The Doors

Vraćam se rubrici posvećenoj mojim herojima. Na neko vreme ostavljam stripove i prelazim na muziku.
Nedavno sam iz jedne fioke izvukao zastavu, koja je glavna slika ovog teksta. tako je stigla i inspiracija za ovaj tekst.
Muzika je izuzetno važan deo mog života. Obično mi se uvek vrti neka pesma preko Ju tjuba. U autu, prvo pustim muziku, pa vežem pojas. Čak i sviram gitaru po malo (dobro, ne sviram, lupam ritam na akorde, „drnkam“ što bi rekli moji ukućani)…
Kada sam bio klinac slušao sam ono čime sam bio okružen – Bajaga (njega sam posebno obožavao, dobiće i on svoj tekst), Psihomodo, Nervozni poštar, Plavi orkestar, Parni valjak, Masimo. Ukratko domaći pop-rok 80, mada se tu pojavio i Majkl Džekson, Madona…
E, onda je počeo rat i 91. smo se iz Zagreba doselili kod babe u selo pored Ćuprije. Neću sada pisati o tome koliko mi je smetao novi mentalitet i jezik i mnoge druge stvari. Mada, moram da priznam da su me ljudi uglavnom dočekali dobro. Osim što su kasnije uglavnom smatrali da sam dugokosi čudak.
Da se vratimo muzici.
U okruženju u kom sam bio (uglavnom narodnjački melos) iz nekog razloga učvrstio sam se u stavu da sam roker, iako realno nisam imao prilike nešto suviše da se razvijam u tom pravcu. Razumljivo počeo sam da puštam kosu. Kasnije sam upoznao nekolicinu istimišljenika. Ali generalno, nisam imao nekog da me vodi na uzbudljivom putu rokenrola i uglavnom sam sam pratio i otkrivao te krivudave staze.
U to vreme još je bio živ 3K i tamo je mogla da se čuje muzika koja nije turbo folk. Takođe, čak je i na Pinku bilo nešto dobre muzike. Redovno sam pratio Hit dana radia 202.
Dorse(The Doors) sam otkrio negde početkom srednje škole. Kako? Slučajno.
Imao sam rokersko društvo u susednom selu. Nije nas bilo mnogo, možda desetak, bilo je tu pankera, metalaca, skinsa, hipika(vaš dragi ja). Obično se te grupe međusobno ne podnose, ali kad vas ima deset, onda naučite da kohabitirate (omiljena reč naših političara ). Kada smo tek počeli da se družimo, jedan momak je pokazujući na mene rekao: Hej, ovaj dečko je kao Džim.
Zbunjen, upitao sam se na koga misli, kakav sad Džim, pazeći da ne ispadnem glup u društvu. Jasno je da u tim godinama niko ne želi pred vršnjacima da ispadne glup i neuk. Naravno, posle čovek shvati da ne moramo da znamo i volimo sve što znaju i drugi, Mi znamo nešto što ovi ne znaju i svi imamo drugačija interesovanja. Ali to već spada u proces odrastanja.
Ispostavilo se da misli na Džima Morisona, frontmena grupe Dors.
Kada sam otkrio o kome je reč, pa još video slike, bio sam sav kao punjeni patak. Imao sam dugačku kosu do ispod ramena (ošišah se sa dvadeset i pet, šest i tada je prestala svaka sličnost između nas dvojice), lokne, terao na prirodno (što bi rekao Radovan). Čak sam neko vreme nosio nadimak Džimi (Jimmy) i tako se potpisivao. Kada sam sazreo, otkrio sam da mi Šoneri (Shonery) ipak mnogo bolje pristaje…
Kupio sam prvu piratsku kasetu Dorsa, best of ili tako nešto i povukla me magija.
Film u kome Val Kilmer glumi Džima sam gledao nešto kasnije, kada se pojavio na televiziji i tada sam kupljen za sva vremena(posle sam ga pogledao još nekoliko puta). Nije mene oduševila Džimova samodestrukcija, već ono što je predstavljao – bunt, snagu, energiju, snagu tekstova…
Naravno, jasna je stvar da sam bio oduševljen svime što je predstavljalo grupu. Imao sam sve albume, kao i nekoliko koncertnih i kompilacija. Naravno da sam ih besomučno vrteo. Knjige poezije Morisona Džima. Nisam nikad bio suvše za poeziju, ipak sam prozni tip, ali su me njegovi stihovi terali da se zapitam… Jednom sam od drugarice dobio prevode pesama Dorsa (ona sama je prevodila, tada je internet bio daleko od nas sa ovih prostora). Da li treba da vam kažem koliko sam bio ganut tim poklonom? Sakupljao sam i razne nevažne podatke vezani za njih. Da li ste znali da su oni prvi bend koji je reklamiran putem bilborda?
Zastava koju vidite kao naslovnu sliku? Pre nekih dvadeset godina, kod okretnice autobusa ispred železničke stanice u Beogradu, postojali su brojni kiosci. Verovatno je ovaj deo nekima poznatiji po bioskopu Partizan gde su se vrteli pornići i pored čijeg ulaza je bio seksi šop.
Dakle, tu su bili kiosci i u jednom su se prodavale markice. Znate ono, sto, dvesto markica za neku siću. Tad sam bio zaintersovan za filateliju i maštao sam da ću u jednoj takvoj kesici pronaći Crni peni, Obrnuti avion ili tako nešto. To maštanje samo govori da sam bio suviše naivan kao klinac. Nije mi palo na pamet da je čiča sve te markice proverio i da za njih ne mogu da dobijem ni koliko sam platio.
U svakom slučaju, čiča je na zidu kioska imao pomenutu zastavu. Pitao sam da li bi hteo da mi proda. Ne mogu da se setim da li mi je poklonio ili prodao za neke smešne pare. Koliko sam samo bio srećan kad je došla i moj posed, lebdeo sam do kuće. Dugo je ponosno stajao na zidu moje sobe. Sad će ga verovatno preuzeti moj klinac. Možda ne zato što se loži na Dorse, već zato što su zastave fora…
I dan danas volim njihovu muziku, mada mi nisu broj jedan, ali defintivno idu u mojih pet najomiljenijih bendova. Uživam u čaroliji Džimovog glasa (i tekstova) uklopljenim sa pratećim instrumentima njegovih kompanjona.
Za kraj, okačiću vam nekoliko pesama slavne grupe, između ostalih i jednu od najlepših ljubavnih pesama rokenrola…
Rokenrol (i Dorsi između ostalih) me u velikoj meri oblikovao u ono što sam sada (na dobro ili zlo) i hvala mu na tome. I pozdrav za Kralja guštera…
Slike – ColourPhotography, DamionBlack,
Pesma ljubavna…

Takođe meni vrlo draga…
https://www.youtube.com/watch?v=jKa0Par8Un8

Verovatno najpoznatija…

Malo o ljudima…

I za kraj, naravno…
https://www.youtube.com/watch?v=xDLQlzTf9Mw

8 thoughts on “The Doors

  1. Hmm, obozavam Doors-e moja omiljena pesma je People are strange. Ja sam vrlo rano dosla u kontakt sa Dorsima iako nisam razmevala muziku slusala sam je gledala u tekstove pre nego sto sam naucila engleski i kako svaka klinka zaljubljeno gledala u Dzim Morisona. Naime negde u nevelikoj gomili ploča kod bake u selu videla sam i Doors-e, ploče su pripadale mom stricu, imala sam mozda sedam, secam se jos nekih ploca bili su tu Eagles, Bee gees, Jedna ploča Parnog valjka i jedna Bjelog dugmeta. Ali naravno da je na mene najveci dojam ostavila ploca Doorsa kako bi drugacije kad je Dzim Morison bilo na naslovnici. Kasnije sam vrlo strasno slusala sve od Doors-a i danas kada sam u posebnom raspolozenju ih slusam u kolima.

  2. Riders On The Storm je moja omiljena njihova. Cela atmosfera koju ta muzika stvara je brilijantna. Kako smo se kao klinci, posle par dimova domaćeg lišća koje smo dobijali džabe od likalnih uzgajivača i distributera, u nadi da ćemo jednog dana svoje monetarne fondove usmeriti na njihovu hedovinu, tripovali da smo „skoro k’o na acid-u“ uz njih. I sad moram dozirano da ih slušam pošto imaju tendenciju da me uvuku u to njihovo ludilo, onako, na suvo.

    1. hahahha, nezgodno.. Hoće oni tako da deluju na ljude… Kad je džabe, da vam možda nisu davali origano? Jahači su stvarno genijlna pesma sa sve onom kišom… Slušao sam ovih dana na YT neki kanal kojipušta pesme sa vinila. Bli su i jahači – odlično…

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version