Aprilske šale i knjige

April je proleteo. Moguće je da ima nečeg i do moje krštenice i da vreme sad samo leti u šetoj brzini. Svi su izgledi da ću u budućem periodu manje čitati, ali ću zato verovatno više pisati, što takođe nije loše. Dobro, pitanje je da li za vas bolje da čitam ili da pišem…

 

Jeun Teule – The Suicide Shop
Petočlana porodica godinama vodi prodavnicu, koja prodaje rekvizite za samoubistvo. Ono je legalno i kad poželite dođete u specijalizovanu radnju i tamo vam ponude najbolji asortiman pomagala, koje će vas odvesti u sigurnu smrt. Nezgodno je kad jedan od sinova pristupa poslu sa nezdravim entuzijazmom, srećom i veseljem i pokušava sve oko sebe da oraspoloži. Fenomenlna knjiga, na momente sam se gušio od smeha. Kažu da ima i crtani, moram da pogledam. Ako volite crni humor, ogromna preporuka…

 

Vladimir Vujinović – Slamar
Da krenemo sa onim što mi se svidelo. I u ovom romanu, jasno je da Vlada dobro poznaje policijske procedure.
Slučaj je poprilično zanimljiv. Ima dosta upečatljivih scena, poseta klanici mi je jedna od boljih…
Pošto se radnja delom dešava u Hrvatskoj, Hrvati govore na hrvatskom. To mi je skroz ok…
Takođe, primetio sam da se spominje i Trenkovac. To je za one koji ne znaju, mesto dešavanja krimića koje piše komšijski pisac Danijel Špelić.
U Zvezdi mi je bio problem previše objašnjavanja. U „Slamaru“ je bilo manje toga, što mi je vrlo drago. Mada je na momete bilo suviše detalja. Radnja je nešto brža… Ali i dalje sporija nego što bih voleo.
Provalio sam ubicu negde na pola, ali to i nije zamerka, koliko moj problem sa previše pročitanih trilera…  Obrt na kraju mi je bio donekle neočekivan. Ima previše otvorenih tema – i tajna društva, i proklete 90., i krađa beba i tranzicija, pa to sve malo rasplinjava doživljaj samog slučaja.
Inspektor Filip je i dalje van šablona, drugačiji od većine. Za moj ukus previše savršen i duhovan, ali dobro… Malo se oslobodio sa ženama, bilo mu je i vreme.
U svakom slučaju, meni nije baš potpuno legao, ali „Slamar“ je tu, pa vi donestite sami svoj sud…

 

Robert Džordan – Srce zime
Deseti roman Točka vremena. Točak tka, kako točak želi… Ali ovaj je izatkao onoliko reči…  Nemam šta da pametno da vam kažem, osim da se nadam da će knjige napokon krenuti ka svom kraju. Uh, još samo četiri…

 

Goran Skrobonja – Gumena duša
Nisam ni znao za ovu knjigu. Vrlo zabavan omaž Bitlsima kroz jednu lepu fantastično-misitičnu priču. izgubljena i nikad objavljena pesma, je nešto mnogo više nego što bi čovek pomislio… Nije mi među omiljenim Skrobonjinim knjigama, ali mi se vrlo svidela.

 

Nemanja Nikolić – Udruženje građana protiv svih ili klišei moderne Srbije
Jedna nadasve neobična i zabavna priča. Grupa loklanih danguba dolazi na ideju da osnuje udruženje građana, da bi ni za šta uzeli neki dinar. Međutim, Ideja će mutirati na najverovatnije moguće načine. Koliko god da je karikirano stanje u zemlji, ponekad mi se čini da možda i nije preterano. Najgore od svega je što sam se povremeno pitao da li bi bilo moguće da se takva situacija dogodi u stvarnosti. Možda čak i bi…

 

Ovo je bila kratka, ali slatka lista…. Ne treba uvek ići u megalomaniju…  Dajte neku dobru preporuku, ako ste dokoni… puno pozdrava vam šaljem… Slika – satynek

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *