Teri Pračet

Postoje pisci koje rado čitam, ali ima pisaca koje takođe rado čitam, ali za koje kažem: „Voleo bih da pišem kao on/ona.“ Pračet definitivno pripada ovoj drugoj grupi. Zapravo, na mojoj listi, on je u grupi pisaca bogova. Dalje od toga se ne može.
Prvi put sam se sreo sa njegovim knjigama krajem devedesetih, dok sam radio kao prodavac razglednica na najčuvenijem beogradskom šetalištu. Dobio sam neku knjižicu čudne i šarene naslovnice. Nisam se suviše nadao, ovo je sigurno neka knjiga za decu. Dobio sam „Boju magije“, pročitao je u dahu i to je bila ljubav na prvi, ali i drugi pogled. Od tada sam apsolutni obožavatelj svega što je napisao Teri.
Posebno mi je zanimljiv podatak da je izdavačka kuća „Laguna“, nastala upravo zato jer je vlasnik iste želeo da čita Pračeta na srpskom. Šta kažete? Da nije bilo Pračeta, ne bi bilo ni jedne od najvećih izdavačkih kuća na ovim prostorima.
Šta ga izdvaja u odnosu na druge pisce?
Specifičan humor, izuzetna mašta i urnebesni likovi su okosnica njegovih knjiga. Često se ismeva sa rasizmom, homoseksualizmom kapitalizmom, elitizmom i ostalim izmizma. Način na koji piše je jednostavno genijalan. Pokušavao sam da pišem pračetovski, ali sam daleko, daleko, samo bleda senka. Moram da priznam da poznajem jednu autorku, kojoj odlično „leži“ takav stil pisanja.
Najpoznatiji je po serijalu Disksvet, koji je opisan u pedeset i šest knjiga (kod nas su preveli trideset i sitno). Ako vas zanima, kojim redosledom treba čitati sve te knjige, imate brojne mape. Lično sam čitao po redu po kom su se pojavljivale. Jedna dama, koja je poznata vama čitaocima blogova, se našla pred sličnom dilemom. A kako je rešila istu, videćete na klikom na link.
Za one koji ne znaju, Disksvet je ravna ploča koja je postavljena na leđa četiri slona, a svi oni stoje na džinovskoj kornjači Velikom A’Tuinu, koja plovi beskrajem svemira. Srešćete se sa vešticama, Nevidljivim čarobnjačkim univerzitetom, vampirima, trolovima, političarima, bankarima, sindikatom ubica, SMRĆU(koji jaše na konju Binkiju) i brojnim drugim likovima, koji će vas nasmejati do suza. Iza humora ćete uspeti (ako malo promislite) da naiđete na ozbiljne kritike društva koje nas okružuje.
Pojedine knjige su doživele i ekranizacije, sa različitim uspehom i kvalitetom. Poslednja su bila „Dobra predskazanja“, nastala su zajedničkim trudom Nila Gejmena i Terija Pračeta. Kada se dva Pisca okupe oko iste ideje, tu teško može doći do promašaja.
Bio je povremeno najprodavaniji britanski pisac fantastike, dok nije stigla gospođa Rouling (i nju ću spomenuti u okviru ove rubrike) i tada je zauzeo časno drugo mesto.
Čak ga je i britanska kraljica odlikovala titulom, pa je postao Ser Teri Pračet. Nije loše za pisca šaljivog štiva, koga je britanska književna elita uvek gledala sa nipodaštavanjem. Književna elita je izgleda ista na svakom ćošku okrugle Zemlje. Znate li vic kad učiteljica  pita šta je apsolutno tačno, a prosto neverovatno? To je jedan od prostijih sa Pericom.
Pisao je Pračet i knjige za decu, nedavno sam ih čitao i takođe bio oduševljen. Toplo preporučujem knjige o Tifani, veštici pripravnici. Izuzetno zabavne, a opet dovoljno poučne.
Neću da vas gušim faktografiom. Da li je važno da kažem da je stalno nosio crni šešir ili da je u testamentu naredio da se svi njegovi hard dsikovi sa svim započetim knjigama pregaze valjkom? Na kraju, ipak nije bitan pisac, već ono što je ostalo iza njega, a iza Terija je ostalo jedno od najvećih zaveštanja. Zato dobijate nekoliko citata iz Pračetovih romana, pa ako vas oni ne privuku, oda ne znam šta će.
  •  „Ako staviš veliki prekidač u nekoj pećini negde, sa natpisom ‘Prekidač za kraj sveta. NE DIRAJ’, boja ne bi čak stigla ni da se osuši.“
  • „Otvori oči, a zatim ih ponovo otvori“
  • „Prava glupost svaki put pobedi veštačku inteligenciju.“
  • „Mislim“, rekao je Ipslor ogorčeno: „šta to postoji u svetu što življenje zaista čini vrednim?“
    Smrt je razmislio.
    „MAČKE“, odgovorio je na kraju. „MAČKE SU FINE.“
  • „U svakoj staroj osobi, nalazi se mlada koja se pita šta se desilo.“
  • „Izgleda da nemaš nikakvu korisnu veštinu ili talenat“, rekao je. „Jesi li razmišljao da se baviš nastavom?“
  • „Smrt nije okrutan, samo užasavajuće, užasavajuće dobar u svom poslu.“
  • „Ne možeš da bazaš naokolo praveći ljudima bolji svet. Ljudi moraju sami da naprave bolji svet. U protivnom, to je samo kavez.“
  • „Uvek treba imati neprijatelja koji je spreman da umre za svoju zemlju. Na taj način, obojica imate isti cilj.“
  • „Imaj na umu da će rulja koja apaludira tvom krunisanju, biti ista rulja koje će aplaudirati tvom obezglavljivanju. Ljudi vole zabavu i atrakcije.“
  • „I kakvo bi bilo čovečanstvo bez ljubavi?“ „PROREĐENO“, odgovori Smrt.
  • „Čak i ako znaš kako funkcioniše, to je i dalje magija.“
  • „Često se kaže da ti ceo život prođe pred očima pre nego što umreš. To je zapravo tačno. I to se zove življenje.“
Šta kažete? Pošto je Pračet bio jedan od onih koji je rado komunicirao sa svojom publikom putem društvenih mreža, za kraj vam prenosim tvit koji je osvanuo na njegovom nalogu kada je umro.
„SER TERI, NAPOKON ODLAZIMO ZAJEDNO.
Teri je prihvatio ruku koju mu je Smrt pružio i pratio ga kroz vrata, a onda u crnu pustinju ispod beskrajne noći.
Kraj“
 Za one koji vole ovog Pisca, imate li omiljenu njegovu knjigu?

7 thoughts on “Teri Pračet

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version