Policijska priča

Kao i mnogi, uživam u dobrom televizijskom programu. Dobro, ne samo u dobrom, priznajem da mi je TV uključen po ceo dan, pa često pogledam i kojekakvo smeće. Emisija; Policijske priče, je jedna od onih koje u poslednje vreme ne propuštam, iako baš i nisam siguran koliko je kvalitetna. Uživam u realnim situacijama sa kojima se susreću pripadnici reda zakona, za razliku od bajkovitih scenarija mnogobrojnih CSI serija. Ipak život piše mnogo bolje zaplete, nego oni koji su plaćeni za to.

 

Pošto Priče zbog sadržaja nisu primerene osobama ispod osamnaest godina, počinju sredom, četrdeset minuta posle ponoći. Moram da priznam da obično ne gledam TV u to doba, ali postoje stvari koje su bitnije od malo sna.

 

Da me ništa ne bi ometalo tokom večerašnje emisije, na vreme sam ispunio sve fiziološke zahteve mog tela, doneo dovoljno vode, grickalica, cigarete, nekoliko upaljača, a i šibicu za svaki slučaj. Čovek jednostavno ne može biti dovoljno spreman.

 

Sa veoma malim zakašnjenjem, od svega trideset i tri minuta, počela je najnovija epizoda Policijskih priča. Već tokom najavnog dela, bilo mi je jasno da će ovo biti jedna od interesantijih epizoda. Napokon ću imati uvid u rad jedne od najelitnijih policijskih jedinica. Čuo sam o njima razne priče, ali ću tek sada videti kako zapravo funkcionišu.

 

Jedna od boljih stvari u samoj emisiji je i narator, koji ima savršenu dikciju i glas jednog Morgana Frimena.

 

Dragi gledaoci, ono što ćete sada videti, je prvi put zabeleženo pred kamerama i vi ćete imati izuzetno zadovoljstvo da prvi pogledate neverovatan materijal, koji smo pripremili samo zbog vas.  Molimo gledaoce sa slabijim srcem da preskoče ovu epizodu, jer neke scene mogu biti veoma uznemiravajuće…

 

Niz kičmu su mi krenuli žmarci.

 

Dragi gledaoci, sada ćemo prisustvovati poslednjem sastanku koji se održava pred jutrošnju akciju, koja počinje tačno u 05.23.

 

Treperavi snimak je pokazivao grupicu policajaca, koji su okruživali svog komandira i sa ogromnom pažnjom pratili svaku njegovu reč. Sam pogled na komandira,  i njegovo lice izbrazdano ožiljcima, je uterivao strah u kosti. Momci, a i devojke,  koji su ga okruživali, su imali slojevitu konstituciju, tj. slojeve i slojeve mišića. Lica su im bila sakrivena iza mutne slike iz razumljivih razloga. Kada bi opaki kriminalci protiv kojih se bore, znali kako izgledaju, niko ne bi mogao ovim hrabrim ljudima da garantuje sigurnost, kako njihovu, tako i njihovih prodica. Kada se to ima u vidu, onda je jasno da njihov komandir ima par čeličnih kugli u gaćama.

 

„Danas ćemo im zadati odlučujući udarac, nakon svih ovih meseci koje smo proveli prateći njihovo kretanje. Ne moram da vam ponavljam da treba da se čuvate, jer ko zna šta mogu da urade kada ih sateramo u ćošak. Nemoj da se neko junači zbog kamera, jer će karijeru nastaviti kao saobraćajac u Brezovici.“

 

Svi specijalci su ga pomno slušali, a kako i ne bi kada je govorio jedva čujnim šapatom, činilo se kao da reči umiru čim pređu preko njegovih usana.

 

„Proverite još jednom opremu, akcija počinje tačno za četiri minuta. Sinhronizujte časovnike, sada je 05.19. Hajde sada svi na svoje pozicije i nemoj da neko krene, pre nego što čuje moje naređenje.“

 

Tihi kao utvare, specijalci su se raširili i krenuli svako na svoj položaj. Po njihovom držanju se ne bi nikada reklo da će se za nekoliko minuta sukobiti sa velikim brojem beskrupuloznih kriminalaca. Uh, čoveče, kakvi su ovo ljudi, da se ja pitam dao bih im beneficirani staž, bar pet godina za jednu…

 

Napeto sam iščekivao početak akcije. U uglu ekrana je otkucavao sat. Od nervoze sam umalo zagrizao daljinski, umesto čipsa…

 

Opaki kriminalci su se šetkali, nesvesni onoga što im se sprema. Kada ih čovek pogleda, pomislio bi da su obični ljudi, a ne osobe ogrezle u najgori kriminal.
Još samo četrnaest sekundi…

 

Tri, dva, jedan…

 

„Krećemo!“, čuo se komadir specijalaca.

 

Odjednom su izleteli policajci i odvažno krenuli prema kriminalcima. Sa svih strana su se čuli povici „Komunalna policija, predajte se!“ Vrisci, preklinjanja i kletve nisu pomogli rušiteljima nešeg pravnog poretka. Nije prošlo više od pola minuta, a već su skoro svi kriminalci, maskirani u jadne i siromašne cigane, bili vezani lisicama i ubacivani u marice. A u isto vreme, ekipe čistača su ubacivale u kamione, ono što su ti isti cigani nazivali robom. Svi mi dobro znamo da to nije samo ulična prodaja, kako to vole da predstave, tzv. Borci za ljudska prava. Jasno je kao dan da svojim ponašanjem, ti cigani direktno ruše ekonomiju naše države.

 

Dragi gledaoci, prisustvovali ste munjevitoj akciji, koju je izvela izuzetno obučena Komunalna policija. Sada je sve na sudovima. Kriminal neće i ne može opstati u našoj predivnoj zemlji. Pridružite nam se za sedam dana u novim Policijskim pričama.

 

Isključio sam TV. Uh, ovo je stvarno bila jedna od boljih epizoda. Dobro je znati da da običan građanin poput mene može mirno da spava, jer nas čuva čvrsta ruka zakona.

18 thoughts on “Policijska priča

  1. Kad sam bio s jaranom u Beogradu, smijali smo se kad smo vidjeli Komunalnu policiju i njihovu opremu. Još ga ja fino upozorio da slučajno ne baci kakav papirić da ne bi najebali. Sudeći po ovoj epizodi, dobro smo prošli 😀

Оставите одговор на Hank Moody Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version