Slika

Kingilini Stefano di Orore– italijanski slikar, rođen 1578 u Veneciji, umro oko 1619. u Rimu. Barokni slikar, nedovoljno poznat širokoj javnosti. Savremenik i veliki prijatelj Karavađa.
Kingilini je poznat po svojim delima na kojima oslikava prizore iz pakla, po uzoru na Danteovu „Komediju“. Njegove  slike su bile zabranjivane i spaljivane, jer ih je katolička crkva smatrala nepristojnim i uznemirujućim. Do današnjih dana su sačuvane samo dve slike (Silazak Antihrista i Gordost) koje se čuvaju u privatnim zbirkama, jer su mnoge izgorele kada je njegov atelje zahvatio požar.
Međutim, njegovo ime se najviše vezuje za okultne krugove. Savremenici, crkva pre svega, tvrdili su da su njegove njegove slike nastale pod uticajem demonskih bića. Navodno su izazivale demonsku posednutost i smrt vlasnika.
Misterija obavija i Kingilinijevu smrt, nestao je kada je završio poslednju sliku, Šumu ili još poznatiju kao Ukleta šuma. Ona prikazuje  olujno nebo koje  se nadvija nad mračnom stoletnom hrastovom šumom, navodno je naslikao i sebe u šumi, ali ne možemo znati za sigurno, pošto je nestala u vrtlogu vremena.U protekla četiri veka, pojavljivala se navodno u nekoliko navrata. Dodatnu zabunu unosi to što niko nije siguran koja je osoba naslikana na njoj. Veruje se da slika krije tajnu poruku, koja otvara put u druge svetove, ali i da će svako ko je poseduje  vrlo brzo umreti.
Navodno je poslednji put viđena sredinom 19 veka. 
Ljuba je podigao pogleda sa monitora. Da, sve to mu je već bilo poznato. Bio je ushićen. Kletve ga nisu plašile, i tako je za svaki predmet stariji od dvesto godina vezano neko prokletstvo.
I dalje nije mogao da poveruje da je imao toliko sreće.
Tog jutra je dobio poziv da očisti jedan podrum na Senjaku. Preminuli je bio Titov ambasador, a naslednici ne žele da gube vreme na krš. U staroj, ofucanoj i prljavoj kožnoj jakni sa iskrzanim kačektom na glavi, nije privlačio suviše pažnje. Samo još jedan čikica koji ne može da sastavi kraj sa krajem i čisti tuđe podrume. Retki su znali da se ispod te maske krije najpoznatiji gradski galerista.
Nakon nekoliko sati uspeo je da grubo razvrsta stvari i da pravo smeće odnese od kontejnera, a ostatak da ubaci u svoj kombi pojeden od rđe.
Kompletan set vinskih čaša od ručno bojenog češkog kristala, nekoliko Vorčester porcelanskih šolja, Dipon zlatni upaljač, su samo neki od predmeta koji je pronašao u podrumu koji je danas ispraznio. Iako su samo ovi predmeti vredeli preko hiljadu evra, nisu ga zanimali. Ljuba se žurno probijao do onoga što ga je najviše kopkalo.
Ispustio je još jedan dim i ponovo pogledao platno na štafelaju u njegovoj dnevoj sobi.
Bogato ukrašen ram, mada veoma oštećen, okruživao je donekle neobičnu sliku. Teško i olujno nebo se nadvijalo nad mračnom stoletnom hrastovom šumom. Slika mu je izazivala teskobu i neku neodređenu jezu. Jasno je mogao da zamisli kako se gubi u toj šumi. A u njoj žive najstrašniji dečiji košmari. Iza najbližeg drveta stajao je muškarac srednjih godina. Iako mu je na licu bio izraz krajnjeg užasa, Ljubi je pažnju privukla njegova odeća. Nije bio siguran, ali činilo mu se da nije pripadala sredini 17 veka kada se misli da je slika nastala. Da ga je neko pitao pomislio bi da je u pitanju 19. vek.  Uprkos nelagodi koja mu se javljala pri svakom pogledu na sliku, zadivljeno je gledao još nekoliko minuta.
Potezi četkicom, boja, senka, ram sve je ukazivalo na odogovarajući vremenski period i na čuvenog italijanskog slikara, velikog Kingilinija, i na njegovu najčuveniju sliku Šuma, mada su je poznavaoci nazivali Ukleta šuma.
Tu je čak bio i Kingilinijev potpis, izuvijano K u elipsi.
Ne sme još uvek da se raduje, ali ako sve prođe kako treba, slika će se prodati za znatno više od 300 miliona dolara, za koliko je otišlo Gogenovo platno Nafea Faa Ipoipo. Pored bogatstva, Ljuba će postati jedan od najpoznatijih ljudi na svetu. Posle toga neće moći da obilazi podrume u potrazi za zakopanim blagom.
Sa zebnjom je i dalje posmatrao sliku, ne bi li našao još neke dokaze o autentičnosti. Bilo je jasno da će morati u inostranstvu da pronađe nekog od stručnjaka za taj period.  Mora biti veoma oprezan, jer nikako ne bi valjalo da vest prerano procuri u javnost. Uz mnoge druge neprijatnosti, to bi moglo biti i veoma opasno. Tamo gde je veliki novac u pitanju, glava se lako gubi.
Ljuba je odlučio da napravi što više fotografija i da odmah zatim zaključa sliku u tajni sef, za koji niko nije znao, jer ga je svojeručno ugradio.
Dok je lupom posmatrao sliku , primetio je da svako drvo ima na sebi ispisano slovo. Pažljivo ih je prepisao na list papira.
N E M A D C A B A S I A B C A R
Stari majstori su voleli da ostavljaju šifrovane poruke u svojim delima. Nisu smeli otvoreno da iskažu neki stav, koji se protivio učenju crkve.Zbog toga su u mnoga dela utkane tajne poruke. Savremenom čoveku one sada i nisu toliko bitne, osim kao ideja za neku knjigu ili film. Den Braun je milone zgrnuo na takvim zapletima.
Ljuba je lupkao je olovkom po ivici papira. Poruka je verovatno na latinskom, mada možda i na italijanskom. Onda mu je sinulo, za polaznu tačku će uzeti drvo iza kojeg se krije čovek. Sad je raspored bio donekle drugačiji.
A B C A R N E M A D C A B A S I
Ab carnem ad cabasi
Uzeo je sa police rečnik latinskog i ubrzo je imao prevod.  
Od mesa do platna
Šta to može da znači? Sigurno ima veze sa ezoterijom, alhemijom ili je jednostavno Kingilinijeva igra.
Gledao je u sliku i razmišljao o ovim rečima. Mrmljao je sebi u bradu Ab carnem ad cabasi.
Odjednom, učinilo mu se da se boje na slici rastapaju i da se figura iz drveća pomerila. Nalazim se u šumi, pomislio je Ljuba. Kako je to moguće?
 
***
Gradske novosti, 29.02.2016.
Nestao čuveni gradski antikvar Ljubomir Ljuba Bojarski.
Ritualno ubistvo?
Očevici su našim reporterima rekli da su videli čoveka, starinski odevenog, kako trči niz ulicu i viče Liberta(sloboda).
*strana 4

17 thoughts on “Slika

    1. Dobro došla. 🙂 Svako ima pravo na svoje mišljneje i meni je skroz u redu da s enekome(ili mnogima ) ne dopada ono što pišem. A sa druge strane, drago mi je sve dok ima bar neko kome simaptiše moje reči… 😀

    1. Hvala ti, Merima. Drago mi je da ti se sviđa. Mislimd anij eproblem naći izdavača, obično problem, lkeži drugde… 🙂 Nisam čitao Adamovića, moraću da potražim… Sad vidim da čovek ima silne objavljene knjige, hm…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *