Irski gulaš sa srpskim začinima

Prvi tekst u novoj rubrici, možda ih bude još…
*********************
Pre nekoliko dana (preciznije 9.3.) sam otišao na koncert u Božidarcu. Zanimljivo mesto, često organizuju koncerte, tribine, raznovrsne kulturne događaje. Pošto sam čovek u ozbiljnim godinama(to je ono kad kažete – Ju, umro sa šezdeset, mlad čovek… ), svirke posećujem ređe nego što sam običavao ili što bih želeo. Naravno, sam sam kriv zbog toga, jer kada bih se malo pokrenuo, bilo bi tu onoliko svirki. Lenjost je teška bolest. Zato krećem u promene, jer nikad nije kasno.
Pitate se ko je uspeo da me izvuče iz divne kolotečine?
Grupa Irish Stew Of Sindidun je glavni i odgovorni krivac, a pogotovo Ana Đokić Brusić. Oni koji prate srpsko-irsku muziku, poznaju Anu kao jednog od osnivača, kompozitora i važnog dela grupe Orthodox Celts.
Božidarac sam stigao relativno rano (mada je to po mom časovniku skoro pa već kasno),  oko 21:30. Sam prostor je bio poluprazan, mada su mnogi stajali napolju, uživali u hmeljnom napitku i nikotinskim štapićima. To je bila prva stvar koja mi je upala u oči. Ljudi sulušaju muziku i niko ne puši u zatvorenom prostoru. U moje vreme, nismo mogli da vidimo binu od duvanskog dima i dimne mašine su korišćene da malo razbistre pregled i pogled. Mnogo toga se izmenilo od vremena kada sam žario i palio.
U vreme kada sam se pojavio u Božidarcu, trajala je svirka predgrupe Scordisci, benda koji svira irish-punk. Moram da priznam da su momci (i devojka) potencijalno dobar bend. Imaju solidan repertoar, snažnu energiju. Čak su mi posebno bili interesantni u obradi pesme My heart will go on, mada tu pesmu obično ne mogu da podnesem. Nemoj samo da ih čuje Selin Dion, ima da leti perje oko prava. Jedini problem je bio zvučne prirode. Često se činilo da su instrumenti preglasni i da se zarad približavanja panku previše odlazilo u glasnoću. Možda jednostavno nisu imali dobru komunikaciju sa toncem, a možda je problem jednostavno u meni. Jasno je da sve što napišem samo moje mišljenje i da ne treba nikoga da pogađa ili da mu znači. Što se kaže, svako ima mišljenje kao i …
Kada su Scordisci završili nastup, drugar i ja smo otišli da pojedemo nešto. Koncerti su uvek izgladnjujući posao. Obližnja pekara me razočarala (što se često dešava u poslednje vreme), jer su skoro sva ponuđena peciva od lisnatog testa. Gde se izgubilo lepo, fino, ukusno hlebno testo? U međuvremenu, uputio sam kompanjona na jedno od mojih skorašnjih otkrića. Klemen Slakonja je za mene pravo otkrovenje i veliko osveženje vezano za muziku i za zabavu. Neću ništa reći osim da nađete njegov kanal i da počnete sa pesmom Putin Putout.
Kada smo se vratili u Božidarac, već je bilo osetno više ljudi, koji su nestrpljivo iščekivali nastup. Nažalost, prostor i dalje nije bio potpuno ispunjen. Daleko od toga da je bilo prazno, ali bilo je još mesta. To me baš iznenadilo, znajući da irska muzika ima veliki broj štovalaca na ovim prostorima. Sigurno je u pitanju bio neki retrogradni Merkur ili nešto slično.
Publika je bila šarolika, što je i inače odlika ovakvih koncerata. Bilo je momaka koji izgledaju kao da su juče došli iz Dablina. Znate ono – kapa, a la Prle i Tihi, tetovaže, brada/brkovi/zulufi, široka leđa, kožne jakne, tregeri… Bilo je čupavaca raznih sorti… Kao bivši čupavac, gajim posebne simpatije ka istima. A bilo je i nas običnih, kakvo god to imalo značenje. Moram da konstatujem da nisam bio zadovoljan brojem crvenokosih devojaka. Molim organizatore  da sledeći put iz fundamenta obrate pažnju na ponašanje i da radi bolje atmosfere obezbede veći broj crvenokosih…
Očekivani bend, Irish Stew Of Sindidun, je izašao na scenu oko 22.30. i od prvog trenutka su zavladali Božidarcem. Pokazali su da su odlična grupa, koja se poznaje, koja je dobro usvirana i koja voli to što radi. Apsolutna harmonija glasova i instrumenata. Čak i novopridošla članica benda, Ana (tek je nedavno započela saradnju sa ovim bendom), nije odskakala od ostalih kolega, takođe vrsnih muzičara.
Bend je sve vreme imao odličnu komunikaciju sa publikom i time su zavredili kod mene dodatne poene. Publika je, naravno, odlično reagovala na tu iskrenost I svi su skakali, ljuljali se ili plesali na način za koji su mislili da je odgovarajući. To je ono što mi se uvek dopadalo kod muzike, spaja ljude i briše razlike.
Za kraj, evo kratkog razgovora, koji sam vodio sa Bojanom, pevačem, frulašem i tekstopiscem benda.
  • Zašto ljudi kod nas toliko dobro reaguju na irsku muziku?
  • Neki kažu da postoji zajednički genetski koren i to je svakako tačno. Samo se postavlja pitanje u kojoj meri s obzirom da su Kelti na ovim prostorima bili jako davno. Ipak, mislim da je glavni razlog to što je irska muzika melodična i u sebi nosi iskrenu emociju. Ljudi to prepoznaju, a najbolji dokaz toga je da je irska muzika popularna ne samo u Srbiji već i širom sveta.
  • Imate li uzore među savremenim irskim bendovima?
  • Nama su svakako od samog početka glavni uzori bili The Pogues. Tako je ostalo i do dan danas. Ne toliko zbog same muzike nego pre svega zbog stava i načina izvođenja. Oni su prvi koji su pomešali irsku tradicionalnu muziku sa rock’n’rollom i tako je približili prosečnom slušaocu. U sadašnjem vremenu postoji puno bendova koje slušamo ali ne bih rekao da imamo uzore. Više se vodimo time da “pobegnemo” od toga što drugi rade i da kroz našu muziku i našu priču budemo dovoljno originalni, da damo neki svoj pečat. Mislim da je to osnovni cilj svakog umetnika.
  • Jeste li ikada nastupali u Irskoj?
  • Još uvek ne, nismo se opterećivali time, ali svakako da je pitanje trenutka kada će se to desiti. Glavni razlog toga je tradicionalno komplikovana birokratska procedura za dobijanje viza kad si iz Srbije, pa na to dodajte još nekolicinu tehničko/logističkih problema i eto…
  • Koliko vremena provodite u zajedničkim vežbama (zvučite izuzetno usvirano)?
  • U poslednje vreme dosta, drago mi je da se to i čuje i oseti u publici, hvala. U bend je kao što već verovatno svi dobro znaju došla Ana Đokić na violini i morali smo dobro da se pripremimo i usviramo za koncerte. Mislim da smo to uspeli i sada napokon možemo da se posvetimo i stvaranju novih pesama.
  • Želite li da podelite sa nama neku pikanteriju/zanimljivost/malo poznatu činjenicu?
  • Evo jedne anegdote od pre 10ak godina. Imali smo koncert u Smederevu u jednom manjem prostoru gde se nekih sat vremena pred početak koncerta pokvarilo ozvučenje, potpuno. S obzirom da nije postojala ni teoretska šansa da se u kratkom roku donese novo ozvučenje, mnogi bi se okrenuli i otišli kići, međutim mi smo rešili da uradimo nešto potpuno suludo. Umesto otkazivanja koncerta, rešili smo da odsviramo akustičan “unplugged” koncert, potpuno bez ozvučenja, izvinili se ljudima i ponudili im da vratimo sav novac od ulaznica ukoliko to žele. Epilog svega toga, fenomenalna intimna atmosfera ne jednom nesvakidašnjem događaju. Ni jedna ulaznica nije vraćena.
Ovaj tekst je premijeru imao na sajtu Dotkom, hvala drugarima na pruženoj šansi…

2 thoughts on “Irski gulaš sa srpskim začinima

  1. Cestitam im sto su ponosni na svoju narodnju nosnju i na njine mesine za duvanje, …na te njine suknjice…lepo im se slazu s dlakave noge, …i fucka im se ko sta misli…nisam fan ali pozdravljam njinu muziku a narocito ovaj lep blog.

    1. Obično su Škoti ti koji nose suknjice… Opet, šta smeta što su dlakave noge, odmah je jasno da su u pitanju pravi muškarci.. ?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *