Pošast

Pre nekoliko dana, stigla mi je uznemiravajuća sms poruka.
Danas u 18h, saziva se hitan roditeljski sastanak. Obavezno je prisustvo svih roditelja.
Bio sam zbunjen. Šta bi moglo da se dogodi, pa da moramo svi da se pojavimo? Jeste da su današnja deca naprednija, ali ipak su to samo prvaci, nisu razulareni osmaci. Sa druge strane, nisu mi se milili roditeljski sastanci, jer većina roditelja su bogati prepotentni snobovi, od kojih niko novac nije stekao poštenim radom.
Puni strepnje, supruga i ja smo željno iščekivali početak roditeljskog sastanka. Većina prisutnih roditelja se činila jednako uznemirenim.
Tačno na vreme, zbunjeni skup je otvorila, Persida, naša predstavnica u roditeljskom savetu, plavuša sređena po poslednjoj splavarskoj modi, prekinuvši učiteljicu koja je taman udahnula vazduh sa namerom da prva progovori. Ozbiljnim pogledom je prešla preko svih nas, ne znam zašto, ali od njenog pogleda, prošla mi je jeza niz kičmu.
„Dragi roditelji, okupili smo se, a videćete i i sami da je bilo razloga.“
Svi smo ćutali kao zaliveni, uplašeni ovim rečima.
„Neverovatna stvar se dogodila, prava pošast je došla. Pojavile su se vaške“, uzbuđeno je rekla, skoro bez daha.
„Vaške? Samo to, mislio sam da je ko zna šta u pitanju“ , uzvratio sam kroz osmeh. „Nismo morali da se okupljamo samo zbog toga.“
Većina prisutnih me častila zgranutim pogledima.
„Situacija je i više nego ozbiljna, kao što sam rekla, pojavile su se vaške.“
„U odeljenju?“, zapitao sam.
„Ne, u školi, ali mi moramo da preuzmemo sve da se izborimo sa njima.“
„Dobro, to i  nije neka vest, pa one se stalno pojavljuju u školama i vrtićima“, nastavio sam, ne shvatajući zašto me svi gledaju i odmahuju glavama.
„Možda se pojavljuju u nekim zabitima i među ljudima sa dna društva, ali ne u Maloj Akademiji, ovde ipak dolazi krem našeg društva, uz retke izuzetke. Da sam želela da mi dete dobija vaške, upisala bih je u državnu školu“, ljutito me okrznula pogledom dok je govorila. „To je jednostavno skandal. Sada treba da vidimo kako ćemo se izboriti sa ovim problemom“, hladno je rekla.
Ne primećujući ništa, nastavio sam.
„Kad sam bio klinac, mene bi baba naprašila vetiolom, umotala mi glavu maramom i za dva dana gotova stvar. Posle bi samo ponovila postupak posle nedelju dana i sve je rešeno. A i šišanje na kratko je pomagalo.“
Gadljivo me pogledala, dok joj je na čelu pulsirala vena ludara. Meni se licem razlilo crvenilo, osećao sam se kao pas koga su išibali. Odlučio sam da više ne progovaram, jer će možda doći do incidenta.
„Ako nema više neprimernih upadica, vreme je da pređemo na rešavanje problema“ , značajno je pogledala u mom pravcu. Ćutao sam, i gledao negde neodređeno.
„Treba decu pregledati svakog dana, bilo bi najbolje da se to radi i u kući i u školi“, predložila je jedna od brižnih majki.
„Nisam sigurna da u školi mogu deca da se pregledaju svakog dana. To bi nam poremetilo nastavni plan“, tiho je primetila učiteljica.
„Ne brinite, sigurno ćete stići da ih naučite sve što je propisano, ali sada je najvažnije da zasutavimo širenje ove pošasti“, blago, ali odlučno je odgovorila Persida. „To je odlična ideja, mislim da  bi neki roditelji i češće morali da pregledaju svoju decu“, opet je pogledala u mom pravcu, sa izrazom koji je govorio da ona zna ko bi jedini mogao da donese vaške u školu.  Mučenica, nikako joj nije išlo u glavu, kako je neko sa mojim primanjima uspeo da upiše dete u Malu Akademiju. To što sam bio novinar, za nju je bilo jednako tome da sam kopač po kontejnerima.   
„Postoje i sprejevi, koji odbijaju vaške, a ima ih popriličan broj. To bi morali svi da nabavimo. I da odmah počnemo sa primenom, nikad se ne zna. Bila sam slobodna da odštampam pamflete o suzbijanju vaški.“ Prevrnuo sam očima i jedva se suzdržao da se ne nasmejem.
Nastavila je sa glasom trgovačkog putnika, koji po kućama uvaljuje šerpe i merače krvnog pritiska.
„Verujem da svi znate da držimo lanac apoteka, pa sam zamolila devojke da zapakuju pakete sa svim preparatima, koji će biti od pomoći. Tu se nalaze sprej, češalj, šampon protiv vaški, kao i šampon protiv gnjida, za devojčice su ubacile i gumice, koje odbijaju vaške. A tu su i šamponi, koji će pomoći oporavku kose i kože glave, nakon svih tih tretmana.“
Bili smo dirnuti tolikom brigom za svu našu decu, iako je te briga imala svoju cenu od 4700 dinara. Popust od deset posto je, naravno, bio uračunat. Ubrzo je usaglašena taktika borbe protiv pošasti i svi smo krenuli ka kućama da počnemo sa tretmanom.
Čim smo ušli u kuću, prvo smo bacili paket sa šamponima, to nam neće trebati. Ako se baš i pojave vaške tu je vetiol, ili sirće i ulje. U međuvremenu, dobio sam genijalnu ideju. Supruga se uz malo nećaknja složila da ju sprovedemo u delo. Sad još samo treba nagovoriti sina jedinca da sarađuje i da se žrtvuje za više dobro. Nije bilo lako, pregovori su bili neizvesni i naporni, ali smo na kraju ostvarili dogovor. Uspeo je da od nas iskamči jedan od većih Lego setova, od nekih 150 evrija. U normalnim okolnostima, ne bi nikada dali toliko novca za igračku, ali sin je odlično razumeo koliku žrtvu mora da podnese i odlučio je da to dobro naplati. Eh, današnja deca, da su meni roditelji rekli to da uradim, ne bih smeo ni da pomislim da se bunim, a duševni bol bi mi verovatno smirili jednom lizalicom.
U svakom slučaju, sutradan smo ranije ustali i odveli sina kod frizera, a potom kod prijateljice koja se bavi scenskom šminkom. Nakon toga sam ga odveo u školu. Obično se ceo razred skuplja u dvorištu, pa onda ulaze svi zajedno. Čim su nas videli većina roditelja je privukla svoju decu bliže sebi i nešto im zabrinuto šaputali. Bilo je i onih, koji su panično pokupili decu i istrčali iz školskog dvorišta. Ostavio sam sina i bez reči otišao iz dvorišta. Izraz na licu Perside, i njoj sličnim roditeljima, je bio neprocenjiv i zauvek ću ga se sa zadovoljstvom sećati. Njihova reakcija je bila očekivana, ako se uzme u obzir da je sin naslednik bio potpuno ćelav, sa crvenim flekama na glavi, a pri tome je s vremena ne vreme češkao glavu.

3 thoughts on “Pošast

  1. Imala sam i ja slicnu epizodu, doduse vaske se nisu pojavile ali dijete je zeljelo da ima dugu kosu. Kad god bih otisla na informacije bar jedan nastavnik bi mi savjetovao da ga osisam recenicom „Znate moze da dobije vaske“ uvijek sam se pitala postoji li ikakva sansa da i djevojcice sa dugom kosom dobiju vaske??? 😀

    1. heheh, moj još uvek ne iskazuje želju za dugom kosom(šteta, ima lepu gustu kosu 🙂 ), ali je spominjao da hoće frizuru koja se nosi preko jednog oka.. 🙂 Ne, na devojčice se vaške ne lepe… 😀

Оставите одговор на babeidede Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *