Potraga – odlomak

„I naravno, sve se dešavalo po nepisanom pravilu. Mi prolazimo, oni staju na našu putanju, tako da je neminovno da se očešemo jedni o druge. Čim smo ih dotakli, počeli su da dobacuju i da nas guraju. Bilo mi je jasno da više nema povratka i da nam je jedini spas da probamo da ih malo smirimo, da budemo potpuno hladnokrvni i da ne nasedamo na  provokacije. Izgleda da sam suviše tražio. Petru je puk’o film i on je gurnuo predvodnika te grupe. Njih dvojica su se uhvatili u koštac, a gužvi su se priključili i ostali iz protivničkog tabora. Ivan i ja smo hteli da ih razdvojimo, pa smo počeli da ih odbacujemo u stranu. Nekako sam se probio do Petra i stao između njega i mladića sa kojim je sve počelo. Naravno, kada stvari krenu loše, onda ih ne možeš nikako zaustaviti…
Iznenada sam ugledao bljesak u ruci Petrovog protivnika. Njegova ruka je prošla pored mog tela i zaustavila se. Pogledao sam u Petrovo lice zgrčeno od bola i razrogačene oči, koje su začuđeno gledale na dole. Spustio sam pogled i video veliku tamnu mrlju na njegovom stomaku i crvenu tečnost koja je fleku povećavala. Petar je pao na asfalt, a ja sam pao na kolena držeći ga u rukama. Ispustio sam dugačak krik, koji je zaparao noćnu tišinu i išao do kraja svemira, ali niko nije mogao da pomogne da se vreme vrati. Imao sam osećaj da se nalazim u nekoj drugoj dimenziji, ko zna gde u prostoru i vremenu. Video sam kako oni tipovi beže, ali to mi nije bilo važno. Video sam Ivana, Jelenu i Tanju kako stoje iznad nas, ali ni oni mi nisu bili važni. Tada mi je bio važan samo Petar. Video sam kako iz njega ističe život i pokušao sam da zaustavim to neumoljivo isticanje, ali mi je sav napor prolazio kroz prste. Posle nekoliko sekundi, minuta, sati, večnosti, ni sam ne znam, došla je hitna pomoć, koja nas je sve prebacila u bolnicu. Još mi se sa vremena na vreme javi slika bolnice osvetljene neonskim svetlima, ljudi u belom koji guraju Petra u operacionu salu i mi koji ništa ne čujemo od suza i udara emocija. Onda je naravno, usledila najgora stvar.“
„Čekanje. Niko ne zna kako je to teško, ako sam nije čekao. Srećni su oni, koji nisu morali da prođu to iskustvo.“
„Tačno. Malo ima užasnijih situacija od te. Ti čekaš, a najgore misli i demoni ti lete oko glave i trude se svim silama da te što više prestrave svojom pojavom. I ma koliko se ti borio protiv njih, znaš da nemaš apsolutno nikakvih šansi. Polako su prolazili sati, mi smo čekali i prepustili se svojim mislima, tako da nismo razmenili više od dve, tri rečenice. Svi smo na umu imali samo jednu misao – dao bih  sve što imam samo da Petar preživi.“

***

Odlomak iz davno napisanog, uglavnom  ljubavnog, romana – Potraga

Slika – Pexels

4 thoughts on “Potraga – odlomak

    1. Ta knjiga je odano napisana… Zahteva da ozbijno prođem kroz istu i da je sredim… Ko zna, možda i potražim nekog ko bi želeo da objavi, herc roman i slično… 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *