Zagor

Ovim želim da započnem serijal o herojima mog detinjstva.
Da želim da napišem politički korektan tekst, rekao bih da je u pitanju moj otac.
Pff, važi… Naravno, voleo sam oca, kao i svako drugo dete, ali moji heroji su bili neki drugi likovi. A roditeljski put, ako je bio dobar, uvek ostaje neka vrsta smernice. Nekada želimo da radimo baš kao naši roditeljji, a nekada potpuno suprotno.
Dakle, vraćam se na mog, čini mi se, prvog heroja.
Patrik Valding, Zagor-te-nej, Duh sa sekirom (ne treba ga brkati sa Duhom koji hoda – Fantomom), među širokim narodnim masama poznat kao – Zagor.
Izmišljen je u Italiji 1961, od strane Bonelija i Ferija. Neću sada da ulazim u raspredanje o tome ko su sve bili crtači Zagora i ko mi se od njih najviše dopada , već želim da se fokusiram na samog heroja. Interesnatno je da je i dalje popularan kao nekada i da nas već više od pedeset godina zabavlja svojim avanturama.
Otkrio sam ga sa nekih sedam godina i eto, rado ga čitam i trideset godina kasnije(i dalje sakupljam Zagorove avanture). Nisam imao prilike da čitam starije brojeve kada sam bio klinac, to je tada za mene bila nemoguća misija. Sve sam nadoknadio kada je nastupilo ovo digitalno doba, pa sam sve epizode narezao na nekoliko diskova. Magija nije bila ništa manja.
Možda neko ne zna ko je on? Teško zamislivo za svakog starijeg od trideset godina, ali pošto ovde ima i mlađih…
Crnokos mladić, visok, atletski građen, uvek obučen u crvenu majcu sa resama umesto rukava, na grudima mu simbol ptice, naoružan revolverom i kamenom sekirom. Živi u kolibi u močvari u Darkvudu.
Zagor je čovek, praktično bez mane. Hrabar, pošten, samilostan, uporan, pravdoljubiv, u šumi se snalazi kao Tarzan, odličan strelac, čvrst borac. Prijatelj za poželeti, ali neustrašiv protiv neprijatelja. Beskrajno plemenit kao pobednik, nije surov ili nepravedan. Jednom rečju – vitez.
Proglasio se za zaštitnika svih dobrih ljudi, mada je najčešće bio zaštitnik indijanaca, što mu je u mojim očima uvek bio ogroman plus. Mnogi indijanci su mislili da je on besmrtno biće, zato što mu nije bilo strano da upotrebi opsenarske trikove prilikom svojih pojavljivanja. Pomagao je i crnim robovima, kao i brojnim drugim nesrećnicima. Ukratko, uvek je tu da stane u odbranu pravde, često je na strani malog čoveka.
Proputovao je Ameriku uzduž i poreko(najčešće na sopstvenim nogama), a čak je obišao i ostale kontinente. To je osebno zanimljivo jer je radnja smeštena otprilike na sredinu XIX veka.
Borio se protiv mnogih prirodnih i neprirodnih neprijatelja,kriminalaca, ludih naučnika, vanzemaljaca, duhova. Uvek je izlazio kao pobednik uz pomoć svoje snage, domišljatosti, hrabrosti, sreće, prijatelja.
Kada sam bio stariji čuo sam da neki spočitavaju Zagoru da je gej lik. Takve uvrede neću tolerisati i moraću na njih da reagujem. Povremeno bi se pojavila po neka žena(crevena, bela, crna, njega vole žene svih rasa), koja bi se zagledala u našeg junaka, a na neke je i on trznuo(istini za volju, suoptilno i stidljivo). Mudar kakav jeste, shvatio je da nema žene koja bi trpela njegov način života, a on ne bi mogao da živi mirnim porodičnim životom.
Naravno, ne treba zaboraviti i njegovog vernog prijatelja, debelog Meksikanca, pod imenom Čiko Felipe Kaetano Lopez i Martinez i Gonzales, ili samo skraćeno – Čiko.
Komične situacije u koje je upadao Čiko, najčešće da bi zadovoljio svoj neverovatan apetit, su me često dovodile do suza.
Za razliku od Zagora, Čiko je nizak, debeo, šetprtlja, plašljivko, očajan strelac, a i borac. Naravno, to ga nije sprečavalo da bude beskrajno odan Zagoru.
Moram da priznam da se u nekoliko navarata desilo da je, Čiko spasio Zagoru život, tako da nije samo beskorisni, večito gladni, saputnik.
On je taman ono što je bilo potrebno kao protivteža njegovom savršenom prijatelju.
Na stranicama tog stripa, učio sam se drugarstvu, poštenju, moralu, Putu koji moram da pratim. Čini mi se da je taj dvojac u dobroj meri(zajedno sa drugim strip junacima) zaslužan zašto su moji životni stavovi ovakvi kakvi jesu. Da li je to dobro ili ne, nisam baš uvek siguran.
Sad, kada bolje razmislim, možda mi ne bi bili ovde gde smo da nas vode ljudi koji su malo više čitali stripove.
Nov plan za preporod nacije: obavezno čitanje Zagora i drugih strip junaka, i za dvadeset godina ćemo videti rezultate.
Volite li Zagora, imate li omiljenu epizodu? Jedna od mojih omiljenih je kada se bori protiv japanskih ninđi…

Ovde imate veliki broj skeniranih stripova i romana.
Slika preuzeta sa sajta Sergio Bonelli

39 thoughts on “Zagor

  1. Zagore, Zagore, ručak ti zagore 😀 A ima i ona: „Zvijezda tjera Mjeseca. Zagoru ga utjera“ 😀 Šalu na stranu, ima dosta epizoda Zagora koje sam gotivio i koje gotivim. Tonkino prokletstvo mi pada na pamet. Mislim da mi je to prva epizoda koju sam čitao ili prva čijeg se naslova sjećam 😀 Mana mu jeste što je malo naivan u odnosu na tematiku kojom se bavi 🙂

      1. Ne kažem da je loš. Zagor je ipak Zagor, ali moraš priznati, sve je crno i bijelo 😀 Volio bih vidjeti da ga neko malo modernizuje. Recimo da urade revamp cijele serije, da barem neke epizode izdaju u novom ruhu. Da nose oznaku +18. To bi tek onda bio hit, vjeruj mi.

          1. Šta fali? 🙂 Samo ga malo srediti i uozbiljiti. To je sve. Ništa više i bio bi hit, vjeruj mi. Garth Ennis je preporodio Punishera svojim epizodama i MAX edicijom i napravio od njega pravog lika, a ne nekog lika u spandexu i bijelim čizmama i rukavicama koji trčakra okolo. Neka ga daju meni par epizoda, pa da vidiš preporoda 😀

  2. Stripovi su obeležili naša detinjstva. Bilo ih je mnogo i svaki je za sebe nosio određene poruke i pouke. Ovo je dobro primećeno. Vladari naših života (političari) kao da su sišli sa neke druge planete i nikad u životu nisu čitali Zagora, Teksa Vilera, Alana Forda, Blek stenu… Komandanta Marka…

    1. Poznajem mnoge koji su čitali, voleli i vole stripove i većinom su dobri ljudi. Ove ludake je verovatno proimašila ta sreća… ili su suviše učili ili nisu stizali stripovi do njih ili n eznam ni sam…

  3. šone kao i uvek pogodio si u sam centar našeg detinjstva…Obožavao sam Zagora ali i druge, Blek Stenu, Kapetan Mark, Miki, Mister No, Teks Viler…I nezaobilazni Tarzan, Marti Misterija i Alan Ford..

    1. Što sam stariji, vidim da sve više maerim stvario u odnosu na detinsjtvo… Čitao sam i ostale Italijane, voleo Bleka, Tekss mi bio simpatičan, Mister No je zauzeo mesto uz Zagora… Ostali su mi bili onkao… Zapravo, čitao bih svaki strip, koji bi mi pao šaka… A kad sam otkrio svet AF sa nekih 10, 11…
      Postao sam odvratni matorac, stalno kažem – ne znaju današnja deca… 🙂

          1. Sad si me ubacio u rebus… Kad kažeš brod, misliš na jedrenjak?

          2. aaa, što ne kažeš, Korto… 🙂 Uvek me odbijao crtež…

          3. Kkao je izlazilo? Kao neka revija? u okviru Stripoteke ili nečg drugog?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *