U četiri oka sa…

Drago mi je što ste uspeli da odvojite malo vremena za naš časopis.
Zadovoljstvo je samo moje. Međutim, stvarno imam jako malo vremena. Ranije sam odmarao tokom ovih zimskih meseci, ali već godinama unazad nema odmora.
Neki vas optužuju za elitizam.
Besmislice. Kad god nemaju šta pametnije da prigvore mom radu, odmah se pokrene priča o elitizmu, o odabranima, o tome kako ne gledam na sve isto.
Ali nije tako?
Naravno da nije. Ali je ipak činjenica da nismo svi isti. Kako ćemo proći u životu, ne zavsi samo do nas, već i od sreće. Ali dobro, neka svako misli šta mu volja. Znam samo da se često i sam zapitam čemu sve ovo.
I?
Nema tu nikakvog I. Umorio sam se. Jednostavno više ne mogu da podnesem obim posla.
Neki bi rekli da vaš posao i nije tako loš.
Naravno, ima svojih prednosti, ali mana. Mada, kako prolazi vreme, uglavnom primećujem mane.
Jeste li pokušali da pronađete zamenu?
Kako da nisam, Davao oglas, pitao poznanike. Ali ništa. Jednostavno neće niko da radi. Neki dođu na kratko, uzmu dinar na brzaka i nema ih. Neće mladi da se bave ovim mojim poslom.
Šta ih odbija?
Ne znam. Verovatno ima raznih razloga. Ko god dođe na probni rad, prvo pita kolika je plata i koje je radno vreme. Svi misle da mora da se zapne samo jedan kraći period. Međutim, ubrzo shvataju da je to samo vrhunac jednog teškog i napornog rada. I da više nema kratkog perioda zapinjanja. Teško se radi tokom cele godine. Pre svega treba odraditi briojne logističke poslove. Pripremeti, obeležiti, razvrstati. To je sve fizički, ali mentalno, veoma zahtevno. Radnog vremena nema, važno je samo da se završi posao.
A nekad nije bilo tako?
Koliko god da se čini čudinim, nekada  je stvarno bilo mnogo lakše. Radio sam svojim laganim tempom i možda nije bilo uvek lako, ali sam uspevao sve da završim na vreme. Sad imam više pomoćnika nego ikad i opet ne stižem.
Nije li sada lakše sa tehnologijom koja vam je dostupna?
I sam sam  mislio da će bti lakše. I ne samo to, nadao sam se da će prestati poteba za moji radnim mestom. Ali ne lezi vraže. Ne samo da mi se nije smanjio obim posla, već se, u najmanju ruku, udesetostručio. Tehnologija je omogućila da svima budem mnogo bliži. A u ovo tehnološko vreme svako želi da dobije unikatnu, da ne kažem retro uslugu.
Kako se nosite sa tolikim poslom?
Kako? Nikako. Loše mi utiče na zdravlje, sve se manje krećem, hranim se nezdravo, unosim previše šećera.
A da buidem iskren, smeta mi i što sam stalno u uniformi, kao i što moram da se cele godine pridržavam pravilnika o izgledu. Prosto mi dođe da sve lepo oteram na neko mračno mesto i okrenem se na drugu stranu.
Nešto vas ipak sprečava?
Sprečava me moje ludilo.Povremeno pomislim da moj posao ipak nešto znači . A i šta bih drugo radio u ovim godinama?
Možete da idete na pecanje.
Da budem iskren, užasava me pomsiao da treba da pipam hlada, ljigava bića.
Hvala vam na ovom razgovoru. Nadam se da ćete nas i dalje uveseljavati, a ako ne, da ćete naći dostojnu zamenu.
Nema na čemu. Možda i vaša novina pomogne u tome? Da i ja nakon svih ovih godina napokon obrijem bradu, skinem crveno odelo i prestanem da jedem samo kolačiće i mleko. Sve najbolje vam želim u Novoj.
Bilo je ovo „U četiri oka sa Deda Mrazom“. Našim čitaocima, želimo da im se ostvare bar neke želje.

nicholas-2999367_960_720

 

Slika – fas, schubinger,

3 thoughts on “U četiri oka sa…

  1. Da, da…. Trpi i porodični život. Nekada je sa Baba Mrazicom moglo mnogo lakše, a sada kaći web cam na saonice jer sumnja da poklone dajem samo deci…
    A ako u Srbiji uvedu leteće automobile, uvešće i saobraćajna pravila. Znate li koliko će biti kazna za nepropisno parkiranje na krovu? Ako bude prevelika, moraću na žalost da izbegavam tu državu…
    Nervira me i politika. Pre pada istočnog bloka su me na zapadu prozivali. Boja mog odela im je upala u oči. Izvukao sam se tako što sam rekao da sam promoter Coca Cole, ali mi je to donelo nevolje na istoku.
    Umoran sam. Idem da odspavam do sledeće Nove Godine. Ako mi Baba Mrazica to dozvoli. Ako znate na šta mislim 😉
    (Bezobraznici jedni, ne mislim na to! Ima mnogo da se usisava i sprema posle nereda koji mi ostavljaju patuljci, a moraju se i irvasi nahraniti! Ona kaže da je sad gospođa, pa neće to da radi…)

    1. Eto, javio se on, lično glavom i bradom… Čast mi je, gospodie Mraz…. Nije lako baviti se humanitarnim poslom, uvek se neko žali… Drži se i pokušaj da odspavaš malo…. 😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *