Deda Mraz

Ne znam kako vi gledate na tog veselog deku, ali mi ga u porodici veoma volimo. A pošto je sin naslednik i dalje verujući, samim tim ga volimo još i više. Na žalost, na ovom svetu je ostalo premalo magije, pa roditelji moraju poprilično da se potrude da im deca što duže budu verujuća…

 

Čovek bi pomislio da je to najmanji problem, bar su danas oglasi puni Deda Mrazova. I mi smo se rukovodili tim principom svih ovih godina, ali ne lezi vraže…

 

Kada je naslednik napunio pet godina, prvi put smo angažovali Deda Mraza, dotle sam obično ja glumio istog. Zvali sam nekoliko oglasa i na kraju smo izabrali jednog koji nam je delovao najzanimljiviji. Mislili smo da je to samo najobičniji čika u kostimu Deda Mraza, i da ništa ne može poći po zlu. U dogovoreno vreme, čulo se zvono na vratima. Naslednik je potrčao ka vratima da ih otvori i sa druge strane se pojavio veseli deka. Malo je teturavo ušao, ali smo mislili da je to deo programa.

 

Kada je prošao pored supruge i mene, jedva smo ostali na nogama, jer je alkoholni zadah bio toliko jak, da sam osetio kako mi se kovrdža kosa. Dok sam se opasuljio, nacvrcani Deda Mraz je već bio u našoj dnevoj sobi i kreštavim glasom pevao obrade novogodišnjih pesama, od Zvončići, zvončići, zvone celu noć, deda Mraz se skršiio i zove u pomoć, pa do Pršti pršti bela staza, krešu Deda Mraza… Na brzinu smo obavili primopedaju poklona i izbacili smo pijanog veseljaka napolje. Kada nas je sin upitao, zašto je deka toliko smrdeo, rekli smo mu da je zbog toga što je celu noć stavljao obloge, jer ga je bolelo grlo. Malo nategnuto objašnjenje, ali je ipak prošlo.

 

Sledeće godine, kada sam zvao potencijalne Deda Mrazove, prvo sam ih sve pitao da li piju i koliko. Srećom, onaj koji je zvučao kao najtrezveniji, mi je nekako bio i najsimpatičniji, pa je on i dobio posao. Pri tome čovek je imao decenijsko iskustvo u deljenju poklona deci.

 

Sa nestrpljenjem smo iščekivali Deda Mraza. U predviđeno vreme oglasilo se zvonce. Kada smo otvorili vrata, videli smo pravog Deda Mraza, i kada kažem pravog, onda tako i msilim. Ovaj čovek je imao predivnu prirodnu dugačku bradu. Bili smo zadivljeni njegovom pojavom. Jasno je bilo da nije u pitanju decenijsko, već višedecenijsko iskustvo. Odmah se videlo da se potpuno uživeo u  ulogu. Sve je išlo kao po loju i taman kada je trebao da izvadi poklon iz džaka, Deda Mraz se uhvatio za grudi i pao preko jelke krkljajući. Srećom, hitna pomoć je stigla izuzetno brzo i uspeli su da ga stabilizuju i odvezu u bolnicu. Javili su nam kasnije da je imao blži srčani udar, ali da se izvukao. Sin je neutešno plakao, ali smo ga ipak na kraju ubedili da je Deda Mraz dobro i da je veoma umoran  i da samo spava i da je to samo dedamrazovska šala. Još bi nam samo trebalo da umre kod nas, pa da posle ljudi upiru prstom u nas kao u ljude koji su ubili Deda Mraza. Bili bi omraženiji od Hitlera, mada on i nije neki primer, jer kako godine prolaze, sve mu se više briše.

 

Tako je došla na red i prošla godina, kada je opet trebalo zvati Deda Mraza. Nismo želeli ništa da prepustimo slučaju, pa smo napravili kasting za budućeg Deda Mraza. Sve kandidate smo okupili u našoj kući, jednog prepodneva kada je sin naslednik bio u školi. Imali smo dvadesetak kandidata i na kraju smo izabrali nekog tipa, koji je izgledao kao da je sišao sa naslovnice Mens Health-a. Sa njim nije moglo biti greške.

 

Kada se oglasilo zvono na vratima, svi smo pojurili da otvorimo. Sin je opet uspeo da stigne prvi i kada je otvorio vrata, stao je kao ukopan, ne progovarajući ni reč. Mora da je od iznenađenja što vidi Deda Mraza, pomislio sam. Približio sam se vratima sve vreme snimajući kamerom. A onda mi je bilo jasno zašto je došlo do toga da naš brbljivko ne progovara.

 

Ispred vrata je stajao Deda Mraz u predivnom odelu i sa divnom bradom. Bila bi to idilična slika, samo da nije jedne mane – bio je patuljak. Da, pravi patuljak ili ako više volite politički korektan izraz, mali čovek, koji je jedva za jagodu bio viši od našeg osmogodišnjeg sina. Malo je reći da smo i supruga i ja zanemeli od iznenađenja. Visokim glasom nas je pozdravio sa ho, ho ho.

 

Moram da priznam da je to bio jedan veseo nastup, lepo osmišljen i izveden, bio je veoma duhovit i zanimljiv, samo je još nedostajalo osamdeset do sto centimetara. Ispostavilo se da patuljak unajmljuje onog visokog lepotana da ide na razgovore i da na kraju dele zaradu. Nasledniku smo rekli da se Deda Mraz magično smanjio da bi mogao lakše da priča sa decom i da se provlači kroz dimnjake. Gledao nas je sumnjičavo, ali je ipak prihvatio priču.

 

Evo, sada je opet vreme da se pozabavimo pozivanjem Deda Mrazova i ove godine imamo taktiku, koja ne može da omane, ali neću vam sada otkrivati detalje.

10 thoughts on “Deda Mraz

  1. Naglas sam se smijala…Mi u našem malom gradiću imamo deda Žaka on je već više od dvije decenije dežurni Deda Mraz…i sa njim su slični performansi ali eto, ne mijenjamo ga.

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *