Preciznost

„Ne, ne, ne, skroz si promašio.“
„Pa, rekla si mi desno.“
„Moje desno, ne tvoje…“
„Dobro, onda na moje levo?“
„Da, da, da, ali samo malo.“
Pokušao sam opet, mada mi je već bilo svega preko glave.
„Stani“, vrisnula je. „Opet si otišao previše.“
„Tvoje i moje malo nije isto, koliko mogu da primetim“, progunđao sam sebi u bradu.
„Molim?“
„Ništa, ništa“, odgovorio sam. „Nešto sam sa sobom.“
„Hajde da probamo ponovo“
Nije mi se svideo njen snishodljivi glas, odmah bih se osetio kao đak prvak pred učiteljicom.
„A da pitam komšiju Stevu, njegova žena kaže da je on veoma vešt?“
„Možda bi bilo bolje da pokušaš sama ili da odeš kod komšije, pa neka on lepo odradi sve što treba“, brecnuo sam se ljutito, preko nekih stvari jednostavno ne mogu preći.
Opet sam pokušao da sledim njena uputstva. Mada, kako je vreme prolazilo, gajio sam sve manje nade u uspeh. Samopouzdanje mi je bilo vrlo krhko.
„Stvarno mi nije jasno gde si naučio to tako da radiš?“
„Otac me naučio svemu što znam i to dok sam bio sasvim mlad“, odgovorio sam sa dozom ponosa.
„Tja, možda bi bilo bolje da te podučila majka“, nasmejala se.
Oblilo me crvenilo. Ponos mi je splasnuo. Kako čovek da odgovori bilo šta na ovako nizak udarac?
Duboko sam udahnuo nekoliko puta i pokušao ponovo da završim započeto. Mada mi, u ovom trenutku, nije bilo ni do čega.
Namestio sam se bolje. Iskrenuo sam glavu u stranu i pogledao pažljivije. Sad ću sigurno uspeti.
Ubacio sam menjač u rikverc i uz još jedno očešavanje branika, uspeo sam da paralelno uparkiram auto. Prkosno sam pogledao suprugu. Ponovo sam se osetio kao pravi muškarac, alfa mužjak.

9 thoughts on “Preciznost

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version