Pročitano tokom novembra 2019.

Pozdrav svim čitaocima.
Znam da mnogi od vas rado čitaju ove liste jer je nekada lakše odabrati knjigu, ako je pročita neko koga poznajete, pa makar i virtuelno.

 

Beograd bez sna – Vladimir Đurčić Đura
Sećate se grupe Đura i mornari? E, vođa tog benda je napisao roman.
Knjiga prati ljubavne dogodovštine mladog beogradskog pesnika, Barona. Na zanimljiv način je opisana atmosfera koja je vladala krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih prošlog veka. Knjiga je čitljiva, na momente duhovita, ali mi sve u svemu nije baš legla.

 

Bela kula i Crvena dama – Aleksandar Radović, Iv Bone
Druga i treća knjiga serijala o švajcarskom plemiću bankaru, koji je u slobodno vreme i švajcarski špijun.  Evropu je zahvatio II svetski rat i naš junak će morati da pažljivo balansira svoj odnos sa mnogobrojnim obaveštajnim službama. Često će biti u ozbiljnoj opasnosti. Atmosfera romana me podseća na knjigu Može i bez kavijara, ali bez recepata. Nakon rata, naš čovek će se naći i u Rusiji u neizvesnoj misiji spašavanja agenata. Jesam li spomenuo da je naš bankar jedna plemenita duša, koja zna sa  ženama? Zabavno štivu, gde su na dobar način izmešane činjenice i fikcija.

 

Leva strana druma – Dejan Stojiljković
Što se ovog pisca tiče, pročitao sam samo Konstantinovo raskršće i utisak mi je bio pozitivan, mada mi nije bilo jasno zašto onolika euforija. Takođe, nemam zamerki na seriju Senke nad Balkanom, gde Dejan radi kao scenarista. Zapravo, svesno prihvatam da izvrće istoriju, ne bi li od toga napravio zanimljivu seriju, To je skroz u redu, i tako ne očekujem od filmova i serija da budu udžbenici istorije, već sredstvo za zabavu.
Zbirka priča Leva strana druma, je koliko mi se čini prva knjiga ovog autora i bila je izuzetno prijatno iznenađenje. Glavni likovi su mladići sa veće ili mane margine društva. Odrastaju u teška vremena(kraj ’90. početak 2000.) sa mršavom nadom u promene i sa velikim snovima. Jurcanje automobilima kroz noćni Niš, takmičenje u ispijanju vinjaka, doček Nove godine, su samo neke od komično/tragičnih situacija u koje je Dejan ugurao svoje likove. Preporuka…

 

Smrt Adolfa Hitlera – Lav Bezimenski
Knjižica koja opisuje kako su Rusi, pošto su stigli pre ostalih, pronašli tela Hitlera, Eve Braun, porodice Gebels (uključujući i šestoro dece). Knjiga obiluje fotografijama, zvaničnim izveštajima, čak i nalazima patologa. Zanimljivo štivo.

 

Da li je ovo pravi život? Queen – Mark Blejk
Mislim da sam negde spomenuo da  volim da čitam biografije rok muzičara. Ne znam da li je ova biografija autorizovana od strane Brajana Meja ili bilo koga ko je zadužen za poslove grupe Kvin. Važno je da sam uživao čitajući istu i da mi je približila energiju i veru, koju su u ceo poduhvat uložili članovi benda, a pogotovo Fredi. Oni su ostali, uprkos Fredijevoj smrti, jedna od najuticajnijih grupa ikad i to mnogo znači. Saznaćete kako su nastajele određene pesme, kako su se izvukli iz štetnih menadžerskih ugovora, kako je Brajan napravio svoju gitaru (inače čovek je doktor astro fizike, ako niste znali) i još mnogo toga.

 

Ljudski aparat – Marko Braković
Još jedna knjiga koju sam našao u gradskoj biblioteci. Pratimo dve priče. Sa jedne strane, uglednog beogradskog psihologa, koji je razveden i čija bivša žena i ćerka žive u Kanadi. Na drugoj strani je tajkun vlasnik svega i svačega između ostalog i popularne tv stanice, čiji zaposleni dolaze na ideju da naprave do tada neviđeni rijaliti. Iskreno, uspeli su su tome.  Samo čekam kad će nešto slično da pokrenu i u pravom životu, cenim da nismo daleko od toga.

 

Fajront u Sarajevu – Dr Nele Karajlić
Nele je napisao knjigu o sebi, svom odrastanju, muzičkim počecima, o Sarajevu, o SFRJ. Sve vreme sam imao osećaj da sedimo, cirkamo i da on veze svoju storiju. Čini se da optimizam najviše izbija sa stranica, mada ima tu i gorčine onoliko. Ali što bi rekao Njegoš:
Čaša žuči, išće čašu meda.
Smiješane, najlakše se piju.

 

Dete u vremenu – Ijan Makjuan
Da ne ispadne da čitam samo lake note, evo i jedne knjige sa teško pričom. Pisac je oživeo jedan od najvećih roditeljskih strahova. Petogodišnja devojčica je nestala dok je sa ocem bila u redu u supermarketu. Odlično je prikazan roditeljski slom nakon ovog događaja. Sve vreme dok sam čitao knjigu, imao sam neku gorčinu. Dobra knjiga…

 

Anđelče Nensi – Kodjo Vangorski
Kodjo Vangorski je zapravo pseudonim našeg pisca Ljubomira Anđelkovića, koji je dobrih trideset godina proveo u Zapadnoj Africi. Verodostojno je prikazao život većine stanovništva izmišljene republike koja se graniči sa Ganom. Ne sumnjam da je situacija išta bolja i u pravim državama tog dela sveta. Zajednica gde je imati jedino važno, gde se odobravaju veze maloletnih devojčica sa starijim muškarcima, sve dok ih ovi potpomažu finansijski, gde su prevaranti na svim nivoima. Ovo je priča o siromaštvu, licemerju, pogrešnim ljubavima, korpumpiranim sistemima, diktatorima. Ne znam zašto me sve to sve više podseća na Srbiju. Odlična knjiga, iako potresna.

 

Šinoniki – istinski put ninđa ratnika
Priručnik za ninđe, napisan u 16. veku. Verujem da će se dopasti svakom zaljubljeniku u drevni Japan i borilačke veštine. Ne bavi se toliko borbenim aspektom (računa se da ste već dobar borac), već praktičnom psihologijom, mimikrijom, kamufliranjem, cakama zanata. A da nema ničeg novog pod kapom nebeskom i da su stariji ljudi uvek i svugde isti kaže sledeće rečenica iz knjige, parafraziram – Ne možemo očekivati od današnjih mladih da budu podjednako dobri kao stari majstori, jer nemaju istu posvećenost… 

 

Gledam sad ovu listu i vrlo sam zadovoljan. Ni jedna knjiga me nije ugušila, sve sam pročitao vrlo rado. Takođe, drago mi je da su domaći autori zastupljeniji u odnosu na stare. Ljudi, čitajte domaće pisce. Ima tu knjiga ovakvih i onakvih, ali vredi uložiti trud u istraživanje naše scene.

3 thoughts on “Pročitano tokom novembra 2019.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *