Bog na nebu, BMW na zemlji…

Pre nekoliko dana sam otišao do čika Vlade da odigramo neku partiju šaha. Iako imam skoro četrdeset godina i dalje ga zovem, čika Vlada, kao kada sam bio dete, stare navike teško umiru…Stigao sam do njegove skromne vile od jedva 600, 700 kvadrata. I nakon što sam prošao bezbednosnu proveru od strane čika Vladinih stražara, pustili su me da uđem. Neki mu zameraju što ima privatno obezbeđenje, ali ne razumeju da on u suprotnom ne bi mogao da se bavi svojim plemenitim poslom od silnih ljudi koji bi mu stalno dolazili…

 

Njegov livrejisani sekretar, mada je bliži izraz batler, me proveo kroz  kuću, koja je bez stida mogla da se koristi kao scenografija za snimanje  Hiljadu i jedne noći i uveo u primaći salon. Tamo su zavaljeni u udobne kožne fotelje, okruženi brojnim umetničkim delima, sa konjakom i kubanskom cigarom, udubljeni u razgovor, sedeli čika Vlada i neki momak, koga sam površno znao iz kraja.

 

Čika Vlada mi je prišao raširenih ruku i sa sa širokim osmehom.

 

„Da vas upoznam, ovo je Žikica, znam ga još kad je bio beba, a sad je izrastao u velikog prodavca automobila. A ovo je Petar, novinar i pisac, ali pre svega moj dugogodišnji šahovski protivnik. I njega poznajem još dok je bio u pelenama.“

 

Žikica mi se zbog čvrstog stiska, dopao istog trena. Mrzim kada ljudi kod rukovanja mlitavo pruže ruku, kao da ti daju odleđenu ribu. Čika Vlada je imao posebno uređen ćošak za zabavu, kojim je dominirao šahovski set od slonovače i žada.

 

„Da dođem kasnije?“, upitao sam ne želeći da ih ometam.

 

„Ne dolazi u obzir, uopšte nam ne smetaš“, odgovorio je čika Vlada, „mi malo ćaskamo o automobilskoj industriji. Žikica je zastupnik BMW-a, pa je došao da mi predstavi nove modele. A ništa nas ne sprečava da u isto vreme, odigramo i nekoliko partija.“

 

Čika Vladina strast prema  BMW automobila je bila legendarna i nema dečaka koji nije poželeo da se bavi istim humanim poslom i da ima sličnu ili bolju kolekciju. A nema ni devojčice, koja nije poželela da se uda za jednog takvog dečaka…

 

Nakon što sam i ja dobio konjak i kubansku, krenuli smo sa šahovskom partijom. Obično krećem sa Aljehinovom odbranom i posle petog poteza gde sam odigrao pešakom C7-C6, igra je počela ozbiljno da se zakuvava. Sve vreme su njih dvojica razgovarali o automobilima.

 

„I kažeš, stigao vam je novi model serije 7? Voleo bih da imam jednog, ali prećutno smo se u firmi složili da samo moji šefovi mogu da voze 7. Moram da čekam napredovanje u hijerarhiji, još nekoliko godina.“

 

„Šteta što je tako,“ – primetio je Žikica – „ali mogu da vam ponudim odlično vozilo serije 5, model F10.“

 

„To ne bi bilo loše, već mesecima vozim onu trojku, da budem iskren, čini mi se da je pravo vreme za promenu, hm, hoćeš da me uhvatiš u zamku ovim pešakom, hm“, rekao je čika Vlada dok je listao katalog jednom rukom, a drugom povlačio poteze i gladio bradu. „Evo na primer, ovaj 5.0i je interesantan.“

 

„407 konja, skoro 2 tone, 4,8 sekundi do stotke…“

 

„Da, da vidim, trebaće  mi velika štala za tolike konje, a šta je sa opremom?“, naizgled nezainteresovano je primetio dok je kružio sa lovcem iznad table, gledajući gde bi ga spustio.

 

„Imate standardnu opremu, držači čaše/flaše nazad, audio interfejs, ABS, držači čaše/flaše napred, daljinsko otključavanje/zaključavanje, električni podizači prednjih stakala, električni podizači zadnjih stakala, centralno otključavanje/zaključavanje, servo volan, senzor za svetla, imobilajzer, bord kompjuter, senzor za kišu, praćenje pritiska u pneumaticima, prednja svetla za maglu, zadnja svetla za maglu, CD/MP3 radio prijemnik, halogeni farovi, zavesice na bočnim i zadnjem staklu, kožni volan, upravljač podesiv po visini i dubini, zavesasti vazdušni jastuk za glavu, bočni vazdušni jastuk napred, vazdušni jastuk za vozača, vazdušni jastuk za suvozača, kontrolni tasteri na volanu, branici u boji vozila, električno podešavanje vozačevog sedišta, električno podešavanje suvozačevog sedišta, naslon za ruku nazad, naslon za ruku napred, ručice u boji vozila, retrovizori u boji vozila, start-stop sistem, alarm, automatska klima, aluminijumske felne 17″. Dakle, sve ono po čemu se naši automobili odlikuju, kao što već i sami vrlo dobro znate…“

 

Bio sam zadivljen, čovek je sve izgovorio skoro u dahu, bez da je i jednom pogledao u papir. U međuvremenu, uspeo sam da se izvučem iz potencijalno opasne situacije po moju kraljicu.

 

„Zanimljivo, naravno, još kada bi cena bila prava. Ha, ha, lišče jedan, video si šta ti spremam. Ovde nešto piše 76.630, to mu pretpostavljam nije prodajna cena“, nehajno je primetio čika Vlada.

 

„Pa, možda bih mogao da probam da vam malo spustim cenu kao stalnom kupcu, na recimo 74.“

 

„Eh, nemoj tako, pa da odem u Nemačku, dobio bih bar 73.“

 

Žikici se nije pomerio ni mišić na licu, uzeo je svoj mobilni telefon „Evo, da se konsultujem sa šefom, ako nije problem.“

 

„Odlično, konj na f4, ti bi to voleo da mi se zavučeš u figure, misliš da pričam sa Žikicom, pa ne obraćam pažnju“, smejao se čika Vlada, dok je Žikica nešto mrmljao u telefon.

 

„Šef vas mnogo pozdravlja i kaže da možete da dobijete 72 550 i crnu metalik boju“
„Hajde ovako, 72 i da mi ubacite ono unutrašnje osvetljenje, tv sa internetom na zadnjim sedištima i daljinsko otvaranje bunkera u gepeku“, bio je neumoljiv čika Vlada.

 

Šteta što ga ne zanima politika, bio bi opaki pregovarač. Ko zna šta bi sve mogao da izvuče za ovu našu izmučenu zemlju u pregovorima sa svetskim silama. Ali on je ipak odlučio da se bavi ljudima i humanitarnim radom.

 

Žikica je telefonom ponovo razgovarao sa svojim šefom, a na šahovskoj tabli se odigravala drama. Dok su mi u mislima bile hiljade evrića, kojima su se ova dvojica gađala kao kamenjem, čika Vlada mi je pojeo lovca. Srećom dok je on razmišljao o novom autu, uspeo sam da mu skinem konja i da ga ozbiljno pritisnem. To što je čupkao bradu, iako se smeškao, bio je jasan znak da je u nevolji.

 

Uz duboki uzdah i skrušeni pogled, odlično odglumljen čini mi se, Žikica je objavio:

 

„Šef se slaže sa vašim predlogom, auto će vam stići za 7, 8 dana dok  u fabrici odrade, sve što ste želeli. A u ime nastavka naše saradnje, gde svi dobijaju, od mene dobijate BMW titanijumske sportske naočare.“

 

Uto su se oglasila zvona na crkvi, koja se skoro pa naslanjala  na čika Vladin stambeni kompleks.

 

„Eto vidiš kako ljudi mogu da se lepo dogovore, samo kada ima volje. Hajdete deco polako, imam posla, gomila sveta me čeka, treba otplatiti novi auto“, smeškao se čika Vlada vrteći bisernu brojanicu. „A i ova partija je završena, igram sada kraljicu, ti ćeš konja, ja lovca, ti pešaka, stiže moj drugi lovac, ti ćeš da pomeriš kralja i i moja kraljica ti daje mat.“

 

Dok je Žikicu i mene ispraćao livrejisani sekretar, video sam čika Vladu kako se priprema i navlači mantiju, Odmah zatim sam čuo njegov bogati glas:

 

Oče naš, koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje…“

 

Slika – jarmoluk

11 thoughts on “Bog na nebu, BMW na zemlji…

  1. Hello would you mind sharing which blog platform you’re working with?
    I’m looking to start my own blog in the near future but I’m having a hard time selecting between BlogEngine/Wordpress/B2evolution and Drupal.
    The reason I ask is because your design and style seems
    different then most blogs and I’m looking for
    something completely unique. P.S Apologies
    for being off-topic but I had to ask!

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *