Javni prevoz

„Hajde sredina još malo.“ „Samo još jedno mesto.“ „Pomerite se sa vrata.“
Svakodnevno se srećemo sa sličnim replikama. Na našu neizmernu žalost, obično nismo u prilici da se vozimo praznim autobusima i tramvajima.
Uprkos stalnim gužvama, nije za zgoreg da se podsetimo bar nekih pravila kojih bi mogli da se pridržavamo dok se vozimo javnim prevozom.
  • Ne treba stajati deset stanica na vratima iz straha da nećete izaći iz autobusa, ne brinite, svako izađe iz autobusa (ovako ili onako). Ako ima mesta pomerite se ka sredini
  • Kad ste već na vratima (svojevoljno ili slučajno), poželjno je da na svakoj stanici izađete iz autobusa/tramvaja da propustite druge sugrađane koji bi da izađu.
  • Naravno da nije u redu gurati se da uđete u autobus po svaku cenu, gazeći i odgurkujući slabije
  • Pokušajte da napravite mesta i za ostale sugrađane. Naravno, ako možete i ako ima mesta da se pomerite.
  • Skinite ranac sa leđa (posebno važi za mladiće) i držite ga u ruci. Da, znam, teško je(pogotovo kad su u njemu tri sveske), ali je opet bolje nego da udarate sve oko sebe svojim rancem. Pre nekoliko godina, čak su se i španski zvaničnici (čini mi se) time bavili. Napravili su propagande postere, koji su bili namenjeni pre svega mladima i dočaravali su ih kao nindža kornjače.
  • Telefonima sam se već bavio, ali da podsetim. Pričati što tiše, ne ometati druge (glasnom pričom putem telefona, slušanjem muzike, gledanjem filmova)
  • Razgovore sa prijateljima voditi umereno glasno, bolje rečeno tiho. Nema potrebe da svi koji vas okružuju budu prinuđeni da sluđaju vaše glasno ćaskanje, ma koliko bilo zabavno
  • Hrana takođe nije prihvatljiva. To važi ne samo za burek, sendviče i pljeskavice, već i za grickalice i bilo koju drugu hranu. Nije to samo naša boljka. U Beču će od početka 2019. kondukteri naplaćivati kazne onima koje uhvate da jedu u vozilima javnog prevoza.
  • Plaćanje karte je posebno nezgodna tema. Šta god mislili o političkoj pozadini samog sistema, ipak nešto od tog novca ide za autobuse, plate vozača. Znam da ima onih koji ne mogu da priušte mesečnu kartu. Mislim da, ako niko drugi, bar sve povlašćene kategorije, treba da plate mesečnu kartu (u Beogradu je hiljadu din)
  • Ustupiti mesto – starijima, bolesnima, invalidima, trudnicama, osobama sa malom decom, deci. Ovo je već svima poznato i napisano je samo radi popunjavanja fonda reči…
  • Nemojte  da koristite priliku da džeparite saputnike
  • Izbegavajte da kašljete u ljude oko vas. Zapravo, kada kašljemo i kijamo, ne trebamo to da činimo u goli dlan, već u maramicu (redak slučaj u današnje vreme) ili u pregib ruke na laktu
  • Nije pristojno ljudima gviriti preko ramena i čitati njihove knjige, novine mobilne telefone
  • Nema potrebe od autobusa praviti tribine stadiona, pa zato slobodno prekočite pevanje navijačkih pesama
  • Šaranje, rezbarenje autobusa, cepanje sedišta i slični vandalizmi su takođe no-no
  • Lepo je kad se dvoje ljudi voli. Međutim, autobus nije mesto gde treba da razmenjujete nežnosti. Nema ničeg lepšeg od dvoje ljudi koji razmenjuju francuski poljubac na petnaest centimetara od vašeg lica
  • Slobodno kažite Izvinite, oprostite, kada nekog slučajno nagazite ili gurnete
Ako sam zaboravio da spomenem još neki važan deo, koji se tiče pristojnog ponašanja u prevozu, slobodno mi kažite, pa ću ubaciti u listu. Za kraj evo jednog predloga. Dok se vozite, čitajte knjigu, bilo pravo, bilo elektronsku. Godišnje pročitam oko sto naslova i većinu njih sam iščitao u vozilima javnog prevoza…

Slika – Free-photos

 

4 thoughts on “Javni prevoz

    1. koštaju, koštaju kako ne… potrebna je samodisciplina da radiš nešto što je ispravno, čak i kad te niko ne gleda…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *