Razgovor za posao

Celu noć mi od uzbuđenja san nije dolazio na oči. Nije mi lako. Sutra imam razgovor za posao. Oblije me znoj, kad samo pomislim kako je u ovoj zemlji teško dobiti ikakav posao. A da ne pričam o ovako dobrom poslu.
Ujutro sam se obrijao, istuširao, pojeo lagani doručak i zalio ga sa dve šolje kafe. Da ne bih zakasnio, krenuo sam skoro sat vremena ranije. Odustao sam od guranja u gradskom autobusu dok sam u najboljem odelu koje imam. Zato sam izvadio poslednji dinar iz najtajnijih zaliha i platio taksi.
Stigao sam  dobrih četrdeset i pet minuta pre zakazanog termina za razgovor. Na sopstveni užas, shvatio sam da nisam jedini, već je na istom mestu stajalo desetak kandidata.
Nisam dozvolio sebi da me malodušnost potopi, već sam na lice stavio samouvereni izraz i prišao ostalima. Vodili smo opušteni razgovor, praveći se da smo se okupili iz nekog beznačajnog razloga. Svi smo pričali kako taj posao i baš nije nešto, ali da smo ovde iz radoznalosti. Znao sam da svako od nas misli kako bi ubio za ovakvo rano mesto. Bilom mi je jasno da je konkurencija i više nego oštra. Skoro svi su bili visoko i najviše obrazovani. Neće biti lako stići do kraja. U donekle napetoj atmosferi došao je i trenutak koji smo svi nestrpljivo čekali.
Razgovor sa poslodavcem.
Strpljivo i sa zebnjom sam gledao kako jedan po jedan kandidat ulaze, zadržavaju se neko vreme i odlaze. Svima se na licima  odražavala zebnja. Ulozi su bili visoki, ne pojavljuje s esvaki dan ovakvo radno mesto.
Napokon sam i ja došao na red.
Hodao sam samo naizgled čvrsto i odlučno. Istina je da sam bio u užasnom grču i da sam jedva disao od uzbuđenja. Kad bih samo dobio ovaj posao.
Seo sam za ponuđenu stolicu. Ispred mene je bio mladić u ranim tridesetim.  Bilo je jasno da mnogo vremena provodi vežbjući. Kroz rukave pripijene majice izlazile su snažen ruke, iscrtane pretežno verskim motivima, kao i imenima. Oko jakog vrata nosio je neku brojanicu. Na čelu je držao naočare za sunce. Bio je toliko kratko ošišan da je imao samo naznake kose. Nokat na malom prstu desne ruke mu je bio nešto duži i njime je povremeno čistio zube. Pretpostavljam da je u pitanju burek sa mesom jer je ispred njega stajao papir sa ostacima i čašom jogurta.
Na trenutak sam bio šokiran, jer sam bio siguran da se ni približno ne krećemo u istim krugovima i da nećemo imati zajedničkih tema.
Sa druge strane, bolno sam svestan da oni, koji danas imaju novac i koji mogu da ponude radna mesta, izgledaju baš ovako. Ma neka izgleda i naka se ponaša kako hoće, samo da dobijem ovaj posao.
Ovlašno je držao moju biografiju i onda ju ispustio nehajno na mastan papir..
„Nije loše, matori. Vidim da imaš iskustva.“
„Da, kao što sam napisao, završio sam svetsku književnost sa najvišim ocenama i godinama sam radio za najbolje kompanije.“
„Hm, da. Pazi, brate, kum i ja tek krećemo sa firmom i trebaju nam ljudi sa iskustvom. Otvoreno je nekoliko mesta, jer želimo da zauzmemo što veću teritoriju u samom startu. Samo nisam baš siguran, bilo je danas raznih kandidata.“
Bilo mi je drago što ima više mesta, ali me njegov komentar potpuneo sledio.
„Napredno govorim engleski, snalazim se i sa nemačkim.“
„Znaš li kineski i arapski? Dolazili su danas i ljudi koji pričaju po pet, šest jezika, bolje nego što ja pričam srpski, keve mi. A za ovaj posao su strani jezici mnogo važni.“
„Ne znam, ali mogu da savladam neke osnove. Samo kažite šta treba.“
„Brate, znaš kako je danas teško za posao. Evo, dolazili su mi danas i filolozi, pravnici, ekonomisti, geolozi, filozofi. Razne neke škole. Ne znam ti ja to, ja sam kupio diplomu srednje brodarske. A ne znam da plivam, zamisli.“
Blago sam se osmehnuo sa razumevanjem, iako mi je mozak vrištao od muke. Moram da dobijem ovaj posao, to je prilika koja se ne propušta. Kakve veze ima što je gazda sirovina.
„Svako od njih želi radi u našoj firmi. Pogotovo kada je posao ovakav i gde ti se otvaraju mnoge mogućnosti. Nije lako, brate moj, ali je dinamično. Često se radi sa strancima, biće i prekovremenog, ali opet plata i zavisi od toga koliko radiš. Što više radiš, više ćeš zaraditi. Kapiraš? Dobro, moraću još da razmislim, pa ću ti javiti.“
Video sam da mi šansa polako klizi niz prste.
„Imam i pilotsku dozvolu za upravljanje manjim letelicama“, skoro sam viknuo
„E, braćala? Sa obnovljenom licencom“, upitao je.
Bio sam zahvalan ženi što me nagovorila da obnovim licencu, bez obzira koliko nas je to koštalo.
„Da, naravno“, odvratio sam samouvereno.
„Nije to loše. Mogao bi po nekad da me voziš mojim avionom, da ne plaćam stalnog pilota. Skupo je to, brate. Mi tek počinjemo, nema firma para. Zato ti je i ova početna plata takva kakva je. Š’a da ti kažem“, gledao me skrušenim pogledom, dok je nameštao roleksov sat na ruci.
Pitao sam se da li sam uspeo. Da se ja samo dočepam ovog radnog mesta, lako ću za platu. Gledao me nekoliko trenutaka češkajući međunožje.
„Braćala, sviđaš mi se. Primljen si. Čak ti kažem da ćeš raditi u centrali, ništa perfierija. A kad bude trebalo onda možeš i da me odbaciš gde treba avionom. Dođi ‘vamo.“
Stegao me u medveđi zagrljaj. Učinilo mi se da mi krckaju kosti. Poljubio me tri puta u obraz. bio sam u šoku. Dobio sam posao, potukao sam sve druge kandidate. Ne samo da ću raditi, nego ću biti i u centrali.
„Dođi da ti pokažem radno mesto. A ovi ostali neka čekaju još malo. Brate, jednom sam čekićao tri noći ispred gajbe jednog majmuna koji mi je dugovao pare. Naplatio sam sa kamatom i to čekićanje.“
Groktavo se smejao dok me sprovodio ka mom novom radnom mestu. Na kraju smo stigli do cilja.Oči su mi zasjale od uzbuđenja.
„Evo, braćala,  ovo je tvoj sto. Tu ti je i oprema. četke, krpe, sredstva, sve što ti treba da se sve cakli. naplaćuješ pedeset i sto dinara. Možda ti se čini mnogo, ali ovo će biti ekskluzivni lanac vecea. I tako će ti većina mušterija biti stranci, to je za njih sića. A biće i bakšiš, tu neću da ti se mešam. Važno mi je samo da budeš nasmejan i da se klonja stalno sija…“
Slika – TeroVesalainen

25 thoughts on “Razgovor za posao

        1. nedavno sam počeo da radim u jednom pabu. devojka sa kojom radim je završila filozofiju, njena prethodnica prava i književnost, momak pre njih je bio geolog. Ja sam neki pravnik… 🙂

        1. Ako, ako lepo je što imaš taj stav. Ali mučeni Pera Piskarović ne može da izbegne da mu se nešto ne zakomplikuje na najgori mogući način… 🙂

  1. Повратни пинг: Al mu čuče zavuče

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version