Izbori, biti ili ne biti – opet…

Mislio sam da se ne oglašavam glede ovih izbora, koga zanima moj mali obični glas, ali i pak je bilo jače od mene.
2. aprila ponovo imamo izbore, ovog puta redovne. Biramo prvog čoveka Srbije.
Nije to ništa neobično, navikli smo se već na izbore. Mi smo stara demokratska država, evo, skoro trideset godina imamo višestranačje.
Izbori u Srbistanu su uvek odlična prilika za profesionalne demagoge i večite bukače. Svaki put podignu javnu tenziju i ubede nas da su ovi izbori na sve ili ništa. Inače bi to bila samo floskula, jer se već dešavalo da su nam sve opcije iste.
Ali nisu ovog puta izbori biti ili ne biti, samo zbog katastrofalnog stanja u zemlji.
Ne, ovog puta je u igri nešto mnogo veće od ekonomskog i društvenog stanja. Pitate se šta je veće od toga? U našem slučaju, u pitanju je – nada.
Slažem se da je svakome od nas bitno da li ćemo kupiti banane ili mleko, ali ako izgubimo nadu, onda više ništa nije bitno. Bez nade, bićemo zahvalni i na korici tvrdog buđavog hleba.
Zašto to kažem?
Jedostavno, nada i vera u bolje sutra mogu da nam pomognu da težimo pomeranju ka nekoj svetlijoj budućnosti, ma koliko ona daleko bila.
Koliko se meni čini, imamo čak dva kandidata, koji su uspeli ponovo da probude nadu među stanovnicima Srbistana, svaki na svoj način.
Saša Janković – koji se čini kao normalan i običan čovek i cela kampanja mu se vrti oko toga. Odmeren, kulturan, obrazovan, podržava ga veliki broj istaknutih javnih ličnosti. Da se razumemo, kao što već znate, više nikome ne verujem tek-tako. Očekujem da je političar pokvarenjak i da samo želi da pomogne sebi i svojim pajtašima. Ali, iskreno se nadam, da će se ovog puta pokazati da je drugačije.
Ljubiša Preletačević Beli – iznenađenje izbora, mladić koji je uspeo da pokrene mnoge apstinente i da pokaže sav besmisao naše političke scene. Možda je isuviše neozbiljan za vođenje države, ali teško da bi mogao biti lošiji od svog prethodnika, koji je postavio izuzetno niske standarde, po tom pitanju. Ma koliko mi je on zanimljiv kulturološki, nisam siguran da je baš pravi izbor za Prvog čoveka zemlje.
Šta dobijamo Jankovićevom pobedom?
Dobijamo nadu da možda i možemo da imamo normalnu državu, gde bi se poštovao pre svega Ustav, a potom i ostali zakoni, da država ne bude burazerska i da ju ne vode klanovi, mafije, bića iz močvara i slični i da se Srbistan polako ponovo transformiše u Srbiju.
Naravno, to neće doći odmah, ali bi bio bar početak.
Ali, da bi stigli tamo, treba ispuniti dva uslova.
Prvo, da pobedi kandidat tzv“građanske“ Srbije, preferiram Jankovića, ali nadam se da neće biti smak sveta ako bude u pitanju neki drugi demokratski kandidat.
Drugo, i najvažnije, kada pobedi, da ne izneveri očekivanja birača i ne napravi šeme sa kojekakvim polusvetom raznim izduvanim politikantima.
Imali smo 9. mart 1991., 5. Oktobar 2000. i svi znamo kako je to prošlo. Ako i ovog puta omanemo, bojim se da će nada u bolje sutra za dugi niz godina biti izgubljena.
Ako i treći put u skoro trideset godina, ogromna pozitivna energija bude bačena niz vetar, bojim se da je to kraj razvoja ove zemlje i da će moći da nam rade šta god požele. Sledeći stepenik bi nam bio afrička demokratija, gde svako ko ima sto ljudi sa kalašnjikovima može da vlada zemljom ili nekim njenim delom. A svi koji smo sanjali uređenu zemlju, pridružićemo se hordama izbeglica, koje putuju na zapad i sever…
Ne gazite nam nadu, jer bez nje, ostaje nam – nada (španski-ništa)

 


 

27.02.2022.- opet nam se bliže  izbori, i  dalje je tu Vučić kao konstanta, svih drugih nema… Gore spomenuti Janković je uspeo da pomogne da nam zgaze nadu, hvala im svima na tome…
slika Danas

11 thoughts on “Izbori, biti ili ne biti – opet…

  1. Ovo Ti je kao u Tamnom vilajetu, ako poštuješ zakon -kajaćeš se, a ako ga ne poštuješ obrnuto. Ustav! Hm… Na granicama se već postavljaju pripadnici UN kao „rezervne snage“…Bojim se da je scenario već pripremljen, samo još treba da se odigra.

  2. Druže moj, iako skoro pa da sam se zaklela sebi da sam doživotni uzdržavalac iliti uzdržavateljka od izlaženja na bilo koje izbore, u velikom sam iskušenju da zaokružim Belog. U (kvazi) državi lakrdije i sprdnje, to je to.

  3. Mimo identične procene ova dva kandidata, dopada mi se slogan: ljudi koje čekamo smo mi. Sa svakom promenom će biti lakše jer će oni koji se dokopaju vlasti znati da su smenjivi, a ne večni na funkciji. Mi smo narod navikao na idole, ali nismo toliko baksuzni da nam se uvek zalomi Domanovićev vođa – valjda ovaj put bude neko normalan (tipujem na SJ) 🙂

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *