Godišnji odmor

Nekada, dok sam bio mlad, uživao sam u putovanjima… Stavim u ranac tri, četiri majice, jedan, dva šorca, jedan par (nekada baš i dva) gaća, jedne čarape i krenem na put.
Poslednjih godina više ne putujem na taj način. Ne, nisam postao komformista, već sam se jednostavno – oženio. Brak u velikoj meri utiče na muškarčevu (pri tome mislim na normalne muškarce) percepciju putovanja. Moglo bi se reći da sada malo manje uživam u samom činu napuštanja toplog porodičnog gnezda na određeni, bilo koji, broj dana.
Evo, letos smo planirali da odemo u bratsku nam Grčku. Lično, više volim primorje u više ne tako bratskoj Hrvatskoj, ali to nije tema ovog puta.
Sve je počelo krajnje idilično. Precizirali smo datum polaska, odabrali lokaciju, našli najpovoljniji aranžman i pošto je bila u pitanju turistička agencija i krenuli smo sa otplatom letovanja već u februaru. Odlično je što smo samoupravni socijalizam, u kome smo na more mogli da odemo od jedne plate, zamenili kapitalizmom, u kome nam treba samo devet rata da otplatimo jedno obično skromno letovanje.
Kao što rekoh, sve je prošlo uobičajeno dobro, sve dok se nije  približio sam datum polaska.
Veče pre polaska, pomislio sam da je sve otkazano i da se možda negde selimo. Stan je jednostavno bio zatrpan koferima i torbama.
Na pitanje šta sve ovo predstavlja, moja draga je svojim najmedenijim glasićem rekla da nas je spakovala za letovanje.
„Da možda ne napuštamo zemlju i odlazimo zauvek u Grčku, da jedemo masline i uživamo u moru i suncu do kraja naših dana? Teško će nam biti pošto od grčkog znamo pet reči.“
„Ne, blesavko. Svaki put me kritikuješ kada negde putujemo, te sam ovog puta spakovala  samo ono najneophodnije.“
Reči su mi zastale u grlu, ali znajući da je pravovremeno ćutanje glavna tajna uspešnog i dugovečnog braka, bez ikakvog komentara sam počeo sa iznošenjem stvari. Srećom, još na početku našeg zajedničkog života sam na Škodu montirao kuku, kupio odličnu prikolicu, ali i kvalitetan krovni nosač. Uprkos tome, morao sam da usavršim igranje tetrisa sa pravim predmetima, jer pakovanje svih tih stvari, nije bio lak zadatak. Nije mi trebalo ni sat i po da sve popakujem i mogli smo da krenemo. Čak je bilo dovoljno mesta pozadi i da se sin naslednik opruži preko skoro celog zadnjeg sedišta.
Sve je bilo u redu dok nismo stigli do Prohora Pčinjskog, graničnog prelaza prema Makedoniji. Kada smo stigli na carinski pregled, naš carinik nas je prvo zagledao, pa obilazio oko automobila, da bi nas na kraju zamolio da izađemo iz vozila.
„Kažete da ste krenuli na desetodnevno letovanje? I nemate ništa da prijavite?“
Nakon našeg potvrdnog i odričnog odgovora, carinik je ozbiljno nastavio posmatranje.
„I sve ove stvari nosite za deset dana? Molim vas ispraznite vozilo i prikolicu.“
Probao sam da ga odgovorim od toga, ali ništa nije pomoglo. Dok sam izbacivao stvari, okupila se čitava četa carinika, koji su sve vreme podgurkivali i cerekali, dok su sa zanimanjem pratili pretres naših stvari.
„Sve mogu da shvatim i punu torbu igračaka i ručne frižidere i svu ovu hranu i letnju odeću, pa čak mi je jasno zašto nosite svoje jastuke i posteljinu, ali ne mogu da shvatim šta će vam Sirogojno džemperi, vunene kape, šalovi i rukavice?“, upitao nas je carinik dok je češkao masnu kosu, a perut mu je sve vreme kao sneg zasipala ramena štrokave uniforme.
„U slučaju da bude hladno, nikad se ne zna kakvo će biti vreme. A kad već idemo automobilom, možemo da ponesemo još nekoliko neophodnih sitnica“, jednostavno je odgovorila moja supruga.
Carinik je zbunjeno otvorio usta, pa ih zatvorio, pa opet otvorio.
„Šalite se gospođo, sada je u Grčkoj 40 stepeni i vi očekujete da će biti toliko hladno, da će vam trebati džemper i rukavice. A te vaše sitnice bi bile dovoljne četi vojnika da na Marsu prežive nedelju dana“, nastavio je zvaničnim tonom. „Za sve ovo ćete lepo platiti carinu, a i porez, jer koliko se meni čini, vi ste šverceri, i time hoćete da zakinete budžet Republike Srbije, a ako u budžetu nema para, nema ni para za nas javne službenike. I zahvalite tome što ste sa malim detetom, jer prosto poželim da vas uhapsim.“
Bio sam zatečen njegovim rečima, jer sam mislio da carinici i tako ne zavise od državne plate, već vanrednih prihoda koje ostvaruju na samoj granici. Probali smo da ga privolimo da nas pusti, pretili, kukali, molili, nudili mito, ali ne, čovek je bio nepopustljiv. Šta da se radi, potpisao sam carinsku deklaraciju i popunio nekoliko čekova (biće veselo kada stignu na naplatu,ali o tome ću misliti kada se vratim sa letovanja)…
Nakon što smo se ponovo zapakovali, nastavili smo put, uz kratko zadržavanje na makedonskoj granici. Nakon nekoliko sati vožnje, stigli smo i do grčke granice.
I ovde je carinik imao istovetnu reakciju kao i njegov kolega iz Srbije. Nakon što nam je pregledao stvari, koje sam prethodno morao da iznesem iz auta, rekao je da kršimo zakone EU time što unosimo ovoliku količinu hrane. Iz nekog razloga smatrao je da pet litara ulja, dva kilograma kačkavalja, karton jaja, četiri čajne kobasice, dva kartona dugotrajnog mleka, tri litra domaćeg vina, osam litara voćnog soka, petnaest pašteta, deset mesnih narezaka, kilogram evrokrema, dva boxa cigareta i još nekoliko kilograma različitih slatkiša i slaniša, znatno prevazilaze desetodnevne potrebe tročlane porodice, te nam je to sve oduzeo i pri tom nam još naplatio kaznu.
Znatno rasterćenijeg automobila i još mnogo lakšeg novčanika smo nastavili put, sve vreme su čudeći neuviđavnosti i bezobrazluku carinske službe. Zato smo odlučili da pošaljemo protestna pisma, čim se vratimo u kući.
Nakon svega, ipak smo stigli u naše letovalište raspakovali se i uživali deset dana. O tome neću trošiti suviše reči – sunce, more, pesak, šoping (sa novem koji smo poneli za Ne daj, bože…).
Kad je došao dan povratka, opet smo bili u problemu, jer treba zapakovati sve naše stvari, pa još i sve ono što smo po skoro neosetnim cenama kupili u u Grčkoj – od rekvizita za vodu, preko hrane(nekoliko litara maslinovog ulja, velike kutije maslina i feta sira), garderobe, novih igračaka za našeg naslednika, pa do neverovatno povoljnih stvari iz Ikea radnje (koja naravno, još uvek ne postoji u našoj zemlji).
Tako natovareni smo opet stigli do grčke granice, ali ovoga puta su bili krajnje ljubazni i vrlo rado su nam isplatili nešto novaca na koji smo imali pravo na osnovu povraćaja poreza. U odličnom raspoloženju smo prošli Makedoniju i opet došli do granice voljene nam otadžbine. Kao za inat, na graničnom prelazu je bio onaj isti carinik, a kosa mu se činila još masnija. Prišao nam je uz srdačan osmeh i čvrst stisak ruke
„Pa koga to vidim. Nadam se da ste se lepo proveli. O, pa vi ste se baš natovarili, neće vam baš biti lako da sve istovarite za carinski pregled.“
Zahvaljujući prethodnom iskustvu, brzo sam iskočio iz auta držeći flašu viskija koji sam kupio u fri šopu.
„Da li možemo da se nekako dogovorimo i da preskočimo pretres svih stvari? Još je dalek put pred nama, a svi smo umorni.“
Pogledao me ispod oka, obgrlio rukom i, prislonio mi masnu glavu i tiho šapnuo dok mu je reči pratio dah pun duvana, rakije, luka i slanine:
„Sredićemo nešto…“
Moram da priznam da jeste sredio. Uz onaj viski, dodao sam litar maslinovog ulja, jednu lampu iz Ikee, kao i malu sumu evrića u visini prethodno vraćenog poreza…
Vratili smo se toplom domu srećni što se na kraju ipak sve dobro završilo i što je još jedno letovanje iza nas…

7 thoughts on “Godišnji odmor

  1. Nećeš se ti leba najesti od pisanja. Kelebija nije granični prelaz na makedonskoj granici, već na mađarskoj. Ovakve kardinalne greške nisu dozvoljene početnicima koji žele da budu zapaženi i ostvare neki uspeh u pisanju. Pozdrav.

    1. Hvala na komentaru… Očito mi je promaklo… Ko radi taj i greši… Prepraviću… Hvala što si mi ukazao n apropust…

        1. Pazi, meni tvoj komentar ne smeta i ne smatram te negativcem, Mnogi su pročitali priču i nikome se nije upalila lampica- Tvoj komentar je skroz na mestu. Iz nekog razloga mi je u glavi bilo da je na severu Horgoš, a na jugu Kelebija. Ali ako baš insistiraš na brisanju, biće tako… 🙂 Znam da se neću ‘leba najesti, ali biću zadovoljan ličnim ostrvom na Karibima… 😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *