Mirko Pladunjala i beta čitaoci

Mirko Pladunjala i izdavači

U slučaju da ste protekle dve godine proveli ispod kamena ili, što je mnogo verovatnije, nije vas bilo briga, javljamo da je Mirko Pladunjala porastao do objavljivanja. U međuvremenu je prošao mnoge faze, od ideje, realizacije, dosta probnih i finalnih verzija, plus beta čitaoce i potragu za izdavačem. Danas bi hteli sa vama da podelimo naše iskustvo sa beta čitaocima.

Beta čitaoci su osobe koje iz nekog razloga nisu dovoljno brzo rekle “ne” kad smo ih pitali da pročitaju finalnu verziju br. 2 neobjavljenog rukopisa naše knjige, a ni kasnije se nisu setile dovoljno dobrog izgovora (naravoučenije – u redu je reći Ne). Original ideja je da ponude svoje mišljenje, ukažu na potencijalna problematična mesta, uglavnom ako ima nešto da im nije bilo jasno, čak i ako ne znaju zbog čega (što je očit znak da nešto treba da uradimo povodom toga). Takođe smo hteli da proverimo da li je bezbedan za čitanje, da neko slučajno ne implodira tokom procesa. Srećom, svi su živi i zdravi, osim onog jednog koji je zaginuo, verovatno na ovim protestima. Možda.

 

Ali pre nego što vam odamo šta su nam rekli, prvo da objasnimo o čemu se radi u romanu „Mirko Pladunjala: Najbolja knjiga ikad napisana“.

 

Mirko Pladunjala je mladi pisac koji ne veruje u žanrovske podele. Namera mu je da izbriše granice i stvori nešto svoje. Ponekad ga spopadne tako snažna inspiracija da zaboravi gde se nalazi i šta je prethodno radio, sve dok ne završi pisanje. Probleme koje mu to pravi su njegova lična stvar. Međutim, kad odluči da objavi svoj prvi roman, delo tako grozomorno da svakoga ko ga pročita baca u duboku komu, to postaje problem Univerzuma.

Univerzum šalje uspaničene signale koje Agencija za kontrolu prostora i vremena prima u svom štabu na drugoj planeti, te odluče da pošalju tim da spreči katastrofu. Usled izvesnih političkih, korporacijskih i gastronomskih nesuglasica, uspeju da pošalju dva tima koji ne znaju jedni za druge.

Dok mladi pisac obilazi izdavačke kuće, banke, promocije, bolnice i štamparije, doživljavajući razne neugodnosti i šaljući usputne žrtve u komu, timovi zapadaju u svoje probleme. Prvi tim se upteljava u komplikovane međurasne i međuljudske  odnose. 

U međuvremenu, trojka iz drugog tima ima malo drugačije podatke i upućuje se na selo kod Mirkovih roditelja gde, zbog građevinskih i infrastrukturnih problema, stižu ni živi ni mrtvi. Zbog produženog boravka u prirodi, menja im se perspektiva o životu.

Naravno, kao svi pisci željni slave, rekli smo im da moraju samo pohvale da nam pošalju, da ne bismo slali Mirka da im pročita štogod iz svoje knjige. Nisu nas poslušali, te danas zahvaljujući njima imamo finalnu verziju rukopisa br 3, polako se krećemo ka broju 4, a ako Bog da i sreća junačka, objavićemo roman pre nego što stignemo do verzije 5 (jer to ne bi bilo to, da mi nešto stalno ne čačkamo).

 

Šta su nam rekli, a mi popravili

 

Početak je spor. Većina se složila oko toga, nekome je smetalo, nekome ne, ali smo svejedno popravili. Sada je početak mnogo brži i malo drugačiji.

Romansi Mirka i Jasmine fali romansa. Dodali smo malo dubine i motiva u njihovu vezu, ali za romansu nismo odgovorni. Neki parovi su naprosto zajedno jer im fali društvo i da bi imali koga da zezaju.

Estetika. Gotovo svi su rekli da im smeta što ne vide jasno gde se završava a gde počinje nova scena. Mora da je bio problem u formatiranju. Elem, numerisali smo scene, sad je daleko lakše za čitanje, a častili smo se drugačijim fontom za melodramu Univerzuma, razgovore između štaba i timova i cirkularna pisma.

Radnja je na početku malo sporija, dok se ne uđe u knjigu, a onda se sve dešava kao na traci. Po meni, nije mana. Mirko je stereotip dobrog dela naših pisaca i da sam na vašem mestu, ja bih promenila uvod na: sve sličnosti sa stvarnim likovima su NAMERNE. Kad već dižete prašinu, dignite je kako treba.“– Željka Nešić

 

Šta su nam rekli, a mi ignorisali

 

Previše politike. Nema politike. Nemate smisla za humor. Humor je do jaja. Kopirate Adamsa.

Jedino što možemo da kažemo na ove opservacije (pored toga da volimo sve svoje bete, da su odlični i da nema veze što nisu potrčali da ljube tlo kojim hodamo) jeste da ih nismo namerno ignorisali. Posao beta jeste da kažu svoje mišljenje, ali pisac sam odlučuje da li će i koje od njih uvažiti. Tamo gde su mišljenja na istim  stvarima bila oprečna, normalno je da nismo ništa dirali. Shvatili smo da nismo uniformna bića i da imamo različite reakcije na iste stvari. Humor je ipak individualna stvar.

Nijedno od nas dvoje nije bilo dovoljno hrabro da se uhvati u koštac sa savremenom politikom. Ono što imamo u romanu jeste politika Agencije, bez koje agenti koji rade u njoj ne bi uopšte mogli da rade. U Mirkovom svetu, ti isti agenti su se sreli da posledicama odluka politike na gradskom nivou i nekako su morali reagovati. Trudili smo se da opišemo svet najbolje što smo mogli i može biti da nam ignorisanje određenih stvari nije pošlo najbolje za rukom.

Adams nam jeste poslužio kao inspiracija. Radni naslov romana je dugo glasio „Vogonski pripravnik“, jer su posledice čitanja vogonske poezije i pisanija Mirka Pladunjale podjednako toksične za ljude i okolinu. Ali ne, nismo ga imitirali. Adams nije jedini koji je pisao komičnu fantastiku i ne drži monopol na istu. U isto vreme, laska nam poređenje sa njim jer je bio veličanstven pisac.

„OK, na prvi mah, mnogo kopirate Daglasa Adamsa. Aj, što kopirate njega, nego što je i humor više engleski nego što je balkanski. Ima i tog balkanskog, nije da ga nema, ali engleski humor dominira kroz ceo roman. Komično je, mada može da bude urnebesno ako se pretoči na balkansku ploču.“– Nenad Jevtić

 

Gde su nas pohvalili

 

Apsolutno svi su oduševljeni krajem. Nadamo se da je to zato što smo uradili nešto dobro, a ne zato što su konačno završili sa čitanjem.

Kraj je fenomenalan. Celokupan utisak je super, kao da sam čitao kombinaciju Autostoperskog vodiča i Pračetovog Disksveta, ali u Srbiji. Komedija do jaja.“– Dejan Milićević

Karakterizacija likova. Malo stereotipa, malo iznenađenja. Nije bilo teško uživiti se s njima. Trudili smo se da ostanemo verni onome kako smo ih predstavili ali da ipak nešto nauče i malo porastu kroz radnju.

Razgovori na forumima. Original pljunuti.

Naš omiljeni deo bio je kad su nam slali poruke sa spontanim reakcijama tokom čitanja. Oduševljavali su se Simičinim prvim rečenicama, Mirkovim čudovištima ispod kreveta, programima koje je Teri učitao da bi se lakše izborio sa Balkancima…

Avanture tima broj 2, nešto što nismo imali u originalnoj postavci tekstova na blogu (koje ćemo skloniti sa bloga jer su daleko zastereli i, ako bismo ih upoređivali sa onim što smo napravili od njih, bilo bi kao da gledamo skicu naspram slike na uljanom platnu pod umilnim zracima sunčeve svetlosti), ispale su pun pogodak.

Sveto trojstvo inteligencije je fenomenalno i njihova avantura po Srbiji po meni zaslužuje posebnu priču, mada znam da je to teško izvodljivo. Tu mi se javlja problem jer sam sve do sada pročitano gledala kao satiričan film ili seriju tipa Treći kamen od Sunca, imam i svoje likove u glavi smišljene :). Imate više paralelnih priča, ja to baš, baš volim…“– Ana

Što se tiče stila, svi su rekli da se lako čita, da je zabavno, neopterećujuće i da ne mogu da prokljuve ko je pisao koji deo. Što je najgore, više ni mi ne znamo ko je šta pisao.

 

Jedna zanimljivost

 

Jedan od beta se prepoznao u Mirku.

Mirko Pladunjala je započeo karijeru kao skup osobina različitih stvarnih ličnosti (mada se vrlo brzo oteo nadzoru i sad liči samo na sebe), ali je opšte poznato da oni koji treba da se prepoznaju to nikad ne rade, već se to desi samo onima na koje nismo ni mislili dok smo gradili lik. Zato vam odmah kažemo: batalite da se prepoznajete. To niste vi.

Ako ste nam nekad i rekli da ste radili u voćnjaku i da su rasle jabuke oko vas, budite uvereni da smo zaboravili. Jeste, posao je kul, ali takva su nam vremena da smo svi radili čudne poslove. Jabuke smo pomenuli zbog afere Bog, što nije teško za shvatiti, a posle nas mrzelo da menjamo u kruške.

Selo kome smo namerno dali cvetni naziv (i iznenadili se što je to neko već uradio pre nas) morali smo smestiti na planinu na kojoj ponekad nema signala jer se priča da vanzemaljci vole tu da sleću. Nije naša krivica što neko mora i da živi na Rtnju (i ja bih da mogu, al mi cvrc).

 

Oda zahvalnosti

 

Bez sumnje, naučili smo mnogo kroz ovu neobičnu saradnju. Optužili su nas i da smo nepismeni i da proizvoljno koristimo zareze, ali su nam odmah dali savet da, kao mnogi drugi, za sve okrivimo lektora i/ili furamo kao novi stil pisanja. Tako da se unapred izvinjavamo dobroj duši kojoj će zapasti da lektoriše.

Bez njih scena promocije ne bi bila potpuna niti bi imali Ranka vodoinstalatera, koji je pomalo električar, pomalo majstor za sve, a u slobodno vreme pufnira kolica u roze (neko od nas je emotivno vezan za roza kolica, ne pitajte ko).

Najviše od svega, hvala na iskrenosti.

Ako još neko želi da bude beta, a razume se u programiranje, imali bismo neka pitanja oko kola i čipova i brzine učitavanja vezano za androida.

Inače, već sada možete da stanete u red (odmah iza Dejana) i da se prijavite na vreme za svoj primerak. Samo nam pošaljite poruku.

 

Ko su naše bete

 

Vladimira Becić– psiholog, vojnik, pisac i umetnik. Osnivač sela miševa i PR veličanstvenoj Lexy.

Rada Čeh– vredna blogerka i Slučajna domaćica, kao i admin nekolicine FB grupa.

Mirnes Alispahić– pisac, filmofil, od milošte poznat kao Bosanac na Bliskom Istoku

Dragan Milojković– pisac, neprikosnoveni vladar Hronika Helma

Dejan Milićević – pasionirani ljubitelj pisane reči, neumorni kolekcionar knjiga i stripova, zakleo se da je prvi primerak Mirka njegov

Nenad Jevtić– pisac, bloger, tehnička vojska na sajtu Fantastičnog vodiča

Ana – stvaralac lepih misli, zarobljen u telu računovođe, namerno misteriozna

Željka Nešić – obožavateljka her Flika, korisnica oštrog, ali nadasve pravičnog jezika.

Irena Ilić-Vasiljević – Indijana Džouns u liku žene, pisac, nezavisni konsultant za razna pisana dostignuća

Više o našem putu ka objavljivanju u narednim danima.

Iskreno vaši Petra i Nešo

Slika – Elnur

2 thoughts on “Mirko Pladunjala i beta čitaoci

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *