Poziv

Pogledao je oko sebe. Dobro je, niko nije bio suviše blizu.
Drhtavim rukama je ubacio nekoliko kovanica u aparat, a zatim polako podigao slušalicu. Stavio je prst na kružni brojčanik, pa spustio slušalicu.
Gledao je u telefon nekoliko sekundi i ponovo podigao slušalicu. I još brže je spustio.
„Šta ti je?“, pitao je sam sebe. „To je samo jedan poziv.“
Duboko je uzdahnuo, podigao slušalicu i brzo okrenuo brojeve.
„Khm, dobro veče.“
„Da, ja sam zvao pre deset minura.“
„Jeste, i pre dvadeset.“
„Da, znam koje je vreme.“
„Ne, nisam znao da je sada vaša serija.“
„Ne mogu da pozovem kasnije.“
„Samo da vam kažem, minut mi treba.“
„Aman, zaman, gospođo, važno je…“
„Ne, ne vičem na vas, pričam glasnije zbog gužve”
„Izvinjavam se, nisam imao nameru da…”
„Naravno da niko ne treba da viče na vas, ali samo da…”
„Ne ne mislim da burno reagujete, sgiurno ste pod stresom i…”
„Da, to sam i rekao. Stres…”
„Dobro, ne moramo sad o vašem propalitetu od muža i nezahvalnoj deci, samo bih…”
„Ne želim da vas ućutkam, želim samo da …”
„Ne uvlačite moju majku u celu priču…”
Tresnuo je slušalicu na aparat i prekinuo vezu.
Otpustio je kravatu i otkopčao dugme na košulji.
„Živote, kakva žena“, rekao je gledajući u mačka.
Mačak je mjauknuo i liznuo šape.
Muškarac je podigao ponovo slušalicu, udahnuo brzo nekoliko puta, ne bi li se primirio, ubacio kovanice i okrenuo brojčanik.
„Halo, je li to policija? Pronašao sam mačka i ima ogrlicu sa telefonom vlasnika… Da, sačekaću, nema problema…“
Držao je slušalicu na uhu i posmatrao mačka. Ovaj mu je uzvratio pogledom u oči.
Ponovo je spustio slušalicu.
„Ne mogu to da ti učinim, nisi to zaslužio, pa makar bio sto puta životinja. Hočeš sa mnom?“, pitao je i pružio ruku.
Mačak je gipko skočio na muškarčevu ruku i gracizno mu se popeo na rame.
„Onda je rešeno, hajdemo. Kako da te nazovem? Teli? Od telefon, gde sam te našao.“
Mačak je pero na muškarčevom ramenu.
„Onda je i to rešeno.“
Odšetali su u gradsku noć, ostavljajući pored govornice ogrlicu sa imenom i brojem telefona.

**********************

 

Priča je nastala kao izazov „Gledaj sliku, napiši priču“ u FB grupi Opus mundi – obrni okreni, dupe ti pozadi

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *