Koje sam knjige čitao u oktobru?

Prošao je i oktobar, mesec koji je najviše okrenut knjigama. Završen je i na daleko čuveni Sajam knjiga u Beogradu. Nisam odvojio ni jedan dan za taj događaj. Zapravo, mislio sam da ću svratiti da se vidim sa nekim dragim ljudima, ali na kraju ništa. Nema veze, videćemo se valjda van sajamskih dešavanja.
Što se tiče samog čitanja, manje-više sam u nekom mom proseku. Zadovoljan sam činjenicom da mi se većina pročitanih knjiga svidela…

Vladimir Janković Džet – Godine na 6
Neizmerno uživam u biografijama velikih(ali i malih) bendova. Možda je to zbog neostavrene želje da imam svoj rok bend. Isto tako mi prija knjiga, koja priča o počecima rokenrola na ovim prostorima i i to tokom šezdesetih. Opisuje ozbiljan trud i volju, ali i sreću, koji su bili neophodni svakome ko se tada (ali i sada) upuštao u muzičke(umetničke) vode.

Vladimir Đurčić Đura – Beograd bez sna
Još jedna knjiga koja se indirektno bavi muzikom, ali ju je napisao Đura – „Dobro veče, ja sam Đura, a ovo su Đurine kućne čarolije.“
Roman koji opisuje početak osamdesetih iz ugla jednog dvadestogodišnjaka. Nije neko ludilo od knjige, ali mi je bila dovoljno zanimljiva i zabavna.

Antonio Itrube – Bibliotekarka iz Aušvica
Odlična knjiga, mada teška, kao i svaka koja se bavi ovim mračnim periodom istorije. Najbolje od svega je što je opisana stvarna ličnost, koja je preživela Ašvic i po cenu života čuvala tih nekoliko knjiga, koje su na volšeban način prošvercovane u ovaj logor. Potresno, snažno, ali opet optimistično, koliko je to moguće u takvom okruženju. Ljudska žeđ za znanjem i nadom u bolje ne može biti zaustavljena ni žicom ni terorom ni patnjom ni bolom.

Joko Ogava – Bazen, tri novele
Pred vama je knjižica nevelikog obima. U njoj se nalaze sam o tri priče, možda preciznije novele. Samo da kažem da su mi se veoma dopadaju. Imaju elemente fantastike i horora.

Nikolas Nat O Dag – 1793
Ako mislite da je na onom Severu uvek bio red, rad, disciplina, standard, hladnoća (dobro, zime je bilo), onda ste u velikoj zabludi. U pitanju je zanimljiv slučaj ubistva, samo što je žrtva i više nego neobična. Obimnije nego što smo navikli kada su u pitanju krimići, ali dobro sad. Dobar, dobar, drži pažnju. Inače, ovo je kanda prvi roman pisca dugačkog imena.

Tomas Brusig – Na kraćem kraju Sunčane aleje
Knjiga koja na veoma duhovit, kroz vizuru jednog mladića, način opisuje život istočnih Berlinaca u vreme dok je još postojao zid. Da stvar bude gora, kuća glavnog junak je bila baš pored zida. Ako se pitate koji zid, onda hajde malo pitajte starije ili Gugl, pa povratak ovde….

Deni Morison – Pogrešan čovek
Ova knjiga me privukla zbog svoje tematike. Ne dešava se često da naiđem na knjige koje se bave ovom temom, bar ja nisam nailazio. Sve vreme pratimo radikalne pripadnike organizacije IRA. Sa njima smo kroz probleme, patnju, zatvore, kažnjavanja. Knjiga je napisana iskreno i to joj je veliki plus, iako mi je na momente bila dosadnjikava. Da budemo jasni, ne podržavam nikakav nasilan separatizam, ni ovde, ni u Irskoj, Krimu, Španiji…

Majkl Šabo – Čudesni momci
Od ovog romana samo odustao na nekih 50 stranica. Glavni lik je profesor, koji već onoliko piše svoju knjigu. Ne znam, nije mi leglo.

Ejmi Kaufman i Džej Kristof – Illuminae 1
I ovo mi je palo šaka, iako sam se dvoumio kada sam video da je veličine telefonskog imenika i da postoje još dva dela. Nemam ništa protiv obimnih knjiga (Jesam li čuo da je neko možda rekao „debelih knjiga“? ), nego mi nezgodno da ih vukljam kroz prevoz. U pitanju je YA knjiga (štivo za starije maloletnike, knjiga za decu i mlade, što bi se nekad reklo ), smeštena u budućnost u doboki i beskrajni svemir, gde naša ekipa beži od velikog, moćnog razarača. Tu je i neizostavna ljubavna priča
Ono što je posebno ineresantno je zapravo grafički oblik knjige i to je izdvaja. Čini se kao da čitate izveštaje o tom događaju, baš neobično urađeno. Svaka im čast na ideji.


Jusi Adler Olsen – Selfi
Još jedna priča o Sektoru Q, sedma po redu. Dobra dobra, za razliku od poslednjih nekoliko, koje su bile malo – njah. Preporučujem u svakom slučaju…

Marta Rivera dela Kruz – Čovek koji je izmišljao priče
Evo knjige u kojoj sam baš uživao. Pratimo siromaška, koji prolazi kroz život uz pomoć talenta da svakome osmisli dobru priču, koja bi ga spasila, uzdigla ili nešto treće. Naravno, te svoje usluge naplaćuje. Ogromna preporuka.

Toliko za ovo javljanje. Ima li neke koja bi vas privukla? Imate li neku preporuku?

8 thoughts on “Koje sam knjige čitao u oktobru?

  1. Razumem te sto se tice Jusi Adler Olsen-a i bas sam razmisljala u cemu je problem. Ipak mislim da je stil pisnja taj koji kod njega usere stvari jer su mu ideje sasvim ok.

    1. Možda čovek malo sagori kada piše svetski serijal, pa kukaju čitaoci, pa izdavači, a tebi se nešto i ne piše, ali dobra je kinta…

  2. Joj Nešo mene je sramota stvarno malo čitam knjige osim tvoje, Snežane Kanački i Ivice Tucić..Koju sam pročitao u jednom dahu valjda..Ali pratim ja stvari i gledam iz nekog drugog ugla putem serija i filmova i pažljivo slušam one kojje mi se sviđaju šta imaju da kaže o svemu i svačemu ?! Što kažu čitam između redova…

    1. Nije valjda da opet čitaš moju knjigu? Nije to zdravo…. 😀 Nezgodno je to čitanje između redova, može da te odvede na čudne puteve i da ti pokrene nezgodne misli…

  3. Vidi Nešo uglavnom je tako ne moraš sve znati ali ono što sam naučio i doživio da živimo u jednom cirkusa šarlatana, lelemuda i skorojevića koji nam prodaju muda za bubrege !!! A ljudi a vala ih ima slepi i gluvi dozvolili da ih vodaju ko neke ovce kroz život ovi…

    1. E, dragi moj prijatelju iz ravnice…. Tih lelelmuda
      je uvek bilo, ali nije skoro bilo da se toliko ne čujemo i mi ostali…

Оставите одговор на Daisy Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version