko svetiljki. „Dobro je da mi ona Mirsada nije zauzela mesto, jer bih joj se krvi napila. Lepi, hvala ti na vožnji, drugi put kada naiđeš, dobićeš ševu za džabaka.“

 

Nastavio sam dalje ka svojoj kući, dok mi je lice gorelo kao užarena peć.

2 thoughts on “Nezgoda na putu

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *