Dekameron – Petrova priča

Samo da vas podsetim. Grupa mladih od osamnaest, devetnaest godina provodi odmor na planini dok sneg zavija oko njih. Raspredaju razne teme. Ovde imate prvo i drugo poglavlje.
**********************
          – Bez obzira šta i od koga čujemo večeras, to sve ostaje ovde i nikada nećemo da pričamo o tome sa nekim drugim. Ovo će biti naše veče za ispovesti, a znate i sami da je tajna ispovesti sveta.
          – Nije ti ovo crkva, pa da se ispovedaš. Niko ne mora da priča ono što ne želi, mada se slažem da ako čujemo nešto potresno i ozbiljno, onda treba da ćutimo o tome. Samo ne znam ni sam šta bi to mogli da čujemo večeras, a da je tako strašno. Jedino što smo čuli, je to da je Marko slomio srce usamljenom tursko-nemačkom kamiondžiji..
          – Ti Gorane baš imaš nešto mnogo protiv pedera? – pitao je Petar.
          – Jok ja – odgovori ovaj – sve dok me ne diraju sve je cool, što imaš više pedera, više je slobodnih riba za nas normalne.
          – A oni nisu kao normalni, da možda nemaju tri ruke ili nešto slično – nastavio je Petar sa pitanjima.
          – Ma, da ti budem iskren, ja na to gledam kao na neku mentalnu bolest, kojoj nema leka. Ali, opet ti kažem da mi je samo bitno da mene ostave na miru. A što si ti toliko zapeo sa tim pederima?
          – Da, šta si se uhvatio za pedere, da nisi možda ti jedan od njih? – dobacio je Marko cerekajući se.
          – A šta ako jesam? – odgovorio je Petar.
          – Ma daj, zajebi tu temu, daleko im lepa kuća – rekao je Goran.
          – Ali, sasvim vam ozbiljno kažem da jesam jedan od njih. – uzvratio je Petar, krajnje ozbiljnog lica.
          U sobi je zavladao potpuni tajac, nije se čak čulo ni disanje, samo je vatra mirno pucketala ne obazirući se na razgovor ovih mladih ljudi.
          – Čekaj, zajebavaš nas, je li tako? Fora ti je odlična, na trenutak sam pomislila da si bio ozbiljan, trebao bi da se posvetiš glumi. – prekinula je Tanja tišinu, nesigurno se osmehujući.
          – Ja sam mrtav ozbiljan. Dragi moji prijatelji danas vam zvanično saopštavam da sam homoseksualac.
          – Čekaj, čekaj, malo si nas sve zatekao sada. Kako sada to odjednom, ti si sad kao peder, da ne kažem homoseksulac? – upitao je Marko.
          – Nije to ništa odjednom. Meni se već duže vreme mota po glavi ideja da moj neuspeh sa devojkama ima neki dublji koren i da je možda muškarac pravi partner za mene.
          – To što nemaš iskustva sa ribama, ništa ne znači. Nisi ti jedini koji nije znao kako da se snađe sa njima, ne možemo ni mi ostali da se pohvalimo bog  zna kakvim iskustvom. – rekao je Ivan.
          – Pričaj u svoje ime, to što si ti devica ne znači i da su ostali kao ti. – dobacio je Goran – Ima nas koji bi štošta mogli da ti kažu na tu temu. Nego Peki, mani se tih gluposti, sutra kada prestane ova mećava ima da ti nabacim takvu ribetinu, da će potpuno da ti istopi mozak i da te postavi na pravo mesto. Pusti te pederske gluposti i sipaj nam bolje po piće.
          – Ja sam ti neizmerno zahvalan na tako lepoj ponudi, ali ipak ću morati da te odbijem. – odvratio je Petar – Da budem iskren, sve je počelo kada sam shvatio da me žene ne privlače ni malo, a da prilikom gledanja golih riba ostajem potpuno ravnodušan. Ali nikome nisam smeo da kažem da me ne bi zajebavali. Stalno sam se pitao šta to nije u redu sa mnom.
          – Znao si da si drugačiji od drugih, ali nisi bio siguran kako da se ponašaš. – primetila je Milica i dodala tiho – a stalno ti se čini da svi oko tebe sve znaju i da samo čekaju da im priznaš šta te muči, pa da te odbace od sebe sa najdubljim prezirom.
          Marko je upitno pogledao Milicu, istovremno je Petar nastavio.
– E baš tako sam se i ja osećao, samo dugo to nisam smeo da priznam ni sebi ni drugima. Vi ste prvi kojima sam otkrio istinu.
           – Čekaj, ako smo mi prvi, ti si onda prava devica. Šta je bilo neće te ni muškarci?
          – Ne Tanja, nije baš tako. Nisam baš devica, ako te to zanima.
          – Nemoj da pričaš da si se tresnuo sa muškarcem, odvratno brate. Ne mogu da verujem. – rekao je Goran.
          – Kako se to dogodilo, sa kim? – pitala je Tanja.
          Petar je polako uvlačio dim, zamišljeno se zaledao u daljinu, zaneseno se smeškajući.
          – Desilo se pre nekih šest meseci, a sa kim, to već nije bitno. Upoznao sam ga u jednom kafiću. Bila je gužva, nigde nisi mogao da nađeš slobodno mesto, jedva sam našao jedan stoćić za mene. Lepo sam pio kafu i čitao neku knjigu, kada me neki tip pita da li može da sedne. Naravno da možeš, rekao sam, slobodno sedni. Reč po reč i polako smo uplovili u neku pričicu o muzici, knjigama, ljudima koje poznajemo, fimovima i ni sam više ne znam o čemu još. Kada nam je posle nekog vremena prišao konobar i zamolio nas da završimo piće, jer oni zatvaraju, shvatio sam da je prošlo nekoliko sati, kako pričamo. Razmenili smo telefone i dogovorili smo se da se vidimo nekog narednog dana.
          – Ljubav na prvi pogled. – nasmešila se Tanja – kako je to romantično.
          – Ne vidim ništa romantično u ljubavi dva pedera. – progunđao je Goran – to je jedna teška bolest.
          – Eh sad, bolest, to je tvoj lični stav. Da li je u pitanju bolest ili psihičko stanje nekog čoveka ili se jednostavno neki od ans rode drugačij, n eznam. A sa druge strane i ti  i ja znamo da nemaš ništa protiv homoseksualaca.
          – Ti brate, nisi normalan. Sad bih te najradije ugazio kao žvaku, ali se suzdržavam zato što te poznajem. Ali ako nastaviš sa tim pričama, da ja volim pedere, onda ću da te slomim kao šibicu, bez obzira na drugarstvo.
          – Ti vrlo rado gledaš porniće?
          – Čuj gleda, ne da ih gleda već se silno i zabavlja uz iste sa svojom prvom ljubavi, Desankom. Ne znam samo da li mu i Tanja pravi društvo ili on to radi kada je sam u sobi? – nasmejao se Marko.
          – Vidim da si i ti postao jako zabavan. Iskreno mi je žao što te onaj Turčin nije naguzio, onda bi manje lajao. – odvratila je Tanja kroz osmeh pokazujući srednji prst. – Ali, ako vas baš zanima, nas dvoje tu i tamo zajedno gledamo porniće i ne vidim gde je tu problem.
          – Ko je rekao da tu ima problema? – uzvratio je Petar – baš je lepo što ste tako savremeni i niste lažne moraliste. Ali kada već gledate porniće i ko zna šta radite uz njih, onda verovatno gledate i lezbijske scene i sumnjam da vam smetaju, pogotovo Goranu.
          – Što bi mi smetale dve ribe koje se ližu i ljube? Jebo te, ne bi imao ništa protiv da igirls-3053051_960_720 mene puste da im se pridružim.
          – Ti ne bi imao ništa protiv, ali bi možda Tanja imala da kaže koju reč na tu temu. Ali eto, voliš da gledaš dve ribe u porniću, a imaš nešto protiv muškaraca.
          – Stani malo, nemoj da mešaš babe i žabe, to ni blizu nije isto. Dve ribe u porniću su sexy i to se većini muškaraca dopada, a za dva frajera bi ti sve žene rekle da im je to odvratno. – odgovorio je Goran.
          – Nisam baš siguran da si u pravu, ali stvar je u tome da je to sve isto. Da li su u pitanju dve ribe ili dva tipa, nema tu nikakve razlike. Mada ja znam da šta god da pričam, neću promeniti tvoj stav o tome.
          – Možeš ti da pričaš šta hoćeš, ali peder je peder. I poslednjih godina vas ima sve više, čak je postalo i moderno da kažeš da si peder. I bolje bi ti bilo da se malo skloniš od mene.
          – Nisi baš moj tip muškarca, tako da ne moraš da se plašiš. Ne verujem da se broj homoseksualaca povećava, pre će biti da ljudi sada malo slobodnije iznose svoje opredeljenje. Znaš i sam da je homoseksualizam bio opšte prihvaćen u nekim starijim civilizacijama, a bilo ga je i koliko hoćeš i u srednjem veku, iako je crkva tvrdila da to ne postoji.
          – Zato to i jesu starije civilizacije i više ne postoje. Nije bilo reda, pa su nestale.
          – Hajde vas dvojca iskulirajte, svi znamo da se nikada nećete složiti. Nego Peki, kaži ti nama šta je bilo sa onim tipom. – rekao je Ivan.
          – Gde sam ono beše stao? – pitao je Petar.
          – Razmenili ste telefone i dogovorili se da se vidite ponovo. –odgovorio je Marko.
          – Tako je, čuli smo se pre nekoliko dana, opet otišli na piće, malo pričali i onda smo otišli kod njega.
          – Mislim da nema potrebe da nastavljaš dalje priču, jer ćeš potpuno da mi zgadiš život i sve sam sigurniji da posle toga ne bih želeo da ikada više vidim, mada ni sada nisam siguran šta da radim.- nervozno je rekao Goran.
          – Koji ti je? Pusti čoveka na miru, šta te briga da li je homoseksualac. To je i dalje isti Petar, onaj koji ti je nekoliko puta spasio dupe da ne najebeš u školi. On je i dalje naš prijatelj i ako ne može da dobije podršku od svojih prijatelja, onda je problem u nama , a ne u njemu. – ljutito je uzvratila Tanja.
          – Hvala mnogo na lepim rečima – uzvratio je Petar – Nemoj da brineš, neću ulaziti u detalje. Ništa se nije desilo te večeri. Samo smo pričali i on mi je mnogo pomogao da bolje shvatim svoju seksualnost i ono što osećam. To nisam mogao da podelim sa svojim prijateljima, jer sam znao da bi reakcija u najmanju ruku mogla biti ovakva kao Goranova. Danima smo se sastajali i pričali, sve dok nisam našao potpuni mir i konačno prihvatio sve što mi se dešava u glavi. Ssad znam ko sam i šta sam.
         bonding-1985863_960_720 – Dobro, ti si prihvatio sam sebe i mi ćemo te prihvatiti takvog kakav jesi, jer smo tvoji prijatelji – rekao je Marko uvlačeći dim cigarete – a čak će i Goran sve sažvakati. Zanima me samo jesi li rekao svojim roditeljima?
          – Što se tiče keve, ona me je provalila, pa sam joj sve priznao. Prvo je danima plakala kada bi bila sama, ali čini mi se da se smiruje. Majka kao majka, učiniće sve da joj dete bude srećno, iako se ne slaže sa detetovom odlukom, ali zato ćale…
          – Tvoj ćale je stara garda, aktivni oficir policije, ne smem ni da pomislim šta bi ti uradio, kada bi saznao da je njegov sin jedinac i ljubimac – homić. – rekla je Milica, dok je svima punila čaše.
          – Vrlo je moguće da bi imao želju da me uništi od batina, pa da me izbaci iz kuće i iz testamenta, pa da me vodi kod nekog lekara ili vračare da me izleče, pa da me opet uništi od batina ili čak i da me sam ucmeka. – zamišljeno je odgovorio Petar – Naravno, možda ne baš tim redom, ali se svodi na isto… Sigurno ne bih dobro prošao. Moraću da sačekam da se odselim od njih, pa da ga keva i ja polako pripremamo na nove momente. Samo to moramo da izvedemo jako polako i jako oprezno, inače ko zna šta sve može da se desi…
          – Jeb’o si čvorka debeli, samo kad tvoj matori sazna. Neću ja da te diram – dobacivao je Goran kroz smeh – jer kad te tvoj matori provali završićeš u bolnici. Već mi te žao.
          – Kada se to desi verovatno ću morati u izbeglištvo, pa ću se obratiti za pomoć mojim dragim prijateljima….

 

 

Slike – rawpixel, solas-ser, gagnonm1993,
Sčole

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *