O lopovima

Nedavno su nepoznata lica po n-ti put provalila u našu malu vikendicu u blizini Smederevske palanke. Ovog puta su odneli plinsku bocu, plinski rešo, staru kutlaču, šerpice u kojima zagori supa, masku za košenje trave, antifone i načeto ulje za pravljeneje mešavine. Pri tome su razbili i prozor. Njihova zarada je oko četiri, pet hiljada na buvljacima, a uz moje odlaske, moja šteta je sto i kusur evrija. Živci idu gratis. Uredno prijavljeno policiji, oni su konstatovali stanje, ništa otisci, slikanje i slične fore iz serija.
To se dešava skoro svake godine.
Sa jedne strane mogu i da razume i organe reda. Zabranjeno im je da diraju one velike zverke, pa neće mnogo ni da se bakću oko malih i bednih lopova.
Da mene neko nešto pita (kao što me ne pita), za krađu bih uveo i telesno kažnjavanje. recimo mali prst za prvi put. A svaki sledeći još po neki. Naravno, pravo na socijalnu pomoć, penziju i ostalo se takođe ukida. Sad će neko reći da sam bespotrebno surov i da strožija kaznena politika ništa ne rešava, kao i da je to udarac na najsiromašnije.
Ne brinite, nisam ni mislio da se krene odmah od sirotinje i jajara. Za početak taj princip primeniti na političare (već sam ranije imao svoj predizborni program) i one bliske vlasti. Uz skraćivanje prstiju, primeniti i konfiskaciju. Pa kad u red dovedemo lopove u rukavicama, onda preći na ove male. Naravno, ne bih baš odmah sve političare pokratio, već samo kradljive. Što se kaže, pošteno mu sudite, pa da ga streljamo.
Ne treba zaboraviti ni one koji koriste internet da bi nas pokrali. To što sede u toplini doma svog i marišu, ne umanjuje njihov značaj.
Ima još lopova među nama. oni ne kradu samo naša materijalna dobra, već i nematerijalna.
Ima onih koji kradu živote, čast, dostojanstvo, ljudskost…
Nedavno se povela rasprava na ovom našem intrameku oko sledećeg. U  nekoj islamističkoj zemlji su uhvatili trojicu mladića koji su silovali jedanaestogodišnjeg dečaka (nisam siguran i da li su ga ubili pri tome). Vlasti navedene zemlje su lepo streljale počinioce i zatim ih obesili na neki kran. Odmah su se pojavile horde samozvanih zaštitnika ljudskih i ostalih prava. Svi u glas su se pobunili protiv monstruoznosti i besmisla ubistva i pravdali se time da niko nema pravo da uzme tuđi život, pa ni država. Što se mene tiče, ako su ih ohladili. Sam način izvršenja kazne i njihovo javno izlaganje je donekle upitno, ali važno je da su ih uklonili iz društva. Što se tiče pedofilije, silovanja, izrazito surovih ubistava, tu bih bio veoma rigorozan. Oko načina izvršenja ćemo se već dogovoriti.
Društvo koje ne može da zaštiti najslabije je promašilo svoju svrhu.
Ima li još lopova?
Ima kako da ne, napravićemo plan i za njih…
Slike – TheDigitalWay, Ganossi

16 thoughts on “O lopovima

  1. Ajmo sada… Ne treba mešati određena krivična dela. Krađa je – krađa. Silovanje je silovanje, Pedofilija je pedofilija. Psihičko i fizičko maltretiranje je psihičko i fizičko maltretiranje. Postoje dela koja su kompleksna i sačinjena iz više vezanih povreda krivičnog zakonika. Ali opet ne treba preći ljudsku crtu i poistovećivati sva ova dela. Kivnost na organe reda i mira nije razlog da provalnike poistovećujemo sa nekim ko je silovao dete. Provalnik može i mora nadoknaditi štetu, dok ona druga grupacija teško da može (sve i da hoće, a neće) da učini nešto za poboljšanje žrtvinog stanja.
    Povlačenje paralela i razmišljanje na tu temu nas može odvesti u totalno pogrešnom smeru. Postoji jedna pesma koja govori upravo o tome: https://youtu.be/HRSDTvqbmRg . Autori su potrafili poentu: totalitarizam se zasniva na ljudskom strahu od nečega, kako bi se ti ljudi držali okupljeni i ujedinjeni oko predmeta straha. Zatim se taj predmet straha koristi protiv svojih političkih protivnika.
    A sada realan primer. Čovek koji je nepravedno optužen za pedofiliju pre 15 godina je izgubio posao i u ovom trenutku je psihički uništen uz razorenu porodicu. Razlog za optužbu je bio taj što se prijavio na konkurs za direktora određene ustanove, sa svim kvalifikacijama.

    1. Svestan sam da su u pitanju različita krivična dela, ali kada ogoliš do kraja u svim slučajevima je neko nekome nešto oteo.
      Naravno da ni jedan sistem nije savršen i da je moguće da nekad neko nevin bude surovo kažnjen. ALi da li je to razlog da se ne borimo protiv zločin ai kriminala?

      1. Mi i sada imamo dobre zakone protiv krivičnih i protivpravnih dela. Međutim nešto ne štima (tu se slažemo). To što ne štima nije u domenu zakona, pa se postavlja pitanje da li bi promenom zakona i pooštravanjem sankcija se stvari promenile? Ukolko ne štima nešto što nije u polju zakona, već u nekom drugom polju, onda bilo koja intervencija na zakonu NEĆE uroditi plodom – jer nije problem u zakonu.
        Dok se ne poprave te stvari koje ne štimaju, suvišno je govoriti o zakonskoj borbi protiv zločina i kriminala.
        A ne štimaju mnoge stvari: implementacija i sprovođenje zakona, selektivno sprovođenje zakona, razumevanje i informisanje u vezi tog zakona, poštovanje zakona… Kol’ko vidim, zakon je u svemu ovome što ne štima samo OBJEKAT (umesto subjekta), tj sredstvo za – igru….

  2. Uvek će biti ljudi koji nemaju strah od Boga, razumem ljude koji moraju nešto ukrasti jer nemaju dovoljno para kako bi opstali, ali na kraju krajeva mislim da je bolje pitati i to dobiti nego ukrasti a ne pitati. Što se tiče kažnjavanja slažem se u potpunosti. Prst po prst ??

    1. Znam da ne kradu svi iz istih pobuda. Ima ih oni koji su stvarno gladni… Neki bi se valjda opametili kada bi izgubili prst ili dva?

Оставите одговор на Fantasy by Sofia Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *