To se dešava drugima

Nikad nisam pomislio da to može meni da se dogodi. Čuo sam različite priče, pričali mi šmekeri, ako vam je jasno šta hoću da kažem. Ali to su uvek bili neki drugi ljudi, drugi muškarci, koje bih samo sažaljivo pogledao i odmahnuo glavom. Ti ljudi su bili – stari, ili bar stariji od mene. Međutim, sad sam u pitanju bio ja i moja čast.
Kad mi se desilo prvi put, pripisao sam to mentalnom umoru. Te čitam knjige iz zadovoljstva , te tekstove za posao, piši ovo, ispravljaj ono, malo na papiru još više na kompjuteru. I verovatno je to uticalo na moje izvođenje. Kao onaj stari vic – majstore, čitaš li ti nešto?
Nekako sam preboleo taj prvi neuspeh, ali kada se problem ponovio, upalile su mi se sve crvene lampice. Ovog puta sam bio odmoran, naspavan. Tek sam se probudio, te nije bilo vremena za mentalno opterećenje.
Supruga me upitala šta se desilo? Nehajno sam odmahnuo rukom i rekao da je sve u redu i da možemo to i kasnije da odradimo. Što da se time bavimo od najranijeg jutra, ima vremena. Ceo dan sam sebi izmišljao nekakve obaveze. Supruga nije ništa spomnjala, ali bih povremeno uhvatio njen zabrinuti pogled.
Da li je moguće da je već došlo to vreme? Pre samo deset ili čak i pet godina mogao bih to da odradim u bilo kom trenutku. A sad, ćorak, čak i ranom zorom.
Počeo sam da rešenje za svoj problem tražim na internetu. Gde bih drugde? Neću valjda da idem kod doktora i da priznam da više ne mogu? To nije dolazilo u obzir. Za ovakve situacije nema ničeg boljeg od anonimnosti interneta. Bilo mi je jasno da nisam jedini sa ovakvim problemom. Forumi su bili ispunjeni brojnim savetima. Sve se na kraju krajeva svodilo na prokrvljenost. Ako krv može slobodno da cirkuliše, problema nema.
Poučen savetima premudrog interneta, pojačao sam unošenje namirnica koje će prokrviti moj organ. Riba, žitarice, celer, peršun, beli luk, čili, zeleni čaj, crna čokolada, ginko biloba, ruzmarin, kurkuma, korijander, origano, cimet i ni sam više ne znam šta sam uzimao.
Supruga me svih tih dana posmatrala krajnje sumnjičavo. Čak je u jednom trenutku natuknula da se ponašam kao da sam našao ljubavnicu.
Svašta, kao da je meni sa da stalo do ljubanvica u ovom mom stanju.
Nakon nedelju  dana sam pomislio da sam spreman. Zdravo se hranim, redovno spavam, ne opterećujem mozak. Došlo je vreme za konačni test. Supruga je napokon shvatila o čemu se radi i zabrinuto je pratila razvoj situacije. Nadala se da ću ovog puta uspeti i povratiti svoje dostojanstvo.
Pokušao sam i – ćorak. Pokušao sam još nekoliko puta i svaki put je bio promašaj, ma koliko se trudio. Bivao sam sve umorniji, depresivniji i nesrećniji. Supruga je sa tugom i nevericom u očima rezignirano odmahnula glavom. Morao sam da se pomirim sa tim da sam ostario i da mi treba profesionalna pomoć.
Sledećeg jutra sam strpljivo čekao ispred lekarske ordinacije.
Kada sam došao na red,  ukočeno sam ušao u ordinaciju.
„Doktore, imam veliki problem“, započeo sam stidljivo.
Doca me samo pažljivo gledao i klimuo glavom.
„Nastavite“, rekao je mirnim glasom, naviklim na slične scene.
„Stvar je u tome“, započeo sam mucajući od nervoze. „Doktore, ja više ne mogu. Sve sam pokušavao, ali opet ne mogu. Nikako ne mogu da udenem konac u iglu, izgleda da su mi neophodne naočare.“
Slika – skorchanov

21 thoughts on “To se dešava drugima

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *