Feminizam, porodica, juče, danas, sutra…

Feminizam je ženama (ali i porodici) naneo ogromnu štetu.
Pre nego što me spalite zbog ovih reči, mogu li da pokušam da obrazložim?
Pre svega, smatram da žene treba da se bore za svoja prava i da niko nema pravo da odlučuje o njihovoj sudbini i o njihovom telu umesto njih samih.  Naravno, apsolutno sam protiv bilo kakvog nasilja prema ženama i da mene neko pita (kao što me ne pita), kaznena politika bi bila mnogo oštrija. Feminizam u smislu poboljšanja ženinog položaja, podržavam svim srcem.
U čemu je onda moj problem?
U odrastanju i vaspitanju dece. Ko god nema decu ili ga ta tema ne zanima (ili ga ne zanima moje mišljenje na tu temu), može slobodno da prestane da čita dalje, da ne gubi vreme.
Ranije generacije su odrastale u višečlanim porodicama, gde bi uvek neko bio posvećen deci (majka ili  baka najčešće). Neko bi uvek bio tu da spremi ručak, nešto slatko, da pohvali, da podvikne, da sasluša problem, da ponudi rešenje, da uteši, da pomiluje, da se nađe kod teškog domaćeg. Ukratko, da detinjstvu pruži čarobnu notu, osećaj sigurnosti koji traje. Detinjstvo treba da bude magično, lepo, opušteno, jer samo tako deca mogu tu magiju da prenose dalje. Sad živimo u porodicama, koje su najčešće sastavljene od dve generacije, roditelja i dece.  Ne kažem da je to loše, jer sad verovatno imamo manje živaca (često i dovoljno prostora). Ali to dovodi do toga da ima manje ljudi koji se bave decom.
U Africi kažu da je potrebno celo selo da podigne dete. Većina nas nema celo selo na raspolaganju, tu smo samo mi roditelji. A kao što smo nekad učili, porodica je osnovna gradivna jedinica svakog društva.
Reč po reč  i došli smo do osnovnog problema. Žene su dobile puno pravo da rade i da zarađuju i to je sjajno. Međutim, nije dobro što majke rade od jutra do sutra (plus svi kućevni poslovi i često briga o deci, ali i to je posebna tema). Roditelji (i otac i majka) rade po ceo dan, dolaze kućama oko 17, 18 časova(i to ovi koji imaju iole normalno radno vreme) . U međuvremenu, deca su provela svoj dan u obdaništu, školi (produženi boravak za mlađe uzraste) ili bili sami dok se roditelji ne vrate. Još ako deca imaju neke treninge i dodatne atkivnosti, onda je jasno da se sa roditeljima viđaju vrlo kratko. O sistemu obrazovanja kod nas, radije ne bih sada, možda napišem poseban tekst na tu temu(ako bude bilo zainteresovanih da čitaju moja naklapanja). Možda ono neko ranije vreme nije valjalo u mnogim stvarima, ali je većina roditelja, mogla da provede mnogo više vremena sa decom.
Dakle, suma sumarum, roditelji danas provode sa decom svega par sati, a i to je pitanje na koji način. Još ako imaju da obave nešto posle posla, onda računajte da decu neće videti do odlaska u krevet.
Možda grešim, ali mislim da to nije dobro, pogotovo za emotivni razvoj dece. Deca zapravo odrastaju sama, roditelji su tu samo da organizuju naslednicima programe i da ih taksiraju i da plate ovo ili ono. Babe i dede, obično ne mogu mnogo da pomognu (a i ne treba samo oni da se bave vaspitanjem dece), jer kako se pomera granica za odlazak u penziju, radiće dok im unuci ne dobiju svoju decu. Kada klinci tako odrastaju, koji model će oni preneti na svoju decu i kakav će biti psihički sklop tih novih generacija? Treba li da dozvolimo da naša deca i njihova deca postanu robovi sistema? Znam, reći ćete, da je to danas normalno, da svi živimo te brze živote. Možda je to tako, ali mi se to ne dopada i ne želim takav način života da prihvatim kao normalan. Neće nas ubiti ako usporimo.
Ne kažem da sad žene treba da sede u kućama/stanovima i da se bave samo decom i da ih pretvorimo u domaćice. Mislim da bar jedan od partnera treba da provodi više vremena sa decom, ako ne mogu oboje. Otac ili majka, Eva ili Eva, Steva ili Steva, ne pravim razliku. Sad će neki reći da je to novi svetski poredak, da roditelji izgube svoju funkciju i da se vaspitanjem bavi samo sistem. Kako god zvali tu pojavu, važno je da vidimo šta se dešava.
Jasno mi je. Živimo u Srbistanu i nije lako živeti od jedne plate. Plate kod nas su posebna priča i teško mogu da se nazovu tako sve dok četvoročlana porodica srednje klase ne bude imala oko 2000 evrija mesečno. Dobar vic, zar ne? Jer kako kažu naši zvaničnici, ima svi investitori da pobegnu odavde ako minimalac podignemo sa 200 na 230 evrija. Lično, mislim da te pare treba da budu studenstki džeparac, a ne da se nazivaju platama. Naravno, za bolje plate i odnos prema radniku, treba sami da se borimo i izborimo, a ne da prihvatamo da nas tretiraju kao robove. Imam nekoliko ideja kako bi to moglo da se izvede, ali ne bih javno. Neke metode nisu suviše demokratske.
Da se vratim na decu i porodice. Jasno je da to nije uvek lako izvesti u našim uslovima, ali treba pokušavati i truditi se. Kontra smene, poslovi sa manjom platom, ali sa više slobodnog vremena ili neki drugi sistem.  Opet, jasno mi je i da postoje brojne porodice koje bi mogle da se više posvete deci, samo ne žele da se bave njima. To je već posebna problematika našeg društva, a i ne samo našeg društva. Kad pomislim na srećne narode, obično mislim na oblast Sredozemlja, Južne i Centralne Amerike. I to su sve oblasti gde stanovnici imaju čvrste porodične veze (a ne mislim na seriju). Dobro, možda je tu i značajan uticaj klime…
Imao sam zadovoljstvo da provedem sa svojim sinom njegovih prvih deset godina – odvođenje, dovođenje, organizacija druženja, kuvanje, kućni poslovi (dobro, tu sam malo slabiji, ali ne mogu ni da budem baš savršeni muškarac) i sve ostalo što ide u paketu kada imate dete. Nije nam uvek bilo lako da spojimo kraj sa krajem sa jednom platom (i sa nekom sićom koju bih zaradio na povremenim honorarnim poslovima).  Iskreno verujem da je našem detetu važnije što je bar jedan roditelj bio uz njega, nego da nas oboje viđa tek pred spavanje, iako bi nam bilo lakše finansijski. Tu je supruga stvarno povukla lavovski deo i hvala joj na tome. To je zapravo pravi feminizam i rodna ravnopravnost, zar ne?
Da vas ne gušim dalje, privešću kraju ovo moje kuckanje. Očevi, majke, poklonite vašoj deci vreme, ljubav, pažnju, a ne samo igračke, telefone i slične zezalice. Naša je obaveza da ih izbrusimo u dobre, normalne i stabilne ljude, a ne da budemo njihovi cimeri kada dođe vreme spavanju.

 

Slika – JillWelington

24 thoughts on “Feminizam, porodica, juče, danas, sutra…

  1. …nazirem Tvoj pozitivizam u sve napisano i podrzavam Te…uvod je namerno takav kakav je da bi svi pratili a ne samo lajkali…zadnja misao, to cimeri i slicno je top misao, bas vrhunac teksta…drug moj, odlican blog…pozz.

    1. Hvala, druže, nešto poslednjih meseci ozbiljno mozgam na tu temu i ne dopada mi se tok misli… Šta da radimo, moramo da se borimo, nisu ovo romana Čarlsa Dikensa, pa da robujemo…

      1. …i sam zenski rod uvidja lose strane feminizma, …i kako se bzv praznuje Dan Zena, plastikardija za plastikardiju, …kinezarija za kinezariju…ali, …ali Ti si u pravu, …ipak Ti si u pravu,…ovo je jedan Tvoj glas veliki, …i jos jedan malecni moj…daa, zenski rod zasluzuje vise ljubavi i paznje…ne, one nisu fektori za decu i sluskinje po kuci…one su lepsi pol koji nama bas treba u pravoj velicini.

        1. Mudro zboriš, momče Makedonče… Jesu ovi našu glasovi mali, ali ako napravimo hor, onda će možda odjeknuti… Živele žene i to što nas trpe…

  2. Odlično si napisao, jedinu zamerku imam povodom onog Eva i Eva i Steva i Steva…sve ostalo je odlično. Čitala sam nedavno da će se u nekim zemljama smanjiti broj radnih sati, sa onih 8 na manje..Ovde bi bilo ok da majke rade 4-5 sati a da ostalo vreme posvete porodici…

    1. Kada vidim ko sve odgaja decu, onda mi Eve i Steve ne zvuče loše.. Bilo bi i više nego ok da jedan od roditelja(što samo majke? Verovatno bi to češće bile majke, ali ima i nas očeva kojima prija ta uloga) radi 4 sata, a da ostatak vremena ima za porodicu..

  3. Saglasna sa tvojim mišljenjem. Sećam se koliko nam je bilo teško dok su deca bila mala, ali trudili smo se da što više vremena budemo sa njima.Za decu je bitno da roditelji budu pored njih. Biti roditelj podrazumeva mnogo truda i odricanja. Ali deca su vredna svake muke.

  4. Ja te potpuno razumem i odobravam tvoj stav, iako bi se iz mojih tekstova i objava površno moglo zaključiti da sam „ljuta feministkinja“.
    Mislim da su u ovom novom poretku stvari najviše izgubila deca. Ali pazi, nije tu problem feminizam, nego kompletno društvo uopšte. Ceo sistem ne valja.

    1. Skroz si u pravu, sistem je nakaradan do zla boga… Možda nisam trebao da se hvatam feminizma, ali nisam dovoljno razmišljao. Zapravo, u tekstu sam se bavio feminizmom mnogo manje nego što sam želeo u početku…

  5. Isto mislimo. Mada ja mislim da bi porodica normalnije funkcionisala kada bi uslovi rada bili normalniji. Kako očekivati od nekog da se „bavi“ djecom ako radi sedam dana u nedelji više od osam sati??? Kada bi se vratili samo na osam sati pet do šest dana u sedmici, i kada bi mogli planirati slobodne dane ili odmore ne bi bili toliko iscrpljeni od života. Imali bi više strpljenja u odnosima sa djecom i ostalim ukućanima.

    1. Mislim da nisam gledao film… Moraću da ga potražim…
      Kad čovek malo razmisli, shvatiš da se vratimo u brojnim začaranim krugovima….

  6. Повратни пинг: De lingua paterna | pollex.hr
    1. Sve se izokrenulo, Dok po tamo nekom svetu žele da uvedu 4dnevnu radnu nedlju sa 6 sati dnevno, kod nas misle da treba da se radi 15 sati dnevno., 7 dana u nedleji..

      1. И не само то! Него и да радиш за три човека а да будеш плаћен за мање од једног. А да имаш знања за десеторицу. По могућству, и да не будеш плаћен уопште. И закони то свесрдно омогућавају, а бедници то оберучке искоришћавају.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *