Reciklomati, ekologija i pad jedne dobre priče?

Ekologija u poslednje vreme, preuzima sve važniju ulogu u našim životima. To je dobro, iako se čini da je smo prešli tačku bez povratka. Verovatno svako do nas pokušava u okviru svojih mogućnosti da pozitivno utiče na ekološke prilike.  Jasno je da se često čini da to malo ništa ne znači, ako se dopušta velikim zagađivačima da rade šta žele. Doći će i njima vreme za naplatu, pre ili kasnije. Nadam se da će biti pre, jer će kasnije biti prekasno. Ali mi moramo da se borimo i dalje, ma šta se dešavalo. I dalje sam mišljenja da skup mnogih malih dela, možda mogu učiniti bar nekakv pomak na bolje.
Pre izvesnog broja meseci, u Beogradu su na više mesta osvanule kutije za reciklažu. Ubacite flašu, limenku, teglu, a za uzvrat dobijete nekakvu  nadoknadu. Te su naprave poprilično uobičajene po razvijenim inostranstvima, te se činilo da je ovo dobar početak. Realtivno dobro je osmišljen i sajt reciklomat gde možete da vidite lokacije na kojima su postavljeni reciklomati i da li su u funkciji.
Pošto relativno blizu imam jedan reciklomat, počeo sam da prikupljam ambalažu. Dan po dan, pa se nakupi flaša i tetrrapaka. Malo smetaju, pošto imam malu kuhinju, a nemam terasu ili podrum gde bih mogao da ih skladištim. Čepove već godinama odvajam za Čep za hendikep, tako da ostatak ambalaže ide u kutiju. Najgore je što ne mogu da svaki dan izbacim po neku flašu, jer se reciklomati relativno brzo napune ili se pokvare, a nije mi baš toliko blizu da nosam flašu, dve.
Ali dobro, u nadi da će se sve poboljšavati, nisam bio sklon zakeranju na prvu loptu. Uvek sam spreman da pružim priliku da se ideje razvijaju i postaju sve bolje i bolje.
Vlasnik reciklomata je Globaltel. Postoje još neke firme koje su deo cele priče, ali ovi su vlasnici i jasno je da će svaka kritika i pohvala ići na njihovu adresu. Vlasnik pomenute firme je Pink korporacija. Uprkos tome što imam, ne baš pohvalno mišljenje o toj kompaniji,i njenom vlasniku, pružio sam šansu bar ovom segmentu njihove imperije.
Da bi ljude privukli i motivisali na recikliranje, vlasnici su nudili sledeće opcije:
  • 2 do 5 dinara po komadu (u zavisnosti od vrste ambalaže) za dopunu BusPlus kartice za gradski prevoz
  • 5 (ili 10 dinara nisam siguran sada) za donaciju humantiranoj organizaciji Novak Đoković ili za gradske talente
  • 10 za dopunu Globaltel računa
E, sad… U većinu humanitarnih organizacija na našim prostorima nemam baš neko veliko poverenje, pogotovo u one kojima upravljaju javne službe. Često taj novac završi u političkim džepovima. A nije nam nepoznato i da privatni humanitarci svoje organizacije koriste u druge namene. Ne kažem da Đokovićeva fondacija radi nešto pogrešno, jednostavno sam oprezan sa svim humanitarnim organizacijama. Internet provajder mi je druga kuća.
Jasno je da od svih opcija, najzgodnija mi je bila dopuna za karte za prevoz. Pojedinčana karta u autobusu/tramvaju/trolejbusu je 89 dinara. Iako su male cifre, nakupi se za nekoliko karata mesečno, taman koliko se vozim. Pretpostavio sam da će cifra biti viša, kako vreme bude prolazilo. Ili da će biti nekih drugih pogodnosti.
Išlo je sve uobičajeno mesecima. I dalje me nerviralo što se aparati brzo pune i kvare i što ih nema mnogo više, ne samo u Beogradu, nego i po celoj Srbiji.
Nedavno sam doživeo vrlo neprijatno iznenađenje.
Dopuna za BusPlus se smanjila i po novom cenovniku, dobijao se jedan (!) dinar po komadu ambalaže. U slučaju da imate personalizovanu BusPlus karticu, onda dobijate po pet dinara.
Reći ćete, pa to je bolje, zar ne?
Kako se uzme… Što bi rekao stari vic, u jednu ruku da, u drugu ruku ne…
Personalizovana kartica znači da kupujete mesečnu kartu, preko nje ne možete da kupujete pojedinačne karte. Sve što prikupite na toj kartici tokom meseca, smanjiće vam cenu mesečne karte za sledeći mesec. Oni koji se voze svaki dan i kupuju mesečnu markicu, njima može da odgovara ova varijanta. mada svi znamo da mnoge firme ili same uplaćuju radnicima dopune ili im to daju u kešu u okviru plate, a onda većina njih to iskoristi za tekuće troškove. Za sve nas koji gradski prevoz koristimo retko, baš i nije neka vest.
Kontaktirao sam Globaltel da ih pitam zašto me ucenjuju na takav način. Vrlo brzo sam dobio očekivani odgovor.
Poštovani,
Nadležne službe koje su zadužene za cenovnik ambalaže na reciklomatima smatraju da je u ovom momentu više nego prikladan.
Vi niste ucenjeni da koristite personalizovanu BusPlus karticu, možete takođe da donirate novac fondaciji Novak Đoković, ili uplatite kredit na Globaltel broj, ukoliko ste korisnik.
E sad, gde je ovde problem? Već sam naviše spomenuo da mi ostatak ponude ništa ne znači.
Dalje, nekako sam uvek bio pod utiskom, da se često mašine za reciklažu koriste kao vid pomoći slojevima društva, koji su često na margini. Tako da samim prikupljanjem flaša/konzervi mogu sebi bar malo da pomognu. A pored toga, smanjuje se trošak pribavljanja sirovina, jer same dolaze, ne moraš da kopaš po deponiji da bi izvukao flašu.
Baš me zanima od kolike su im koristi dopune što za internet što za prevoz? Pogotovo personalizovane jer „sigurno“ svaki mesec uplaćuju mesečnu markicu, a verovatno ne plaćaju ni pojedinačnu kartu. Ne osuđujem, samo konstatujem, jer naravno da nećeš platiti kartu za prevoz, ako tog dana nisi jeo.
U našem slučaju, zamišljeno je izgleda, da se reciklažom bave srednji i pretežno, viši slojevi društva.
U obližnjoj Hrvatskoj, već godinama unazad recikliraju plastiku i na svakoj flaši piše da je povratna ambalaža i da se za nju plaća 0,5 kuna. Na današnji dan je to 7,7 dinara. Hm, matematika baš i nije moj fah, ali nekako mi se čini da je poprilična razlika između 1 (pa čak i 5) i 7,7.
Više nego prikladan cenovnik, kažu u Globaltelu. Važi…
A da stvar bude bolja, u istoj toj Hrvatskoj flaše možete da ubacite u reciklažne mašine, koje su u okviru prodavnica prehrambenih proizvoda i dobijate vaučer, koji vam umanjuje račun za reciklirani iznos. A to može značiti razliku uzneđu imati i nemati današnji obrok.
I to, sa vaučerima, je uobičajena praksa u mnogim razvijenijim zemljama, bar koliko je moj uvid u materiju.
Da li da kažem da su u Japanu stigli do toga da nakon ubacivanja određenog broja flaša dobijete patike? No, dobro, ostavimo Japan po strani, oni su i tako svet za sebe, ali to je ono kad kažem unapređenje, a ne unazađivanje usluge. i tome treba težiti.
I eto, umesto da se što više promoviše i potencira reciklaža poboljšavanjem ponude, situacija je lošija.
Znam, sad će neki od vas reći – to što odvajaš flaše treba da bude zbog ekološke svesti, a ne zbog koristi.
Istina, pre svega to i radim zbog te svesti, iako mi donekle remeti prostor u kome živim.
Da se ne lažemo, ljudi su po prirodi lenji inertni i treba nam dodatni podsticaj sa vremena na vreme. A i svako voli da dobije nešto za nešto.  Nije na zapadu ekologija na visokom nivou zato što se svima odmah razvila ekološka svest. Jok more… I tamo je lakše baciti flašu bilo gde, ali sistem te nagoni da to ne uradiš. Nagrađuju dobru volju, a kažnjavaju nedostatak iste… Naravno da država, kao najveći sistem mora da bude podrška razvoju ekološke i građanske svesti, ali da se ne lažemo, znamo gde živimo. Koliko se čini, jedini smo u Evropi, koji nemaju sistem za prečišćavanje otpadnih voda (već sve direktno šibnemo u reke), ali važno je da imamo komunalace sa džipovima i metro koji će kratati sa izvorišta pijaće vode i invanzivno rudarstvo koje svakog dana ostavlja nove kilometre pustoši i fabrike guma na oranicama i bolje da ne nabrajam dalje, jer mi već pulsira žila ludara…
Naravno, ima toga što zavisi i od nas, običnih smrtnika, ne ide vlast ulicom i baca papirće, opuške, kesice i slično. Ne, to smo mi, i nama je teško da odnesemo do prve kante za smeće… Ali to je sad druga priča. Ili nije? U vreme pukog preživljavnaje većine stanovništa, potrebna je dodatna motivacija oko podizanja ekološke svesti. rekao bih da nagrada uvek donosi bolje rezultate od kazne. Ali ko sam ja da kažem, nisam stručan…
I sad, šta meni preostaje u vezi sa reciklažom ambalaže i reciklomatima i mojom ekološkom s(a)vešću?
Da znam da me neko pravi budalom i da od toga pravi profit? Nemam problem sa tim da ljudi zarađuju, ali imam problem da radim džaba tuđ posao.
Da ignorišem reciklomate i lepo bacam flaše u kontejner?
Ili da primenim treću taktiku, koja mi se čini najrealnijom. Svu ambalažu lepo stavljam u kesu pored običnog kontejnera, pa neka bar od njih imaju koristi sakupljači sekundarnih sirovina…
Muče li i vas slične dileme?

4 thoughts on “Reciklomati, ekologija i pad jedne dobre priče?

  1. Ево примера с рециклажом стакла. Пошто се код нас сво стакло БАЦА, укључујући флаше и тегле, појавили се неки који откупљују стакло и рециклирају га. Кренули ми породично да скупљамо, тј. да само не бацамо стакло у обичан отпад. Место за рециклажу и није баш близу, а због тежине мораш све спаковати у кола и потрошити гориво. Укупно 96 кила стакла, добили 288 динара, јер се добије 3 динара по КИЛОГРАМУ. А више горива потрошиш док стигнеш до фирме.
    И онда, као, рециклирај, јер те на то подстичу.
    Ма да.
    Остане ти након таквог искуства укус горчине због ког ти дође да постанеш дупло гори од најгорих, и да престанеш да мариш.
    Тако нас наша држава подстиче на рециклирање.

Оставите одговор на stanislava_sakota Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version