Trgovac

Baka Jelica se iznenadila kad je začula kucanje. Dugo je već prošlo kako je imala poslednjeg posetioca. Malo zbog toga što se njena koliba nalazila duboko u šumi, a verovatno najvećim delom zato što je polako padala u zaborav i što ljudi manje veruju u nevidljive sile. A povrh svega, padao je sumrak, malo ko se usuđivao da dođe u vreme predvečerja, obično bi svi dolazili za videla. Očekivala je da će ispred vrata videti devojku koja traži ljubavni napitak ili babu koja želi da veže nevernog zeta. Udahnula je vazduh da nezvanu posetiteljku dočeka sa ozbiljnošću koja joj dolikuje, ali ju je prizor pred vratima ostavio potpuno zbunjenom. Ispred kolibe je između dve visoke kutije sa natpisom Čistko, stajao mladić obučen u jeftino sintetičko odelo. Lice dvadesetogodišnjaka je, pored retke bradice, krasio široki osmeh.
Najneobičnije od svega je to što se činilo da se oseća potpuno prirodno u sred guste, mračne i slobodno možemo reći, sablasne šume. Kao da stoji ispred ulaza u stan u soliteru u bloku 62. Čini se da nije ni primećivao da se nalazi ispred oronule kolibe, koja bi pre pristajala setu horor filma. Istini za volju nije više bila ukrašena kostima, pošto je baka Jelica mislila da je to malo demode, ali sve to nije umanjivalo ukleti izgled kolibe. Takođe, ni trepnuo nije kada mu je vrata otvorila pogrbljena, krezuba, starica, iskrzanih, prljavih noktiju, obučena u dronjke, koji su se samo uz napor volje mogli nazvati odećom.
„Dobar dan, gospođo, izvinite što vas uznemiravam, ali treba mi samo minut vašeg vremena.“
„Dečko, ja nemam minut vremena, pa bi ti bilo bolje da se vratiš tamo odakle si došao“, odvratila je baka Jelica, mršteći se.
„Vi ste dobili potpuno besplatno čišćenje jednog komada nameštaja, a u isto vreme meni pomažete, jer svaka prezentacija mi donosi određeni broj poena“, nastavio je smireno, ne obraćajući pažnju na grub doček.
„Sine, slabo ti ja marim za te novotarije, meni je dovoljna metla i vedro vode. Žao mi je što ne mogu da ti pomognem, osim ako imaš neki drugi problem, zdravstveni, emotivni ili tome slično.“
„Ma, vi ste meni već pomogli samim razgovorom. Odmah sam znao da ste vi jedna inteligentna žena i da ne kupujete bespotrebne stvari. Ali ja i ne želim da vam prodam Čistka, već samo da ga pokažem i da vam očistim neki komad nameštaja u zamenu za vašu dobrotu.“
Jasno je baki Jelici da je klinac hvata na emocije, ali odlučila je da ga ipak pusti. Retki su trgovački putnici, koji su pokušavali i uspeli da joj bilo šta prodaju, ovo bi moglo biti i zabavno.
Momak je uz široki osmeh uneo svoje kutije i krenuo ležerno da se raspakuje. Nije ni pet para davao na neobično uređenje kolibe. Paučina na sve strane, kazan iz kog izlaze otrovna isparenja, prašnjave teglice u kojima su krila slepih miševa, oči daždevnjaka i slični neobični sastojci, sušno bilje visi sa krovnih greda. Sve to na ovog mladića nije ostavilo neki utisak.
Počeo je da vadi niklovanu skalameriju, koju je baka Jelica prepoznala kao neku vrstu futurističkog usisivača. Crni mačak koji je ležao pored vatre, sve je pratio krajnje nazaintersovano.
„Draga bako Jelice, sada ću vam predstaviti poslednje čudo tehnike.“
„To ti mene ništa ne zanima, imam svoju staru metlu i vrlo sam zadovoljna kako me služi. A nemam ti ja ovde ni struju za ta sokoćala. Da ja tebi lepo spremim jedan planinski čaj za čišćenje organizma?“
„Čaj može, ali da ne kažete mom šefu, ako slučajno pozove ili naiđe. Znate, ne bih smeo na radnom mestu ništa da pijem. A za struju ne brinite, kažem da je ovo poslednja reč tehnike. Pokreće ga akumulator, a isto tako radi na benzin, špiritus, rakiju.“
„Mislim da bih radije tu rakiju upotrebila u bolje svrhe.“
„Potpuno vas razumem“, odvratio je mladić uz neodoljiv osmeh. „Ali ovaj uređaj će vam uštedeti, vreme i novac, a koliko će vam tek olakšati čišćenje vaše, hm, kolibe. Za životinjske dlake je savršen.“
„Dete, čišćenje i nije baš ono što mene zanima, što možeš i sam da shvatiš kada pogledaš oko sebe. A kao što sam već rekla, metla mi odlično služi. Vremena imam više nego što mi treba, a novac mi i tako nije suviše bitan. A i za dlake, što moje, što tuđe, baš me briga“, odvratila je dok prilazila vatri ispod kazana. Koliko joj je prišla, vatra se jače rasplamsala.
„Ovaj uređaj može, da vam posluži i na druge načine sem za čišćenje kuće, pogotovo ako uzmemo u obzir vaš posao. A i metle su tako zastarele, Čistko je, na primer, mnogo udobniji kada se sedne na njega, a ima i praktično svetlo na prednjem delu. Sa njim bi metla ostala u nekom zapećku i služila samo za metenje. A kako ovaj naš uređaj ima poseban pogon, može da se koristi i za, recimo, letenje. Ipak ne treba ostati u srednjem veku, kada je budućnost već stigla“, značajno je namignuo mladić.
Lice joj se ukočilo. Očiju skupljnih u tanke proreze, baka Jelica ga je pažljivo pogledala. Zaklonila je telom šolju i ubacila prašak u čaj namenjen mladiću, neće biti prvi koji je izašao iz kolibe bez sećanja.
„Nisam baš sigurna da mi se sviđa kuda ide ovaj razgovor. Bolje bi ti bilo da popiješ čaj, a da se lepo rastajemo.“
Momak se nasmejao.
„Znao sam da ćete ovako reagovati. Lepo su mi rekle da kod vas nema okolišanja.“
„Ko ti je i šta rekao?“
„Vaše prijateljice, dve divne žene, Stana i Zorka. Shvatio sam da ste veoma bliske.“
Na pomen poznatih imena, baka Jelica se malo opustila. Mada je i dalje bila na oprezu.
„Rekle su da se držite proverenih sredstava i da nikad nećete dati novac za ovaj uređaj.“
„Hoćeš da kažeš usisivač? I da potpuno su u pravu“, odvratila je starica zadovoljno čisteći zub noktom sa malog prsta.
„Dobro, usisivač, mada mi više volimo da ga zovemo uređaj ili aparat. No, vaše prijateljice su rekle da ga nećete kupiti, čak i kada vam kažem da su one kupile po jedan.“
„Svašta, blesave žene. A koliko su para bacile na to čudo?“, prezrivo je upitala.
„Ne mogu da vam kažem, ipak je u pitanju privatna stvar. A na kraju krajeva, nije ni bitno, jer vidim da ovaj uređaj nije za vas.“
„To što mi ne treba, ne znači da nije za mene. A odakle ti ideja da nije za mene?“
„Vidim da ste kolibu uredili na, hm, neobičan način. Jasno je da sam pogrešio što sam došao da vas uznemiravam, izvinite mi na tome.“
„Nema veze, prija mi da povremeno popričam sa nekim, a uređenje moje kolibe je moja lična stvar. Nego čisto onako, koliko košta to čudo?“, upitala je baka Jelica tobože nezainteresovano.
Mladić joj je napisao cifru na papiru i pružio ruku da uzme čaj.
„Nemoj da piješ taj čaj, već se ohladio, skuvaću ti drugi. Uh, mnogo je ovo, sine, para. Nemam ja toliko. Kao travarka, primam poljoprivrednu penziju i po malo što dobijem od naroda za neki lek, čaj, amajliju i slično, ako me razumeš. A i kako bih ja sa ovom skalamerijom?“, odvratila je dok je praznila šolju i sipala novi čaj, ovog puta bez praška.
„Dobijate detaljno uputstvo za korišćenje, a tu sam i ja da vam otklonim sve nedoumice. Možete da me kontaktirate u bilo koje doba dana ili noći, što je izglednije, ako uzmemo u obzir kada ste najaktivniji. A što se tiče cene, to je tako kako je. Ali kada pomislite da je ovo stvar koja se kupuje za večnost i da će nadživeti desetine metli, onda i nije tako skupo. I vaše prijateljice su isto govorile u početku, pa eto.“
„Ih sine, za te novce, mogu da sredim celu ovu kolibu. Da je nešto niža cena, možda bih i razmislila, mada opet ne znam za koji će mi andrak.“, progunđala je baka Jelica, pogledajući Čistka, koji je stajao u uglu i prosto mamio pogled svojim sjajom presijavajući se.
„Možete vi za vaš novac i da kupite vagon toalet papira, to je vaša stvar. Znam da je situacija teška, ali možda bih mogao da vam učinim. Obično prodajemo Čistka za keš, ali sa vremena na vreme, imam pravo da vam ponudim da ga dobijete na rate.“, rekao je mladić, pa preko stola gurnuo papir sa novom ponudom.
„Ajme, ma to je i dalje previše, i rate i avans. Ma ne, ne bih nikako mogla.“, rekla je sa sve manjim otporom u glasu.
„Da, to je baš šteta, ali pošto ste baš bili divni prema meni, možda bih mogao da učinim još nešto za vas. Mada opet, nisam siguran, ispucao sam sav svoj bonus kod šefa kada sam bio kod vaših prijateljica, rekao mi je da ga više ne zovem. Ne, neće upaliti, izvinite što sam vas ovoliko zadržao.“
„Šta neće upaliti? Hajde, sine, sunce te ogrejalo. Misliš da bi možda mogao da mi pomogneš. Već vidim da na sledeći pun mesec kada se budemo okupljale, da će ove dve da dolete na Čistku, a ja kao najstarija od njih, na običnoj, staroj, izanđaloj metli. Podsmevaće mi se, znam ih dobro.“
Mladić je uzdahnuo i uzeo mobilni telefon.
„Probaću, mada ne verujem. Halo, šefe, ja sam. Izvinite što vas zovem… Da, znam da ste mi rekli da vas više ne uznemiravam… Da, potpuno ste u pravu, ali ovo će stvarno biti poslednji put. Vidite, ovde sam sa jednom divnom gospođom i ona je oduševljena Čistkom. E sad, došli smo u pat poziciju. Vidite, ona ne može da isplati sve od jednom. Ja sam joj ponudio plaćanje na rate… Da, znam da to baš i nije praksa naše firme… Ne, neće se ponoviti…“
Baka Jelica je sve vreme uvrtala prste, dok je sa nestrpljenjem slušala razgovor.
„Znam šefe, da to nije po pravilima… Evo samo još ovaj put… Stvarno? Ma da li je moguće? Pa to su fenomenalni uslovi… Ne brinite, baka Jelica je divna žena, neće nikome reći kakvu smo joj ponudu učinili. Hvala vam još jednom. Evo, ovo je konačna ponuda, šef je pristao da vam smanjimo i glavnicu i rate. Samo potpišete ovaj ugovor i divni Čistko ostaje kod vas“, mladić je oduševljenog lica uz široki osmeh pružio baka Jelici papirić sa poslednjom ponudom.
„Kada ovako pogledaš i nije tako mnogo“, odvratila je baka Jelica vrteći dlake iz mladeža na svom velikom nosu. „Ali da možda ipak razmislim još malo, ipak sve u svemu nisam baš sigurna da mi treba Čistko.“
„Dobro, bako Jelice, neću ja da vas ubeđujem. Dao sam sve najbolje da vam obezbedim što bolju ponudu. Nije mi žao što ću pasti u nemilost kod šefa, već mi je žao što niste dobili ovaj uređaj, koji sigurno zaslužujete. No, nema veze. Idem dalje, hvala na čaju.“
Krenuo je polako sa pakovanjem i baš kad je dohvatio Čistka, baka Jelica je poskočila.
„Ma stani, toliko si se namučio oko mene, pa kako da te pustim da odeš? Daj taj ugovor. Jedva čekam sledeće okupljanje na pun mesec kada doletim na Čistku. Hvala ti dete, evo ponesi i kesicu ovog čaja, dobar je za mušku snagu, a evo ti ova amajlija da te čuva od uroka“, kroz krezav osmeh je rekla baka Jelica. Prišla je polici sa teglama i iz jedne izvukla novčanice, koje je predala mladom trgovcu.
Rastali su se uz osmeh i lepe reči, Nakon što joj je objasnio kako funkcioniše čudo od tehnike. Oboje su bili srećni, on što je prodao Čistka i ona što ga je kupila.
Čim je zamakao u šumu, mladić je izvadio telefon.
„Da, druže, prošlo je bez problema, mada me držala u neizvesnosti do samog kraja. Pali auto, idemo sada kod baba Dragojle. Hvala nebesima na sujetnim vešticama.“

26 thoughts on “Trgovac

    1. Nekada davno sam radio za Kirby i princip je bio otprilike takav. Suvišno je reći, da nisam bio dobar prodavac i da nisam znao ovako da okrenem mušteriju, ali sam znao ljude koji jesu… 😀

      1. Priča je nastala kao plod nadahnuća vremena kada si se time bavio. Izvini na slobodi ovog zaključka, jer iznosim pretpostavku 🙂 koja i ne mora biti tačan i povod za tvoj tekst.

Оставите одговор на Shonery Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *