Lov

U današnje vreme, kada je sve postalo prokleto pristojno i politički korektno, nije ostalo mnogo mesta gde muškarci mogu ponovo biti pravi muškarci. Kroz svaku epohu, od prvog čoveka, preko plemenskih uređenja, do trapera severne Amerike i lovaca na lavove i tigrove, lov je oduvek bio hram gde se negovao zdrav testosteron.
Dejan je pre nekoliko godina otkrio čari lova i nije propuštao priliku da se bar dva puta mesečno oproba u ovoj zabavi. Ranije je išao i češće, ali sada mu je bio važniji kvalitet od kvantiteta.
Dejan se oprobao u klasičnom lovu, ali je shvatio da ima alergiju na travu, polen, životinjsko krzno. Povrh svega, brzo bi se zamarao i sav bi se ojeo od pešačenja po šumi.  A što je tek mrzeo da vadi krpelje sa najnezgodnijih mesta na svom telu.
Oprobao se u lovu na lepotice, ali jednostavno nije imao izgled, priču, novac i ostale neophodne osobine. Sav bi se ušeprtljavio u prisustvu lepih žena, a znojne žlezde počele bi da rade punom parom.
Srećom, posle mnogo lutanja, kada je već izgubio svaku nadu, pronašao je vrstu lova koja mu najviše odgovara. Neko bi možda rekao da to i nije pravi lov, ali svi osnovni elemneti su tu: lovac, oružje, lovina, strpljenje.
Ovde se traži ne tako retka zverka – zatucana budala. To je posebna grupa internet korisnika. Imaju čvrste stavove i nikakav argument ih ne može pomeriti ni za jotu. To samo po sebi može biti dobra karakterna osobina, ali u njihovom slučaju je velika mana.
Zanimljivo je da ta vrsta ne pripada samo konzervativcima. Ne, ima ih i u  liberalno nastrojenoj grupaciji. A ima ih i među ženama, mada ređe i one su posebno cenjene kao lovina. No, uglavnom su to bili muškarci starosti do 30 godina (mlađima od 18 se nije bavio, bilo mu je ispod časti, mada ima kolega lovaca koji nisu tako bolećivi), najčešće konzervativni, sloni junačenju ispred tastature.
Zatucane budale, kada više ne znaju kako da odgovore na argumente, kreću u napad na drugu stranu. Počinje sa komentrima fizičkog izgleda (ružan/a si, debeo/la…), prenosi se na bližu i dalju familiju (spominje se majka ustaška, četnička, komunistička, šiptarska, demokratska, satanistička, pederska, izdajnička…). Na kraju dolazi do otvorenih i poluprikrivenih pretnji, što preko intereneta, što putem telefona. To je trenutak kada lovac treba brzo da odstreli zatucanu budalu. Snimi se prepiska uz uredno otkucanu krivičnu prijavu za pretnju i širenje rasne/nacionalne/etničke netrpeljivosti, i zatim se pošalje nadležnim državnim organima. Svaka krivična prijava donosi određeni broj poena, ali samo one koje su imale i sudski epilog i zatvorsko/novčano kažnjavanje zatucane budale, donose maksimalan broj poena. Nekada se ova vrsta lako lovila, ali poslednjih meseci, lovina je postala opreznija, te su samo najbolji mogli da se pohvale dobrim rezultatima.
Dejan se , bez lažne skromnosti, smatrao pravim majstorom u ovoj vrsti lova. A i rang lista je govorila tako jer trenutno je bio prvi, mada su mu MyLittlePony i GospodarSvemira dahtali za vratom.
Ova vrsta lova je, kao i većina genijalnih ideja, nastala savim spontano. Nekolicina istomišljenika, među kojim je bio i Dejan, okupila se na jednom od foruma i osnovala Klub lovaca na zatucane budale. Odmah su ustanovili i osnovna pravila. Sama grupa je tajna i ulazak u istu je moguć samo uz preporuku  bar tri člana.
Svi su imali isti cilj, ali je dolazak do njega, svakom bio drugačiji. Neki su voleli da nastupaju sa  bukom i glamom, u stilu hajke, pa koga isteraju. Drugi, među kojime je bio i Dejan su koristili pristup sa čekom ili možda čak i ribolovački, gde su mirno čekali lovinu i uhvatili je kada se najmanje nada.
Kad je osnovan Klub, Dejan je prvo napravio nekoliko lažnih, muških i ženskih, profila na društvenim mrežama. Razvijao ih je sve dok nisu izgledali verodostojno. Na svakom ima kontakt mejl, kao i mobilni telefon. Za tu svrhu je kupio nekoliko polovnih telefona i svi su uredno poređani na dohvat ruke.
Večeras je lovac ponovo bio spreman, danima je pripremao teren. Mamac je bačen, zamke su razapete.
Krenuo je da pretražuje internet u potrazi za forumom/društvenom mrežom gde bi pripremio zamku. Obično su najizglednija mesta bile rasprave o politici, religiji, homoseksualizmu, legalizaciji droga, ženskim pravima. Statistički gledano, tu je bilo najlakše naći zatucanu budalu. Mada dešavalo se da uhvati i nekog u diskusiji o uzgajanju ruža ili pravljenju vanilica. Dejan je posebno uživao da ulovi zatucanog na nekom od naizgled benignih mesta.
Novinski naslov: Homoseksualci su inteligentiji od heteroseksulaca, je baš ono što mu treba. Jeste pretenciozan i glup i spada u najveće novinarsko smeće, ali će u komentarima sigruno biti lovine.
Virtuelna polemika se već uveliko odvijala, te je Dejan sa svog profila Ivan šećer, pustio poruku: potpuno se slažem, još uvek nisam upoznao ni jednog hetero muškarca koji je inteligentiji od mene.
Vrlo brzo su počeli da pristižu odgovori, a bili su u rasponu od : bolesniku, sodomisto do treba ti seme zatreti.
Ovo je kritičan trenutak lova. Dejan sada mora da se usredsredi na samo nekoliko potencijalnih zatucanih budala.
Otpočeo je prepisku sa četvoro individua. Dejan se trudio da ih komentarima samo blago izazove i da ih pokrene na akciju.
U ovoj fazi lova, obično bi se setio starog vica kada deda traži samo ¼ Vijagre. Ali neće vam biti dovoljno, kaže mu apotekarka. Neću ja da **ebem, već želim da pod**bavam.
Ubrzo je stigla i prva sms poruka, a nedugo zatim i prvi telefonski poziv. Naravno, Dejan je uredno snimao sve pozive i poruke. Sa druge strane žice su usledile pretnje da će ga sačekati sa palicama, koje će mu nabiti u dupe. Žučna prepiska je nastavljena još neko vreme, dok je Dejan uredno pripremao fajl, koji će pretočiti u krivičnu prijavu.
Istovremeno, dopisivao se na sličan načini sa ostalima. Jedan se povukao još na početku (možda ipak ima nade za ljude), drugi se svađao još neko vreme, i stalno je balansirao na granici govora mržnje. I posle dva i po sata prepucavanja, povukao se ne prešavši granicu.
Sa poslednjim je vodio oštru raspravu do ranih  jutarnjih sati, ali Dejan ipak nije uspeo da ga usmeri na govor mržnje i otvorene pretnje. Ovo je bila dobra borba, pomislio je Dejan dok se iscrpljen protezao u kompjuterskoj stolici, šteta što je pobegao. Nema veze, pojaviće se drugi put. Ubacio ga je u kartoteku potencijalnih lovina sa kratkim osvrtom na diskusiju koju su imali, zajedno sa snimcima poruka koje su razmenili putem računara.
Kada je svanulo jutro, Dejan je bio potpuno isceđen, ali savršeno zadovoljan.
Ovo je bila uspešna noć, jedna krivična prijava i dve izuzetno zanimljive borbe.
Kroz svaku epohu, od prvog čoveka, preko plemenskih uređenja, do trapera severne Amerike i lovaca na lavove i tigrove, lov je oduvek bio hram gde se negovao zdrav testosteron.
Književni konkurs na Krstarici  na temu „Lov“
http://forum.krstarica.com/showthread.php/747671-Glasanje-na-temu-LOV

5 thoughts on “Lov

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *