Ninđa

“…Ko vidi ninđino lice i priča o tome, umreće u najstrašnijim mukama!
Ćuti, bre, Koma. Nemoj da te udavim u šolji…”
Kako je propao rokenrol
Malo sam ih zapostavio, te cenim da je vreme je da se vratim herojima, koji su me oblikovali svako na svoj način. Zagor i Mister No su bili prvi, a sad ide jedan koji je tek kasnije dobio svoj položaj.
U pitanju je Lesli Eldridž. Verovatno se neki (godišta 1990.+) od vas pitaju ko je on? On je jedini belac, kome je preneta drevna veština ninđicua.
Dakle, Lesli Eldridž, visok, zgodan, plavušan. Učesnik rata u Vijetnamu i nakon ranjavanja, nekako se našao u Japanu, gde je stgao do škole ninđicua, koju je vodio sensei Tanaka. Čovek izrazitih moralnih načela, odlučio je da se nakon povratka u Ameriku, posveti borbi protiv kriminla i nepravde. Izuetno vešt, često je pobeđivao brojčano nadmoćnog neprijatelja, koristeći svaku, pa i najmanju prednost i izvodeći podvige na granici mogućeg.
Veština kojom je baratao oružjem iz svog širokog dijapazona, bila je zadivljujuća. Pre svega, njegova dai katana (duša svakog ninđe), koja kroz ljudsko meso i kosti prolazi bez otpora i seče ih kao paučinu, zatim vakizaši (kraći mač), šurikeni, sai bodeži, kandže za penjanje i borbu, bombe i dimne bombe veličine klikera(koje sam pravi)… Sami opisi borbi su opisani izuzetno životno i skoro filmski, što celom serijalu daje posebnu draž. Naravno, mrtvih ima koliko vas volja, ali tako je to kada stanete na put ninđi. Naš čovek, sa ponosom, nosi brojne ožiljke zadobijene u borbi. Jasno je da su svi oni , koji su mu naneli iste, uveliko spakovani u drvena odela(najčešće iz nekoliko delova. Tela, ne odela).
Naravno, heroj nikad ne deluje sam.
Bila je tu Sumiko. Njegova izuzetno lepa družbenica, Japanka, takođe majstor borilačkih veština (naravno, ni blizu koliko Lesli, ali opet…). Lesli je često korsitio seks u borbi protiv kriminala(ninđa sve može da iskoristi kao oružje), tako da je pružao izuzetnu utehu damama u nevolji. Sumiko nikad nije ništa prebacivala(plemenita jedna žena), znajući da ninđa mora da uradi šta mora da uradi i da njegovo srce priapda samo njoj. Nije ni čudo, pošto su u skoro svakoj epizodi Lesli i Sumiko imali vruću scenu. Erotske scene su opisane sa mnogo ukusa, nisu prelazile u vulgarnost.
Mnogima od nas to je bio prvi susret sa seksom, ako ne računamo ono što je moglo da se nazre kroz holivudske filmove. Interesantno je da su te scene promakle dežurnim cenzorima tadašnje države ili im jednostavno nije bilo bitno. U svakom slučaju, Lesli je bio nežan ljubavnik, koji je znao da svoje zadovoljstvo podredi ženinom i da je povede na misteriozan put strasti i mnogih orgazama. Tako da, drage dame, kada saznate da je neki vaš udvarač obožavao romane Ninđa, jasno vam je šta možete da očekujete, što se tiče odnosa prema ženama.
Treći član ovog tima, bio je Tabasko Pit. Australijanac krupnih šaka i širokih ramena. Odani priajtelj, Leslija i Sumiko, pije isključivo australijsko pivo, poznaje podzemlje San Franciska(u kome se i nalazi baza ovog trija) i često je kratkim i strasnim vezama sa brojnim crvenokosim, dugonogim lepoticama. Tokom godina druženja sa Leslijem, upoznat je sa određenim aspektima borilačkih veština, ali ipak najradije koristi pesnice kao bokser, a i radije se oslanja na vatrenu moć pištolja.
Njih troje čine uigran tim, koji nezaustavljivo prolazi kroz svaku prepreku.
Kada sam otkrio male plave sveščice ovog romana, preda mnom se otvorio potpuno novi svet. Nastao je osamdesetih, u vreme velike popularnosti borilačkih veština, a posebno ninđi, kako na filmu (setimo se serijala Američki ninđa), tako i u književnosti (Lustbader je bio tata u toj oblasti sa svojim belim ninđom Nikolom Lajnirom). Možda nije neki vrhunski domen, književnosti, donekle predvidljiva radnja, ali opet izuzetno su zabavni i to je ono što mi je bilo dovoljno i zašto i danas rado pročitam po neki broj.
Tada nisam trenirao ni jedan borilački sport (karate je došao kasnije), ali sam gutao ove romane, filmove, kupovao sam časopise Crni pojas i knjižice Tajne ninđi. Na kraju skoro svakog romana bila je narudžbenica SportMontexa iz Gornjeg Milanovca, preko koga je bilo moguće naručiti ninđa odelo, oružje, ambleme, knjige. Nikad nisam ništa naručio, ali sam često te strane posmatrao sa čežnjom. Na žalost, viim da je i njih pritisla kriza. Čini mi se da su veći izbor imali pre 20 i kusur godina ili jednostavno ne ažuriraju sajt…
Ono što me je oduševilo i iznenadilo godinama kasnije, je saznanje da je sve te sveščice pisao naš čovek, Brana Nikolić, koristeći pseudonim Derik Finigen. Izgleda da je on napisao najveći broj epizoda. Pred kraj su ubacili druge autore, ali nisu imali Branin kvalitet. Pored Ninđe, pisao je i Doka Holideja. Isto sam bio zadivljen, kada sam saznao da je još jednog mog heroja, Luna, kralja ponoći (doći će i on na red u ovoj rubrici), pisao Mitar Milošević, pod pseudonimom Fredrik Ešton. Eto, domaći autori su sve pokrivali, nije nam trebao uvoz.
Pored romana (to su neki zvali pisani roman), jedno vreme je izlazio i strip Ninđa, koji je između ostalih crtao i Bane Kerac, naš proslavljeni strip autor. Bane je tvorac stripa Cat Claw, a izuzetno dobro je radio Tarzana, neke epizode Bleka i mnoge druge stripove.
A gde su strip i roman, tu je i album sa samolepljivim sličicama, u izdanju, koga drugog nego, Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca. Ljudima iz tog preduzeća, treba podići spomenik zahvalnosti za sve što su uradili za nas, klince koji smo uživali u njihovim izdanjima (stripovima, albumima, knjigama). Na žalost 2004. su ugašeni…
Eto, toliko o još jednom heroju iz nekih davno prohujalih, a verovatno i boljih vremena…
Jeste li čitali Ninđu tih davnih godina?
Sve brojeve Ninđe, možete da pročitate ovde.

33 thoughts on “Ninđa

  1. Vidim da si veliki obozavalac nindje. Ako uzmemo u obzir jednu premisu iz teksta, mozemo doci do zakljucka da znas misteriozne puteve….?Lepo, lepo. Odlicno pises, Shone.
    Slobodno podeli jod AT. ?
    Pozdrav!

    1. Inače, ovo „jod AT“, treba da znači „kod AT“, tj. – kod Aleksandra Tešića… 😀 Ali pošto mnogo brljavim kad kucam, a ne setim se da proverim napisano, onda dođe do tog da me prozivaju neki po blogovima… 😀

  2. Jbt ako kažem da se sećam, znači da sam mator hahahhaha. Da, sećam se, jednom sam se posvađao sa drugom, jer mi je oteo jedan primerak Ninđe i tako. Hvala što si nas podsetio na junake našeg doba.

    1. Leptirice, preleti neku epizodu, pa ti se možda dopadne. Tamo na onoj stranci, koju sam postavio, od 8 epizode se pojavljuje Lesli, pre toga je čini mi se prevod nekog američkog izdanja.. 😀

  3. Lesli je zakon. Trebali bi probati napisati jednu svesčicu. Da se razumijemo, ovo mi je bilo jedno od omiljenih štiva kada sam bio klinjo. Možda jeftino i predvidljivo, ali prokleto zabavno 😀

  4. Taj strip nisam citala, Mister No-a jesam, Blek stenu i Zagora narocito, ti su je bio omiljeni kad sam bila klinka, kasnije u srednjo Alan Ford, kung fu sam obozavala ali preko cuvenih Hong Kong-skih B filmova, nastali na legatu Brus Li-ja, ogledala sam gomilu, pre toga sam naravno odgledala vecinu kauboj vesterna, ukljucujuci i spageti vestern flimove. Kad je strip u pitanju, humor je obavezan da bi mogla da pratim radnju. Zato su mi Zagor, Blek stena i Alan Ford bili najzabavniji stripovi koji nisu bili sasvim za decu.

Оставите одговор на Fantasy by Sofia Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Exit mobile version