Efraim Kišon

Dešavalo se u više navrata da me ljudi pitaju zašto sam počeo da vodim blog. Obično bih odgovarao da sam tražio način da se izrazim i da svetu predstavim svoje priče. Osnovna zamisao je bila da povremeno objavim priče, koje bi podsećale na Efraima Kišona (Pera Piskarović je nastao pod direktnim Efraimovim uticajem). I onda sam shvatio. Više od četiri godine sam ponosni vlasnik bloga, a nisam ni reč rekao o svom velikom uzoru. Zato cu sada ispraviti tu nepravdu.
Na žalost, čini mi se da na našim prostorima ne uživa popularnost koju zaslužuje. Nadam se da će vas ovaj tekst podstaknuti da istražite opus ovog genijalaca.
Možda se neko od vas pita – Ko je taj Efraim Kišon?
Rođen je kao Ferenc Hofman 1924.u Budimpešti. Imao je nesreću da tokom Drugog svetskog rata u nekoliko navrata poseti koncentracione logore. Iz prve ruke je imao priliku da se uveri u gostoprimstvo i luksuz koji je tamo vladao.
Da bi što bolje utvrdio gradivo, gostovao je u više različitih „radnih” kampova. U jednom od tih ratnih „odmarališta”, šah mu je pomogao da spasi živu glavu. Naime, glavni „menadžer“ u kampu je tražio dostojnog protivnika i tu je uskočio Efraim. U drugom kampu je bio u redu iz kog su streljali svakog desetog. Jasno, Kišon nije bio deseti. Kasnije je u jednoj od svojih knjiga izjavio: „Pogrešili su ostaviviši jednog satiričara u životu.“
Nakon završetka rata, vratio se u Budimpeštu. Roditelji i sestra su preživeli ratni vihor, ali mnogi drugi pripadnici porodice nisu bili te sreće. Gasne komore u Aušvicu su bile neumoljive. Promenio je prezime Hofman u Kišon i na taj način, pokušao da napravi otklon od nemačkog porekla. Završio je studije i 1949., se u pratnji prve žene, odselio u novoosnovanu državu Izrael. Službenik u novoj državi je tvrdio da Ferenc nije pravo ime i mladi Kišon je dobio ime Efraim. Legenda je rođena.
U Izraelu je započeo i spisateljsku karijeru. Zanimljivo je da istu nije i okončao u navedenoj zemlji. Sredinom osamdesetih, odlazi iz Izraela jer smatra da nije bio dovoljno cenjen i priznat. Seli se u Švajcarsku i nastavlja da piše na nemačkom(pre toga je pisao paralelno na hebrejskom i nemačkom). Nije li život jedna nebična igranka?
O čemu i kako piše?
Najčešće se bavi svojim okruženjem. Efraim, kroz odličnu satiru opisuje situacije sa kojima se sretao. Zaludna birokratija, političari u sivoj zoni, obični ljudi i njihove sitne šemice. Retko se bavi samim ratnim dešavanjem, koje je opšte mesto u Izraelu. Čak i kada spominje rat, on to čini sa izvrsnim humorom, savršeno izbalansiranim da ne pređe granice. Čitajući Kišona, često se setim Nušića i Mućki.
Ostavio je iza sebe brojne knjige. Ne brinite, nije od onih pisaca čija svaka knjiga ima po hiljadu strana, a koje izlaze svakih godinu dana po jedna. Ne, ne, ne… Kišonove knjige su obično znatno skromnijeg obima, ali su sadržajnije. Imao sam zadovoljstvo da pročitam sve koje su prevedene kod nas i u svakoj sam neizmerno uživao. Dobro de, neke su mi se dopale više, neke manje, ali opšti utisak je pozitivan.
Mein Kamm (moj češalj, mada vam je aluzija jasna), Lisac u kokošinjcu, Nije fer, Davide, Priručnik za menadžere, Kod kuće je najbolje su samo neki od naslova u kojima ćete uživati.
Kriv je i za nekoliko filmova, koji su snimani po njegovim knjigama. Topla preporuka za iste. Kad je neko talenat, onda se to vidi u svemu čime se bavi.
Neću vas dalje daviti, već ću vas uputiti na prvu biblioteku ili knjižaru i reći vam da potražite bilo koju knjigu Efraima Kišona.
Za kraj, evo prve priče koja je nastala pod Kišonovim uticajem. Oni koji su čitali istog, mogu da kažu da li sam se bar malo približio velikom Efraimu…

5 thoughts on “Efraim Kišon

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *