Kamp kao odraz Srbije…

Kada imamo vremena volimo vikendom da odemo u jedno kamp naselje na 50-ak km od Beograda.
Verujem da ne moram mnogo da vam opisujem idiličnu sliku.
U nekoliko redova su poređene kamp kućice(skoro 250), sa šatorima i bez, negde ima nadstrešnica, negde ne. Ceo kamp je pod drvećem, tako da ima hlada sasvim dovoljno. Tu je kanal u kome može da se peca sitna riba, a u blizini i rukavac Dunava, gde možete da probate da nadmudrite i neku ozbiljniju ribu.
Ljudi su obično prijatni jedni prema drugima, svako se svakom javi. Ako nekoga pozovete, svratiće da vas, ako ne, niko neće ulaziti na vaš plac da vam smeta u meditaciji, čitanju knjiga, ispijanju kafe, šetnji po netu ili nečem petom.A ako želite, uvek sa komšijom možete d apodelite kafu, piće, obrok, karte i slično.
Tokom leta, sve se ori od dečije cike i vriske. Deca rastu slobodno bez pritiska, dođu kada su gladni i onda opet u jurnjavu po kampu. Posle, spavaju mirno i bezbrižno.
Tu je pride i izvorska voda, uređeni sanitarni čvor sa toplom vodom, struja, internet, nema ni jednog naselja, bar nekoliko kilomatara u krug.
Samo dođete iz gradske vreve, izbacite stolice i sto ispred kućice, stavite lonče za kafu, ko voli i jednu ljutu, i užitak može da počne.
I sve to za nekih 10-15 evrića mesečno.
Idila, kažete?
Jeste, ali…
Nedavno smo imali smenu stare vlasti (koja je bila na čelu nekih 15 godina) za koju se sumnja da je proneverila nekih 20 000 evra (da li je to tako ili nije utvrdiće državni organi) i nagurala kamp u teške dugove (struja, porez, razne državne institucije, privatni potražioci, sudske kazne…).
Početkom juna je vanredno izglasana nova uprava.
Kažu da su na računu zatekli 6, 7 hiljada dinara i duga od preko milion dinara (bar ono što su odmah saznali).
Poslednja 3 meseca se ubiše da koliko-toliko srede stanje i prošlog vikenda su hteli da podnesu izveštaj o radu. Ne kažem da su bili idealni u tom poslu, ali opet cenim njihov trud, na kraju krajeva, kamp je samo grupa građana okupljena oko, nadam se, iste ideje.
I tu na scenu stupa naše shvatanje narodne demokratije.
Okupilo se 100 i kusur kampera i umesto da sve protrčimo za kratko vreme i da raspalimo naše roštilje, događaj se pretvorio u svađanje, pljuvanje, spuštanje na lični nivo, pametovanje (bez stvarne želje, snage, mogućnosti da se nešto i uradi). Ubacivanje u reč bez reda i smisla. Otprilike sve kao i u parlamentu ove države. Prethodna uprava se tereti za bar 20 000 evrića, a ovde je dovedena u pitanje suma od dve stotine evra.
I to savršeno oslikava naše stanje, ne samo u kampu, već i zemlji. Mnogima nije bitno što se radilo prethodnih 15 godina i što je neko otuđio 20 000 evrija naših para (a na nivou države, mnogo, mnogo, više), ali je sada bitno šta se dešava u poslednja 3 meseca i šta je sa 200 evrića. Ne kažem da odobravam krađu i utaju na bilo kom nivou, ali ovim ljudima nije data čak ni poštena šansa da probaju da se opravdaju. Nova uprava izvuče papir o troškovima, bukači kažu, to ništa ne znači, mi znamo da ste vi lopovi. Naravno, treba i nove menjati ako nisu dobri, ali mora da postoji neki civilizovani način…
Krivične prijave su podnete po sistemu svako protiv svakog i sudovi će imati pune ruke posla. Moraćemo malo da sačekamo da se rasplete ovaj Gordijev čvor. Svađa i rasprava traje satima i na kraju normalni se povuku i stara škola utvrdi da žele da glasaju za nepoverenje upravnom odobru. Uprkos tome što je 3 meseca kratko da se sve promeni.
Normalno, sad čekamo novu vanrednu skupštinu , pa da vidimo da li će naš raj otići pod katanac ili ćemo se spasiti.
Da li treba da kažem, da je stanje u kampu, otprilike kao pred parlametnarne izbore? Mnogi se mrko gledaju, izbegavaju da pričaju međusobno, dele se na ove ili one, a zaboravljaju zašto smi svi zapravo tamo.
Da uživamo u miru i tišini, prirodi, čistom vazduhu, bar nekog dana tokom godine. Ima penzića koji su tamo od ranog proleća do kasne jeseni, njima je tek nirvana.
Pitanje je sledeće, ako je kamp kao jedno miroljubivo i toleratno okruženje došao u takvo stanje, šta se dešava sa našom državom?
I u Srbistanu se samo delimo, gubimo vreme ne besmislene rasprave, ljude koji bi možda i mogli da nam uduvaju vetar u leđa (istaknuti naučnici, sportisti, umetnici, mali preduzetnici…) progalašavamo izdajnicima, ološem, lopovima, budalama. Obrazovanje ljudi se vrši preko rijaliti programa, selekcija putem partijske podobnosti.
Ipak, držim se za tanku slamku nade da će u kampu ipak opstati kamperski duh. Takođe se nadam i da će u ovoj, nazovi, državi prevladati mudrost i da ćemo sve ove koji nas u zdrav mozak više od dvadeset godina, poslati na đubrište istorije i u kazneno popravne ustanove.
I napokon početi da pravimo od našeg kampa (države) normalno mesto za život, mesto gde ćemo želeti da budemo, ostanemo, sa našim porodicama, prijateljima i svim ostalim dobronamernim ljudima.

2 thoughts on “Kamp kao odraz Srbije…

  1. Nisam ni znao da je kamp ustrojen kao pravno lice, a mislio sam to je mesto gde narod dolazi, sa ili bez prikolica i odmara mozak od buke i problema. Očito nisam info čim nisam znao za te upravljačke radnje, skupštine, organe vlasti kampa ?? I kako Vi možete u takvom okruženju da pobegnete od gradske vreve, ako i tamo imate neugodnosti…

    1. Neko ipak mora da vodi sve to(plaća račune, rešava tekuće stvari)… kamp ima upravni, nadzorni odbor, skupštinu. Do skoro nije bilo velikih neugodnosti, pošto su mnoge stvari bile sakrivene, sada je svašta isplivalo, tako da i nije baš opuštajuće. Ali kao što rekoh, ipaks e nadam da će sve sesti na svoje…
      😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version