Razgovor sa vampirom

Dragi čitaoci, samo u našem i vašem časopisu Mlada krv ekskluzivno vam predstavljamo intervju sa najvećom zvezdom našeg medijskog neba, gospodinom vampirom – Petrom Blagojevićem. Razgovor smo vodili, kako to već dolikuje, u ponoć u pomoćnoj baraci, koja se nalazi iza njegove vile na Dedinju.
Za početak, morao sam da pitam zašto se nalazimo u baraci?
To je moja veza sa samim sobom. Ipak sam ja seljačko, radničko dete i nakon toliko godina, još uvek me vuku ti koreni. Ovde se zapravo osećam najprijatnije, ona velika kuća je za promociju.
Da li to znači da smo mi povlašćeni?
Može i tako da se kaže, treba podržavati mlade.
Trenutno ste jedna od najpopularnijih ličnosti na ovim prostorima, kako se nosite sa bremenom slave?
Malo sam nenaviknut na toliku medijsku pažnju, ali ne bunim se. Na kraju krajeva, sam sam odlučio da izađem iz anonimnosti. Nekad prija, a nekad ne. Što bi se reklo, teško je breme popularnosti, ali neko mora da ga iznese. Znate, nekad i ja poželim da ponovo budem običan i neupadljiv. Onda se setim da sam to bio skoro tri veka i odmah me prođe želja za anonimnošću.
Obišli ste neke zemlje u inostranstvu. Kako ste rešili problem odlaska? Koliko znam, vampiri ne mogu da napuštaju granice svoje zemlje?
To je priroda rešila da ne bi dolazi do poremećaja ravnoteže. Jer kada bi nas bilo previše na jednom mestu, to bi donelo više problema nego koristi. Sada imate vampirske sindikate i slične organizacije. Mada, ko želi da putuje, treba da se javi lokalnoj vampirskoj ispostavi i da dogovori detalje oko smeštaja, hrane i ostalog. Sa razumnim ljudima se čovek lako dogovori. A što se tiče samog puta, odgovor sam dobio na vampirskom forumu bloodsuckerandproud.com od iskusnijih vamp-putnika. To je bio problem, koji me je dugo mučio. Ubacio sam malo ovdašnje zemlje u cipele i tako rešio problem napuštanja iste. Jedino što nisam smeo da se izuvam. Takođe mogu da putujem samo kopnenim i morskim prevozom, ništa avion. A svoja krila nemam…
Ne možete da letite?
U principu mogu, ali samo vrlo kratko. Cela ta zafrkancija sa letenjem mi toliko oduzima energiju, da mi je lakše i brže da se prošetam.
Pretpostavljam da je to bilo nezgodno, mesec dana na putu, a nema izuvanja.
Ha, ha, a zamislite samo kako je bilo meni? Sunce, plaže, lepe žene, a ja sve vreme u debelim cipelama. Gledali me kao nekog gedžu. Zašto? Zato što je, kada sam pošao na put, ovde bilo i više nego hladno. Nisam voleo zimu ni kada sam bio smrtnik i nikako ne mogu da se rešim mrtvačke hladnoće. Vazda su mi ledena stopala.
Kažu ko ima hladna stopala, taj dobar u krevetu.
To već morate da pitate dame, ne bih znao. U svakom slučaju, kosti mi se sledile u polasku. A tamo, na trulom zapadu, svaki dan u proseku 35 stepeni, taman prijatno. A ja sve vreme u zimskim bakandžama, prsti mi se smežurali. Ne moram da vam opisujem miris kada sam ih skinuo posle mesec dana neprekidnog nošenja. Vojska je otkupila moje cipele, kažu da će uspeti da razviju moćniji bojni otrov od iperita. Kad sam se vratio, dva dana sam držao noge u lavoru sa vodom po kojoj su plovile ružine latice. Ako osećate neki vonj, molim vas, vi mi recite, pa ću noge naprskati osveživačem.
I šta mislite? Da li su ljudi tamo stvarno godinama ispred nas? Ima li vampira na zapadu?
Ih godinama, eonima… Za sve njih, mi smo u kamenom dobu. Na tom „trulom zapadu“ postoje vampirska udruženja već stotinama godina. Tamo su liberalnijh shvatanja i njihova zajednica je znatno brojnija i organizovanija nego naša. A i imaju i popriličan broj članova. Ipak na zapadu već vekovima tolerišu vampirizam, a pogotovo u poslednjih tridesetak godina. Udruženja za vampirska prava, tamo imaju ozbiljan uticaj. Pa jasno vam je samo kada pogledate filmove i knjige koji nam stižu sa tih prostora.
A koliko zapravo ima članova kod nas? Ima li još nekog osim vas?
Tu je, pored mene, Radojka Leptirica, ona na žalost živi poprilično povučeno u onoj zabiti. Kaže, sita je ljudi. Ako računam i onu kreaturu, Savu Savanovića, ima, nas troje. Pretpostavljam da je možda preživeo još neko od naših, nadam se da će me kontaktirati. Ali dobro, i loš početak je početak. Kada pomislim gde živimo, onda samo mogu da kažem, hvala bogu da nas je preostalo i ovoliko. Slična je situacija na celom istoku Evrope, sa izuzetkom Rusije. Tamo je preživelo više naših, ipak su imali gde da se kriju tokom ovih turobnih vekova.
Spominjete boga? Nije li to malo neobično za vampira?
Ne znam možda i jeste. Ali ja jednostavno verujem u postojanje boga. Postoje i vampiri atesiti. Za divno čudo, vernici su najbrojniji, ne pitajte me za razlog, ne znam ga. Jednostavno, ima nas raznih i mi to prihvatamo. Volim da odem u crkvu, prija mi ta tišina i mir. Samo mi bude neprijatno, pošto su sveštenici obučeni da nas otkriju. Malo oni haju za vampirska prava. Kod njih i tužba i presuda dolaze momentalno.
Spomenuli ste Savu Savanovića, u kakvim ste odnosima?
Dosta sam trošio reči na jednog plagijatora, koje je godinama neopravdano i bezočno svu slavu prisvajao samom sebi. Čuo sam da je išao toliko daleko da je tvrdio da ga je inicirao lično Vlad Cepeš. Jasno je, da je to budalaština. I eto, toliko je bio na čelu vampira Srbije i šta je postigao za nas? Ja ću vam reći. Ništa. Ali dobro, zarad napretka naše zajednice, spreman sam da mu pružim ruku pomirenja. Naravno, bilo bi poželjno da se javno izvini.
Primećujem da mnogo radite na promociji vašeg pokreta.
Da, otkrio sam čari interneta. Sad imamo naš sajt, naloge na brojnim društvenim mrežama pod nazivom VampSrbija. Zaposlio sam dvoje mladih ljudi da se time bave. Smrtnici su, ali su fantastični klinci.
Da li možda naslućujem i neku političku karijeru?
Ko zna, unapređenje života običnih građana, dovodi i do unapređenja života nas vampira. U svakom slučaju, ovu zemlju su vodili, a i vode je i dalje, daleko čudniji ljudi. Ako ništa drugo, bar dugo životno iskustvo govori za mene. Imam i slogan – Vampiri Srbije, uz narod do poslednje kapi krvi.
Može li išta da vas povredi?
Da, golubovi, ljudska glupost i bezobrazluk. Radi ličnog komfora, mogu da kažem da sve ono što ste gledali u filmovima – beli luk, sveta vodica, krst i slično, nemaju baš nikakvog uticaj na nas. Tako da molim građanstvo da me ne gađaju tim drangulijama, ne mogu da iščistim odelo od fleka i mirisa belog luka.
A šta utiče pozitivno na vas?
Lepe žene, dobro piće na idealnoj temperaturi, tamna noć, rifovi Marka Noflera.
Pišete knjige, pevate, svirate, učestvujete u brojnim emisijma. Šta još možemo da očekujemo od vas?
Krvavo dobru zabavu.
slika energipic.com

24 thoughts on “Razgovor sa vampirom

  1. Sjajan intervju. 🙂 A bogme i ekskluzivan. 🙂 Hit mi je razvijanje bojnog otrova iz smrdljivih cokula. Ali i adut. Možda i brend. Sasvim je moguće da i među blogerima ima vampira. Štaviše, sigurno. 😀
    P. S. Toliko je dobro ovo sa vampirima da stvarno valja razmisliti o NVO. Donatori su praktično na svakom koraku, mislim vratu.

    1. To i ja mislim, široko biračko/donatorsko telo, gdi ćeš bolje???
      Pošto mnogi blogeri kače svoje mudrolije u sitne sate, onda nije isključeno da su krvopije(ne moraju svi da budu advokati i zle žene ;D )

        1. Čuj ima svakavih, pa interenet je izvorište najneobičniijih pojava, toga nema ni lajv. Ali sa druge strane, spaja nespojivo. Možda baš sada ćaskam sa 60.-godišnjim čobanom iz Konga i sa klincem sa Harvarda o npr. vampirima i sve je cool, nema predrasuda – socijalnih, etničkih, rasnih, verskih, samo naše reči…

          1. Zato mi je i nezgodno, pošto znaš moj identitet, ne mogu da budem ni taj čoban, ni taj harvardski klinac, i eto, diskriminacija. 😀

  2. Haha svi smo vampiri. Možda ima i vukodlaka ?
    Zemlja u cipelama ? sad mu kupi patike. Ili specijalne čarape sa dvostrukim nepropusnim dnom. Uloške napunjene zemljom. Prsten na prstiću noge sa kamičkom planine Golije. Sad je već iskusan putnik.

Оставите одговор на aleksandranm Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version