Svete krave književnosti – domaći pisci…

Svete-krave-književnosti-domaći-pisci
Često se motam po različitim književnim grupama na društvenim mrežama. Lepo je videti na istom mestu ljude, koji vas neće čudno gledati ako istovremeno čitate dve ili više knjiga, ako požudno gledate knjige, ako ih nekontrolisano sakupljate, bilo u papiru, bilo elektronske.
Zahvaljujući tim grupama, upoznao sam izuzetno zanimljive persone. Sa nekima od njih sam počeo da se družim i u pravom životu.
Nije li lepo čitati knjige i pričati o istima?
Čitaoci svih meridijana, ujedinite se.
Kad spomenuh čitaoce, onda je neminovno da su tu negde i pisci. Oni koji ne prate domaću književnu scenu, iznenade se kad saznaju koliko ima modernih domaćih pisaca. Naravno, kad kažem domaćih, onda mislim na na ceo prostor davno ugašene SFRJ (ko bi rekao da je prošlo već 30 godina od tada).
Pre pojave interneta, pisci su bili tamo neki nevidljivi ljudi čije knjige se čitaju s većom ili manjom radošću.  Žive zatvoreni među svoje zidove i pišu. Živa mistika. Pisac, moj bato, nije to mala stvar. Svete krave, u najmanju ruku. Što bi rekao onaj stari vic: A tko će sad bit’ pisac – pitao je Mujo kad je čuo da je umro Ćopić.
Pojava interneta, ubrzala se razmena informacija i mogli smo da saznamo nešto više o nama dragim piscima, mogli ste da im pošaljete mejl, čak su neki od njih koristili i forume.
A onda su stigle društvene mreže. Prvo smo ih gledali sa nepoverenjem, onda ih prihvatili i sad izgleda kao da smo oduvek bili na istima. Lakše je nego ikad ćaskati sa istomišljenicima (ili voditi „konstruktivne” rasprave sa neistomišljenicima).
Pošto su sad svi na mrežama, čitalačke grupe okupljaju zavidan broj članova. Među svima njima,  tu su neizostavno i domaći pisci.  Upoznao sam, mahom virteuleno, veliki broj domaćih savremenih pisaca. Sa  mnogima se sit ispričam. Dešava se i da pomažemo jedni drugima kad naiđemo na teškoće u pisanju. Kako i ne bi kad nas pokreću slična intersovanja?
Nije li to sjajno? To je najbolje kod interneta i društvenih mreža.
Možete da razmenite neku reč sa piscem čije knjige volite. Možete i da ga pitate ovo ili ono. A možete i da mu kažete da baš i niste zadovoljni knjigom, pričom.
Eeee, jete li sigurni?
Nekako se stiče dojam da smo svi raspoloženi i za pozitivno i za negativno mišljenje drugih, ali samo dok je to mišljenje pozitivno. To je već boljka samog interneta, ali da li su pisci izloženiji ili osetljiviji?
Jasna je stvar da ko god se bavi bilo kojim vidom stvaranja, ima bar mrvicu sujete. Na kraju krajeva, da ne želimo da se pohvalimo makar jednoj osobi našim delom, ne bi ga ni delili javno. Da je drugačije, držali bi svoje kreacije sakrivenim od svih.
Ne znam kako je u grupama drugih kreativaca, ali u knjižarskim se svako malo atmosfera digne do usijanja. Poslednjih meseci je bilo posebno žustro.
Pošto mnogi čitaju, samim tim, mnogi imaju potrebu (i to potpuno podržavam) da sa drugima podele svoje utiske o pročitanim knjigama, bilo da im se dopadaju ili ne. Ni sam ne znam koliko sam knjiga pročitao (ili preskočio zahvaljujući osvrtima čitalaca sa mreža)
Ako neko napiše da su Koeljove, Kingove, Kinseline knjige nikakve, to neće izazvati bitan potres. Može doći do rasprave, ali vrlo brzo se umiri. Veću pažnju izaziva negativan osvrt na knjige za koje je uvreženo da su klasici i da su među najboljim na svetu, iz ovog ili onog razloga. Tada, autor takvog osvrta često prođe kao bos po trnju. Ali, iako bude žustro i napeto, i ta priča se smiri.
Međutim, dešava se da bude posebno nezgodno, ako napišete negativan osvrt na knjigu svete krave književnosti,  domaćeg savremenog pisca. Još ako to objavite u grupi u kojoj je i on sam član (nije obavezno, ako nije član grupe,neko će mu već dojaviti), onda se čuvajte…
Vrlo brzo se formiraju dva tabora. I zabava može da počne.
Pitanje je sad šta je validan komentar. Da li je dovoljno reći, ok je, ne sviđa mi se, odlično je, ništa naročito. Što se mene tiče, to je skroz na mestu. Nema potrebe niko da piše referate. Jedino što takav komentar ne može da me privuče ili odbije od knjige. Ako pak neko ima želju da obrazloži svoj stav i to je u redu.
Dešava se povremeno da kritičar kaže, to je osrednji pisac, pisac nema pojma sa životom, mani se pisanja i radi nešto drugo ili nešto slično.
Uzbuđena internet zajednica se tada još više uzbudi. Povremeno se dešava da se u priču uključi i pisac kritikovanog romana.
Dešava se da okidač bude i ocena na nekom od sajtova, recimo Goodreads. Koristim taj sajt i sam, i ozbiljno se zamislim ako za neku knjigu veliki procenat čitalaca kaže da je loša i oceni je niskom ocenom. Realno, šteta je što tamo nisu ocene do deset, bilo bi pravičnije i lakše oceniti svaku knjigu.
Takođe, ni sa ocenom mojih knjiga nemam problem. Čim knjiga započne svoj život, potpuno je legitimno da neko kaže da je knjiga najbolja na svetu, kao i da kaže da je sramota trošiti papir na tu istu.
Elem, komentar je pao i kritičar često biva napadnut sa više strana (obično bude više onih koji ga kude nego hvale). Ne možeš napadati pisca, već delo; Ne prebacuj sve na lični nivo; Hajde da pričamo kao ljudi (ali džaba kad si glup)  i tako dalje. Lično ne vidim šta je sporno u gore navednoj odrednici, mogu za nekog da mislim da je dobar ili loš pisac. Koje god parametre da gledate, uvek je neko bolji, neko lošiji.
Nije dozvoljeno napasti ni obradu teme, pogotovo ako ima nacionalni prizvuk. Odmah te proglase ili za nacistu, nacionalistu, stranog plaćenika ili primitivca.
Naravno, kad ludilo uzme maha, onda se zaključavaju rasprave, kreću razne privatne poruke (manje ili više pristojne), kritičari se blokiraju i uzbacuju iz grupa. Uvređeni pisci teatralno odlaze, što iz grupa, što sa interneta. Onda ih mole da se vrate…
Posle toga, danima bruji o incidentu. Prave se novi klanovi, grupe pucaju, prave se ponovo, povećava se broj onih koji se ne smeju imenovati.
Ružana slika, loša energija, a zašto? Zbog malo čačnute sujete.
Razumem da kolege pisci imaju potrebu da brane i sebe i svoje delo, samo mi nije jasno zbog čega padaju u ozbiljnu vatru. Čak se provlačilo mišljenje i da treba poštovati pisca zato što je napisao knjigu. Otkida od sna, ne spava sa ženom, ne ide u kafane, samo da bi mogao da piše. Pa šta? To sve pisac radi zato što sam želi tako. Mogao je za to vreme da se bavi nečim drugim. I drugi ljudi imaju svoje hobije i bave se njima van drugih aktivnosti, pa opet ne traže da budu uzdignuti na pijedestal. U Srbiji trenutno od pisanja može da živi 10 pisaca, svi mi ostali se pisanjem bavimo iz hobija. Jer ako se od toga ne živi, onda je to hobi, zar ne? Na kraju krajeva, važna je knjiga, a ne pisac…
I šta sad? Treba da kvarim zadovoljstvo bavljenja mojim hobijem i da objašnjavam interent zajednici da nisu razumeli šta sam hteo da napišem? Svašta. Lično saslušam svaki komentar (pogotovo negativan, evo baš sam danas dobio zamerke na Univerzum u nevolji), pokušavam da sagledam problem iz drugog ugla i prihvatim da sam pogrešio ili odbacim primedbu. U svakom slučaju se zahvalim na iskrenosti i to stvarno mislim.
Naravno da se pisac veže za svoju knjigu, jer realno znamo koliko je trnovito stići do knjige. Opet, kad pustim knjigu, ona ima svoj život i treba da se fokusiram na dalje. Reče jedan FB poznanik – kada napišeš i objaviš knjigu, onda se očekuje i da skineš gaće i da čekaš da te svako kresne.
Mi, pisci, volimo da nas gledaju kao svete krave, ali mi to nismo.
A čitaoci? Da li smemo da ih zaboravimo? Nikako. Ako je neko odvojio svoje vreme da pročita knjigu, onda ima svo pravo ovog sveta da napiše šta god poželi. Bez da se osvrće na moja pahuljičasta osećenja. Nije važno da li je neko knjigu kupio, ukrao, dobio na poklon, pozajmio… Odvojio je vreme i to treba ceniti. U današnje vreme ljudi nemaju suviše vremena za čitanje i to što je neko odlučio baš meni da da šansu, mnogi znači i na tome sam neizmerno zahvalan. Onda mi posebno znači i iskren komentar.  Što se mene tiče, šta god vas žulja vezano za moje pisanje, slobodno ožežite….
Neću vas više gušiti.
Ko želi da piše, neka piše, ko želi da čita, neka čita, a ko žele da hvali/kudi pisce, neka to radi svim srcem, pa kom opanci kom patike.
Ovim putem želim da se zahvalim svim administratorima i članovima književnih grupa na društvenim mrežama. Da nema vas, pitanje je da li bi se  i koliko čuo glas nas, malih, savremenih pisca. Hvala vam na svoj dosadašnjoj podršci i na svim komentarima, pozitivnim i negativnim…
Slika – Simon

13 thoughts on “Svete krave književnosti – domaći pisci…

  1. Uobičajeno samo obiđem grupe. Ne ulazim u diskusije, a od sujete sam operisana, odavno. O ukusima ne treba raspravljati, pa se ne palim ??

  2. Ni ja nisam u toku tih svadja koje bise :D, ali smatram da su kritike jako vazne za pisca. A i sam pisac treba da zna da nije sve sto napise odlicno i to je sasvim u redu. Sve se to uči, rad, rad i samo rad. 🙂

    1. Eh, silnu si zabavu propustila… Nije sporno da i kritike ima dobrih strana, ali je važna i reakcija na istu A neki baš burno reaguju…???

    1. Što bi rekli – rasprava na netu je kao trka invalida. Nije bitno ko pobedi, jer na kraju su i dalje svi invalidi…

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *