Poslednji trenutak

Kada je čovek mlad, misli da će živeti večno. Sa dvadeset sam mislio da su četrdesete drevna starost. Sada, kada sam zagrebao petu deceniju, kada čujem da je umro neko u šezdesetim, kažem – „Šteta, baš je bio mlad.”
U skladu sa navedenim godinama, neminovno sam počeo da razmišljam i o najtežoj temi, o odlasku na večna lovišta.
Znajući da to obično bude ozbiljan stress, bar za one koji ostaju, odlučio sam da drugima svoj odlazak bar malo olakšam. Zato sam se prihvatio tehničkih detalja, za slučaj ako ikada umrem. To mi je baš teško palo, jer administraciju nisam nikad voleo. Šta da se radi, neko i time mora da se zabavlja.
Videvši formular, sve mi se činilo potpuno konačnim, te sam klonuo na nekoliko trenutaka. Da bih povratio hrabrost, sipao sam jednu ujka Rakinu i ponovo se prihvatio zadatka.
Kada umrem, želim da, glasio je naslov
Ne umrem, pomislio sam, i da ostanem večito mlad takođe. To svako želi, zar, ne? Sipao sam još jednu ujka Rakinu. Neće moći ovo tako, moram da se uozbiljim.
Pozadina
Crno-bela, ipak je klasika najbolja. Znam da mnogi sada biraju neke blješave boje, ali meni se to ne sviđa. Zapravo, možda bi bila najbolja nežno siva.
Slika
Crno-bela. Isto kao i u prethodnom pitanju. Priložio sam i odgovarajuću sliku. Nekako mi se ne čini primerenom slika u boji, a crno-bele daju poseban šmek, ipak sam ja čovek od nekog stila
Sa ramom/bez, u boji/bez,  crni flor?
Izabrao sam najjednostavniji crni ram i crni flor u donjem desnom ugku. Možda mislite da sam suviše formalan, ali smrt doživljavam vrlo ozbiljno, pogotovo svoju. Znam da kažu, kako takve događaje treba primiti kroz humor i kao proslavu života, ali to važi za one koji ostaju. Meni je ipak teško da ličnu smrt prihvatim sa srećom. Zato i hoću da sve bude cakum pakum.
Opet sam se potresao, pa sam na brzinu slistio još jednu ujka Rakinu. Kako je krenulo, još ću se zapiti.
Da li želim zvanično obaveštenje?
Da, napisao sam, bolje da budu obavešteni, da se time ne bi bavili moji ukućani. Ko bi se setio da pozove brojne prijatelje i poznanike, pogotovo u takvom trenutku? Uvek će se naći neko ko će reći – Zašto meni nije javljeno, a javljeno je Peri, Žiki, Lazi?
Želite li da bude zatvorenog tipa?
Bilo bi zanimljivo videti koliko će se neznanaca i znatiželjnika okupiti, ali je možda ipak najbolje da bude ograničeno samo na najbliže. Zapravo, plašim se da niko od nepozatih ne bi ni svratio. Teško da će tog dana proglasiti Dan žalosti. A sigurno se neće napraviti beskrajan red žena, koje sve nose crni veš iz žalosti. Zato je najbolje da stoji Samo za prijatelje,  taman će ovi drugi pomisliti da su propustili ko zna šta. Heh, neka se živi pojedu.
Da li želim neku prigodnu muziku?
Zanimljivo pitanje. Možda bih mogao da naručim neke šaljive bećarce? Na kraju sam ipakk izabrao pesme koje stvarno volim i koje mi se čine odgovarajućim: What A Wonderfull World, When The Music’s Over, Šejn
Znam da je malo njanjavo i da će izazvati silne uzdahe i možda neku suzu, ali kad već mogu da biram šta će svirati, što da ne iskoristim šansu? Jasno mi je da neću čuti, ali opet. Što da ne? Ipak je svečana atmosfera i jedinstven događaj, red je kapne i neka suza.
Da li želite da posetioci ostavljaju cveće i sveće?
Bolje, ne. Znam ih kakvi su, ima sve da mi pretrpaju cvećem i ko zna čime sve ne i čemu onda ovaj moj ovoliki trud.
Opet sam zastao, Pogledao sam ponovo sva pitanja i odgovore, Malo je falilo da odustanem od cele akcije, pa neka se time bakću ovi koji ostanu. Ipak, sipao sam još jednu ujka Rakinu, obrisao neki trun iz oka i kliknuo Snimi.
Eto, i to sam završio.
Više nema nedoumice šta će biti sa mojim profilom na društvenoj mreži, ako slučajno ikad umrem.
Slika – aitoff

8 thoughts on “Poslednji trenutak

  1. …ja ovaj blog shvatam kao komentar oko nasledjivanja prava posle smrti korisnika mreze…ne radi se uopste o Tebi kao mladom coveku…pozdrav…ako gresim nemoj me ispraviti…volim da mislim da sam u pravu.

Оставите одговор на herrmomonews Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version