Podela teritorije

U prostoriji bez prozora osvetljenoj sa nekoliko golih sijalica, dvadesetak mračnih muškaraca sedelo je na stolicama poređanih u krug.
Ustao je muškarac impozantne građe, pogledom crnih očiju prešao je preko okupljenih i obratio im se hrapavim glasom.
„Dakle… Okupio se Savet svih porodica. Dugo nismo imali potrebe da se sastajemo. Na žalost, ima nekih koji priželjukjuju rat među porodicama.“
„Mi nismo zap…“, zaustio je jedan od prisutnih, ali je zaćutao kada je preko njega prešao mrk pogled govornika.
„Vidim da neke treba podsetiti osnovnoj kulturi i podučiti da se ne prekida stariji dok govori.“
Ometač je pognuo glavu, kroz njegovu tamnu kožu je izbijalo crvenilo, dok su ga susedi mrko gledali.
Govornik je nastavio obraćanje.
„Kao što svi znate sukob između porodica Štapina i Gvozdenih, preti da naruši naš, teškom mukom održavani, mir. Mir za koji smo svi podneli velike žrtve.“
Svi pristuni ozbiljnih lica, povlađujuće klimaju glavama.
„Saslušaću sada i jednu i drugu stranu, pa kao capo di tutt’i capi, doneti odluku. Počnite i govorite samo istinu, jer će u suprotnom kazna biti odgovarajuća.“
Ustao je mladić, dugačke, relativno uredne kose.
„Svi me znate, ja sam starešina porodice Gvozdenih. Sa nekima od vas sam imao sukobe u prošlosti, ali morate da priznate da se nikada nisam poneo nečasno.“
Neki od prisutnih su ga posmatrali sa strogom simpatijom.
„Na istoku se naša teritorija graniči sa Štapinama. Budimo iskreni, ne volimo se, ali uglavnom se tolerišemo. Naravno, dođe povremeno do sitnih čarki na ulici, ali se obično sve završe praznim pretnjama. Svi smo mi bili mladi, zar ne? Međutim, poslednjih meseci Štapine uporno upadaju na našu teritoriju na potezu od bolnice do škole. Ne moram da vam pričam koliko to utiče na naš posao.“
„Nigde mi nismo upali“ skočio je na noge tamnoputi muškarac, sa suprotne strane skupa.
„Već si bio opmenut zbog upadanja u reč“, jetko je primetio jedan od prisutnih.
„Ako neko treba da izriče opomene, onda sam to ja.“, strogo je odvratio Predsedavajući. „Ali kada si već ustao, da čujemo i tebe.“
„Znamo se svi mi odlično, zar ne? No, dobro, vodim Štapine. Nemamo veliku teritoriju i nije bogata kao recimo, teritorija Gvozdenih, ali to ne znači da moramo sve da trpimo. Ovde su iznete neistine. Jedino je tačno da nam se teritorije graniče.“
Gvozdeni je samo prezrivo frknuo.
„Jedini razlog zašto dolazi do sukoba je to što Gvozdeni misle da im pripada sve što požele samo zato što su okruženi onim silnim buržujima, pa su pomislili da i sami postali buržuji. Na granici između naših teritorija je podignut novi stambeni kompleks. Jednim delom jeste na teritoriji Gvozdenih, ali većim delom je na našoj i svi ulazi su okrenuti na našu stranu. Zato mi, Štapine, smatramo da nam pripadaju svi potencijalni klijenti iz tog kompleksa.“
„Vi ste budale!“, uzviknuo je Gvozdeni. „možda ulazi i jesu na vašoj strani, ali su izlazi na garaže i ostalo na našoj, tako da sve što tuda prođe pripada nama.“
„Mnogo si ti hrabar, štrokavko jedan, hoćeš da sada sve rešimo kao muškarci?!“, odvratio je Štapina.
Ceo skup se uskomešao, počela su dobacivanja, čak su sevnula i sečiva. Dovoljna je samo još jedna varnica i ceo skup će eksplodirati u kravavom metežu.
„Tišina!!!“, dreknuo je predsedavajaći. Skup se odmah utišao.
„Kako se to ponašate, majku vam vašu! Nije ni čudo što nas mnogi građani ne vole i zovu policiju kad nas vide. Vidite kako se ponašate jedni prema drugima.“
Svi su postiđeno pognuli glave.
„Saslušao sam obe strane i doneo odluku. Pre nego što smo došli ovde, obišao sam taj kompleks. Lepe zgrade, lepi stanovi, biće tu da se omasti za onoga koji stavi tapiju, što u robi, što u hrani. Tačno je da je baš na granici obe teritorije i zato donosim najpravednije rešenje – podela. Podelićete međusobno kompleks na ravne časti. Tamo ima osam kontejnera, svakoj grupi pripada četiri. Sada ćemo ići da ih obležimo. Presuda je doneta, priđite.“
Gvozdeni i Štapina su sevali pogledima jedan na drugog, ali su pokorno došli do Predsedavajućeg, kleknuli i poljubili mu svako jednu ruku.
„Dobro je momci, drago mi je da smo i to završili, nemoj da čujem da ponovo počinjete. Hajde sada svi da se počastimo, moji ljudi su imali dobar ulov kod hiper marketa, izbacili su pola kamiona mesnih prerađevina i torti, kojima je istekao rok pre samo devet dana. Naravno, podsećam vas da i dalje svaka porodica treba da donese meni deset posto i da pazite da padobranci ne švrljaju po našim kontejnerima.“
slika: clicker-free-vector-images

19 thoughts on “Podela teritorije

    1. Hvala ti na ovom poređenju, pocrveneh do korena kose. 🙂 Bio sam fan Igre prestola, pre nego što je snimljena serija i bio oduševljen. Sad me smorilo što ne izlaze nastavci knjige. Zarekao sam se da neću čitati serijale dok ne izađe i poslednja knjiga… 😀

      1. Poređenje je na mjestu. Nije ovo kopija ili tako nešto, tvoja priča ima drugi pravac ali nakon dugo vremena osjetim taj iati duh.
        I ja sam fan još prije serije i pročitala sam sve dijelove ali bojim se da će R.R. Martin da „odapne“ prije završetka.

Оставите одговор на bloodybutterfly Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *