100. priča

Pozdrav svima, koliko god da vas ima.
Možda ste primetili da sam pre nekoliko dana objavio priču Zamor kreativnosti. Pitate se, verovatno, šta je posebno u njoj. Osim što sam se malo igrao nekim stereotipima, ništa naročito. Ah, da, to je bila i priča sa rednim brojem 100 na mom blogu.
Da budem precizniji, na blogu ima 172 objave (da ne kažem – posta), ali to su delovi mojih romana, razmišljanja o svetu oko nas, podsećanja na detinjstvo, blogerske igrarije i slično. Kratke priče su ipak nešto posebno. Znam da ima mnogo odličnih blogera, koji su višestruko prebacili ove moje cifre. Sa druge strane, iako je ovo mali jubilej, moj je lični i zato mi je posebno drag.
Eto, počelo je sa pričom Pisac i đavo, davne 2014. (sad će četvrta godišnjica u avgustu). Pitao sam se da li ću imati o čemu da pišem, jer sam imao samo nekoliko priča na lageru.
Kao što vidite, bilo je inspiracije… Nekad su priče bile bolje, nekad lošije. Opet, volim svaku na svoj način.
Pisao sam i kada sam imao između deset i pedeset poseta mesečno (skoro cele dve godine) i sada kada jurim 1000 (bilo je blizu u par navrata, ali još nisam prešao taj broj, možda u narednim mesecima). Uporan da davim ljude, zar ne? Šteta što nisam tako uporan u drugim životnim oblastima…
U početku sam mislio da se bavim samo humorom. Najviše je na mene uticao veliki Efraim Kišon i u tu svrhu izmišljen je Petar Pera Piskarović. Kasnije sam se dohvatio ozbiljnijih tema, fantastike (šaljive i ozbiljne), čak i dužih dela. Neki od vas su čitali roman Drugo carstvo, za čije objavljivanje sad tražim sponzora (slobodno ovo shvatite kao otvoren poziv). Na blogu je i novi triler sa istim likovima, samo ovog puta jurimo serijskog ubicu.
Nikada ne bih stigao do kraja da nisam počeo da objavljujem nastavke ovde, na blogu.
Za to ste zaslužni svi vi, koji ste čitali ono što pišem. Koliko god da sam ja važan zbog prenošenja priča na papir, toliko ste i vi važni kao konzumenti istih.  Imate moju neizmernu zahvalnost na vremenu, koje ste proveli čitajući moja pisanija. Ima nekih od vas, koji su uz mene od samih početaka, neki su došli kasnije, a neki došli i otišli. Svi ste mi podjednako dragi. Neke sam upoznao i u stvarnosti, a neki su ostali samo virtuelni poznanici. Tu i tamo bi me vaši komentari podstakli na razmišljanje, pa bih ponovo pročitao moje tekstove. Povremeno bih nešto ispravio, a nekad i ne bih. Ipak sam na ovoj stranici glavni (nadam se da to ne znači da imam najveću glavu).
Poslednjih par meseci sam se uredovio i objavljujem tekstove (uglavnom) utorkom i petkom (videćemo koliko će me to držati). Ma koliko da mi je to povremeno naporno, zapravo je veoma dobro, bar za mene. Pošto sam od onih, koje čovek mora stalno da tera bičem, onda je i više nego produktivno kada imam zakazane termine. Na moju žalost, nisam poslušao Kinga i ne pišem svaki dan po dve do tri hiljade reči, njemu svaka čast na tome. Ali sad sa tačno utvrđenim rasporedom, nema mnogo vrdanja.  Znam, lenjost je najteža bolest. Ostavih duvan, ali se teško borim sa lenjošću…
Ne bih vas davio mnogo više, biće u avgustu na godišnjicu ponovo tekst o ovom blogu.
Da li postoji neka priča sa mog bloga koja vam se posebno dopala?
Da li možda želite da pokušam da napišem priču na neku temu koju nisam obrađivao do sada?
Slika – kalhh

20 thoughts on “100. priča

    1. Ima tu raznih planova… Priče bi mogle da se grupišu i stave na papir. Trenutno jurim sponzora za triler, pa ako znaš nekog ko bi želo da investira nekih 1000 evrija u siguran posao… 😀

        1. A da im objasniš da je to reklama z anjih, mogu da ubacim i te njihove firme i da im pišem tektove za stranice i svašta nešto? I da je to poslednji hit u građevini. Šta je to, par kvadrata… 😀 Vratiće im se kinta… 😀

Оставите одговор на sanjamatic Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version