Sakupljači ili obožavatelji?

U nedelju počinje Sajam knjiga u Beogradu. Izuzetno značajan kulturni događaj, zar ne? Ne kažem da nije tako. Skoro svi izdavači na jednom mestu, izneli svoje knjige, koje te mame kao sirene da ih uzmeš u svoje ruke. I tako od jednog do drugog štanda, sve dok ne potrošite sve što ste planirali, plus novac za račune, plus na karticu, plus na čekove. Naravno, nezaobilazno je da posle toga svratite na pljeskavicu, jer ništa ne prija tako dobro kao pljeka uz miris hartije. Na kraju, uz naručeni kombi/kamionski prevoz dovučete sve te knjige u svoj dom, zapravo platite dvojici fizikalaca da vam sve to iznesu.
Ceo trud bi bio uzaludan, ako ne napravite desetak fotografija i da ih po društvenim mrežama podelite uz komentar: „Današnji ulov“.
Kad to pročitam, prvo pomislim na neprohodne džungle u kojima ste se samo sa nožem u ruci odbranili od hordi besnih knjiga i po cenu života(i nekoliko mrtvih vodiča) ulovili kapitalce.
I šta onda? Sve te knjige lepo na police, pa još nekoliko slika za društvene mreže, i to je to. Pošto većina stanovnika bivše SFRJ, na njihovu žalost, ne stigne da pročita više od deset do dvadeset knjiga godišnje, sav taj ulov stoji i samo skuplja prašinu.
Sajam volim još iz onih vremena kada nije bilo moguće tek tako nabaviti većinu naslove, pa smo jedva čekali da se snabdemo na Sajmu. Sad, kad postoji toliko mnogo načina da kupite željenu knjigu (od polovne do nove), čini mi se da Sajam gubi ulogu prodajnog mesta(bar u mojim očima). Pri tome, sajamski popusti se manje-više mogu dobiti kod svakog izdavača tokom cele godine. Što je u neku ruku i dobro. Sajam vidim kao mesto gde će se pojaviti pisci sa kojima možemo da popričamo o njihovoj magiji pisanja (ili o ukusnoj hrani ili o domaćoj rakiji ili bilo čemu drugom). Mesto gde ćemo saznati više o procesu nastanka knjiga, gde će urednici, lektori, ilustratori pričati o svom delu posla. Kupovina knjiga stvarno tu treba da bude u drugom planu. Realno, ako se knjige kupuju samo tih sedam dana tokom Sajma, onda ne treba ni tada da se kupuju. Iskreno, nervira me taj potrošački fazon kad su knjige u pitanju. Jeee, kupio sam trideset knjiga danas i baš sam super. Bljak.
Zapravo, nisam želeo da pišem o Sajmu. Dobar je, kakav god da je poslednjih godina (i pored vašarske atmosfere i polupolitičkih promocija). Imao sam nameru da napišem neki red o poremećaju koji je prisutan kod mnogih knjigoljubaca.

 

Sakupljanje knjiga.
Znam mnogo ljudi koji stalno kupuju knjige, čitaju tu i tamo, ali redovno nas obaveštavaju o tome putem društvenih mreža, pokazujući nam knjige uredno složene na nekoj polici ili na stolu uz obaveznu šolju kafe ili čašu vina. I naravno, odgovor je obično – Volim knjige, čitaću ih jednog dana, kad odem u penziju. E, rođaci, kako je krenulo, neće nam dozvoliti da odemo u istu.
Ne kažem da sam bolji od drugih, godinama sam kupovao knjige pisaca koje volim (a ima ih onoliko) i uredno ih čuvao. Kućna biblioteka se popela na preko 1000 naslova po poslednjem popisu. Da, imam i listu, čak smo imali kućni pečat jedno vreme, da ne spominjem da sam zapisivao ljude kojima pozajmim knjige. Od navedenih knjiga, pročitao sam sve koje su me zanimale. I gospođa, naravno voli knjige, a ne poklapaju nam se uvek omiljeni žanrovi, pa među nepročitanim ima i njenih knjiga. Opsesija je dugo trajala, sve dok me u jednom trenutku nije pogodilo pitanje: Zašto to radiš?
Da ih gledam kako su mi lepe na polici? Da se hvalim drugima? Većinu knjiga neću pročitati ponovo (Gospodar prstenova, Hari Poter i još po neki naslov su van konkurencije), knjige samo stoje, zbog njih se seku šume, zauzimaju mesto u stanu i čine sve pretrpanim. I šta se dešava? Prestao sam da sakupljam knjige, samo da bih imao što više. Kupim, pročitam, poklonim gradskoj biblioteci(neću spominjati da u gradsku idem na svakih petnaest dana po nove knjige) ili nekome od mojih ili prodam knjigu dalje. Mislim da knjige treba da kruže i da ne stoje na policama.
Takođe, često čitam i elektronske knjige. Broj u elektronskom formatu je toliki da skoro pa da imam šta da čitam do kraja svojih ovozemaljskih dana. Pošto čitam u proseku sto knjiga godišnje, matematika je jasna. Nemam ništa protiv da sve njige budu elektronske. Lepo platimo evro, dva i skinemo knjigu. Kad se pisci presaberu, obično ne dobiju više od te sume(bar na ovim prostorima). Ako ništa drugo, ne seku se šume.
Mic po mic, oslobodih se navike beskrajnog sakupljanja knjiga.
Na Sajam ću naravno, otići, jer je to idealna prilika da se sretnem sa nekim dragim ljudima, a možda i da kupim neku knjigu… 😀
Vi, dragi moji čitaoci, sakupljate li opsesivno knjige ili se lečite od te bolesti?

40 thoughts on “Sakupljači ili obožavatelji?

    1. Kuku lele, ko preživi, pričaće… Dobro je što si obezbedila mesto za čuvanje knjiga. Sad treba da kreneš punom parom u sakupljanje. Čuvaj se tih koji biju za knjigu… 🙂

          1. Ko bude hteo da mu se potpišem i da se rukuje sa mnom, biću na raspolaganju… 😀

  1. …siguran sam da znas da su se ranije kupovali tomovi literature sa centimetrom u dzepu, …dajte mi Tolstoja ili nekog drugog ali da mi se uklopi u vitrinu od 85 cm…ovaj Tvoj blog je jako razumljiv ljudima koji dele Tvoje misljenje…pozdrav, odlican blog.

  2. Ne skupljam, osim onih koje dobijem na poklon ili neke koje znam da ću čitati više puta. Elektronske ne volim – staromodna sam valjda. Ionako ceo dan buljim u ekran, pa ne bih i za to! Za sve ostalo, tu su biblioteke.

    1. Svako od nas ima te za čitanje nekoliko puta… Bio sam i ja protiv elektronskih, sve dok nisam kupio Kindle i onda je počela zabava… 😀

  3. Da, imam dosta „svojih“ ali imam i neke koje bih donirala, ali nikako da naletim na neku skolu ili slicno 🙂 – omiljenima se vracam samo u nekim delovima, citam (kad mozak prima) i elektronske 🙂

  4. Izliječila sam se prije desetak godina, sve sam ih poklonila gradskoj biblioteci. Trenutno u kući imam manje od dvadeset naslova od kojih se ne bih rastajala. A sve manje čitam. Prošle godine sam uspjela pročitati samo jednu knjigu.Ove malo više, sad koristim prevoz za čitanje ako mogu da se koncentrišem ako ne samo bacim pogled kroz prozor

  5. Ma kakvo sakupljanje knjiga?! Više nemam da držim ni ove na kojima sam radila a kamoli još i da gomilam. Zato sam se ograničila samo na dela svojih dragih prijatelja i poneku važnu koju baš želim da imam, sve ostalo pronalazim u biblioteci ili među e-knjigama. Pročitaš, podeliš svoj utisak i teraš dalje 🙂

  6. Ja na policama imam oko 200 knjiga i to su knjige koje sam procitala po 5+ puta i procitacu ih jos toliko. Dakle kupujem samo knjige koje cu citati vise puta, koje necu citati vise od jednom uzimam iz biblioteke ili ih pozjamim od nekoga. Licno ne volim e-knjige zbog mojih ociju i svetla iz ekrana. Sad za to skupljanje knjiga ne znam, ja sam pocela tako sto sam kupila knjigu Hobit i volela tu knjigu i dalje je volim i ponosno stoji na mojoj polici kao prva „ozbiljna“ knjiga koju sam procitala, tako da mozda ljubav prema citanju pocinje od skupljanja omiljenih knjiga pa je kasnije tesko stati.
    A sajam, volim taj vasar XD prosle godine sam videla neke ljude da stoje kod standa sa mojim omiljenim knjigama i poceli pricu i sprijateljili se, kupili par knjiga i komentarisali uz kafu sta bi moglo da se desi u toj knjizi, pa kasnije i utiske nakon sto smo ih procitali.
    Svakako sam nailazila na ljude koji imaju biblioteku kuci a da nisu procitali ni sta pise na koricama tih knjiga vec su tu estetski.
    Ps. Negde sam procitala da se knjige prave od recikliranog papira a ne od drveta xD mozda je to bila dezinformacija

    1. Uh, uh, baš si se raspisala… Hobita sam tek pre par godina nabavio, iako Gospodar prstenova imam 30 i kusur godina… O, da, ima lepih stvari na sajmu, druženje i slično. Verovatno ću svratiti tokom nedelje baš iz tog razloga… 🙂

  7. Već duže vreme ostavljam tek poneku knjigu koju pročitam. Jedno vreme sam ih prodavao na buvljaku, a otkad je u NS zaživela kvartalna razmena knjiga, uglavnom odnesem one koje sam pročitao i menjam se za druge. Ne zameram skupljačima, pa čak ni onima koji se samo slikaju sa novim knjigama, izbor je njihov. Čini mi se da sam ove godine pročitao dvostruko manje knjiga nego prošle, slobodnog vremena imam sve manje, ali nadam se da će me zima koja predstoji vratiti na omilljenu fotelju, sa knjigom,u jednoj i toplim čajem ili kafom u drugoj ruci…

    1. To sa zamenama je skroz dobra varijanta…. Nikome ja ništa ne zameram, samo konstatujem… 😀 To ej lepo, zima, grejanje radi, ne moraš napolje, kafa/čaj i knjiga… 😀

  8. Tako sam i ja prije skupljala (kupovala) knjige, čitala većinu kupljenih, ali naravno da je ostalo brdo nepročitanih. Sad sam prestala. Jer ih nemam više gdje staviti, sve su police pune. Srećom, moje kćerke vole čitati pa ću ih imati kome ostaviti u nasljedstvo. Sad kupim samo one koje su me dirnule i koje smatram da je vrijedno imati ih u svojoj kolekciji.

    1. Nekad je teško proceniti šta vredi da ostane… 😀 Lepo je to što ćerke vole da čitaju, bar će neko na pravi način uživati u knjigama i dalje… 🙂

  9. Пре неколико година сам у Холандији налетела на занимљиву појаву. Седнеш у воз, нађеш књигу, отвориш линк који нађеш у њој, региструјеш на сајту да је код тебе – где си је нашао, кад, итд. – прочиташ је и оставиш негде где је може наћи неко други. Та нова особа понавља процес који си ти већ прошао. И тако у круг, стотине и хиљаде књига годишње обиђе не само Холандију него и свет. Ето једног начина да се решимо књига које нам нису потребне, а које некоме могу бити корисне или им крочити у живот у правом тренутку.

          1. Napravio sam nalog, krećem ovih dana, pa javljam… 😀 Hvala za info…

          2. Ima još jedna kul ideja, samo možda malo besmislenija (rekao bi neko): razmena razglednica s celim svetom. Ko je voleo pisma da piše, evo osveženja: https://www.postcrossing.com. Registrujete se, ostavite adresu, pošaljete razglednicu nekome, pa je neko pošalje vama. Takođe deluje inspirativno, vredi priključiti se, mada malo košta (koliko košta slanje razglednice – 50ak dinara).

          3. jeste i to zanimljivo, ali sam nešto ipak više za knjige…

          4. eheheh, ipak sam napravio nalog i sutra šaljem prvu razglednicu… 😀

  10. Vidim, teško je bilo ribu u vodu naterati! Samo 23 minuta.
    I ja sam se registrovala, samo što vidim da dodeljeni mi gospodin već ima razglednicu iz mog grada. A mislila sam da nema šanse da se to desi. Sad se moram dovijati da nađem neku drugu 😀
    Jao, sad kad za mesec dana osvane tekst: Kako sam počeo da šaljem razglednice u 21. veku 😀

      1. Da li to znači da si izuzetno povodljiv ili da samo dajem zanimljive ideje kojima je teško odoleti jer, na kraju krajeva, ko voli da čita sigurno voli da piše (bar nešto), pa onda bila u pitanju pisma, bile razglednice, jedno se prosto nadovezuje na drugo, i pre nego što postaneš svestan, eto te kako u zrelim godinama željno iščekuješ poštara da vidiš iz kog ti je kraja sveta stigla nova razglednica. Pa onda, kad počnu da stižu iz Kine, Indije, Australije, s Tajlanda, s Nasaua, ili tako neke zabiti, poželiš da odeš negde tamo…

        O, ne. Mozgu, UĆUTI VEĆ JEDNOM!!!

        1. Slab karakter, p ame lako nagovore… Posalo razglednicu… Sutra puštam i prvu knjigu… ;D Naravno da ću napisati tekst o tome kako me gospođa Štrumfeta nagovorila na ovo… 😀 mmm, Tajland, Nasau….
          Inače pre dobirh četvrt veka sam preko Hupera tražio drugare za dopisivanje… javilo s edvadesetak devojčica, sa nekima sam se dugo dopisivao. Čak sam nedavno naišao na jednu na FB…:D

          1. Molim samo da se zna: nije Štrumpfeta, nego BAKA Štrumpf. Ima razlike, ako ništa drugo a ono bar u tome što se Baka Štrumpf izuzetno retko pojavljivala u crtaću, a Štrumpfeta je jedan od glavnih likova 😛

            Jao, a zamis’ tek tu ideju, kad vidiš da je tvoja knjiga stigla da obiđe delove Balkana, recimo, u koje ti nikad nisi stigao, ili kad pređe dalje. Osetiš se, pretpostavljam, kao da bar deo tebe putuje diljem planete 🙂

Оставите одговор на бака Штрумпф Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *