Napredovanje preko veze

Već sam se ucrvljao čekajući. Mogao sam da odem već nebrojeno puta, ali sam ipak čekao pravu priliku.
Suviše sam se trudio da bih stigao do ove pozicije i neću je tek tako prokockati.
Nisam jedini, koji želi da napreduje, konkurencija je ogromna i nemilosrdna.
Da samo znate koliko sam se mučio da stignem do sadašnje pozicije. Počeo sam od najnižeg položaja, praktično sam bio insekt. Ćutao sam, gutao sve, trpeo i napredovao na lestvici jedan spori korak za drugim. Prihvatao sam svaki let, koji bi mi ponudili. Misije su često bile opasne i nikad niej bilo garancije da ćemo se vratiti. Mnogi letovi su završavali uništenjem, čak i pre samog stizanaj na cilj.Mnoge dobre ljude smo izgubili na taj način.  Kombinacijom sreće i dobrih refleksa, svaki put bih se vraćao živ i svaki put bih otišao na malo bolji let. Dobro, nekoliko puta sam se baš pokazao, pa sam uspeo da preskočim nekoliko hijerarhijskih stepenika.
cockpit-2396223_960_720Ništa nisam odbijao. Svaki, pa i najgori položaj, ništa mi nije bilo teško. Ni jedan napor nije suvišan, kada znate da vas čeka velika nagrada. A nagrada je stvarno vredna. Ko odradi sve letove, prelazi u najviše sfere i tu zapravo počinje užitak. Nema više fizikalisanja, mendažerski ugovor, opuštencija. Ali nije lako doći do tog mesta, za sve ove godine, upoznao sam samo nekolicinu, koji su uspeli. Svi redom su bili vanserijski letači. Smatrao sam da i ja pripadam toj ekipi.
Tako je to išlo isuviše dugo. Shvatio sam da će mi trebati ko zna koliko još vremena da stignem do vrha. A pitanje je da li ću izdržati do kraja. Da budem iskren, mislim da nemam dovoljnu posvećenost.
Kada sam to shvatio, sledeći koraci su bili jasni. Prvo, morao sam da pronađem nekoga ko bi mi pomogao da uhvatim pravi let. Bilo je važno da pažljivo biram. Jer, ako pogrešim, kazna će biti surova. U najboljem slučaju, vratiće me na one najgore početne letove, pa hajde sve iz početka.
Našao sam jednog, koji nije ni suviše visoko, ni suviše nisko, a spreman je da mi pomogne. Malo(bolje reći, mnogo) sam podmazao tamo gde treba i nadam se da će sad napokon sve biti u redu.
Strpljivo sam čekao poziv za onaj pravi let. Odbijao sam prilike za regularne letove, čekao sam onaj koji će promeniti sve. Na momente sam se dvoumio i razmišljao da prekinem, oprostim se od uloženog mita i nastavim kao po starom. Srećom, nedolučnost je brzo prolazila, kada bih pomislio na bedne zadatke, sporo napredovanje, deljenje životnog prostora sa koje kakvim individuama. Ne, ovo je moja šansa i uhvatiću je svom snagom.
Već sam izgubio svaku nadu i bio siguran da mi je invessticija propala, kada je stigao poziv. Javila mi se veza iz kontrole letenja i rekla da se nacrtam sutra u tačno u podne na lansirnoj rampi.
Ustreptao sam od uzbuđenja. Samo da odradim ovaj let kako treba. Jedino me brine da li ću stići na veme, obično je to doba najvećih gužvi.
Za svaki slučaj, navio sam sat da me probudi ranije, negde oko sedam, a pri tome sam otišao na spavanje ranije nego obično.
Međutim, dugo nisam mogao da zaspim od uzbuđenja. Kao za inat, moj prvi komšija se vratio sa uspešnog leta i to je proslavljao sa nekoliko bučnih drugara. Udarao sam u zid, koji nas je delio, ali je to shvatio kao moju želju za glasnijom muzikom. Od basova mi je krevet zavibrirao. Negde posle ponoći su se smirili i onda sam mislio da ću s enapokon odmoriti.
Očigledno sam tražio previše, komšiija je svako malo zbog previše pića odlazio do toaleta. Svaki put, kada bi povukao vodu, kao da bi mi pljusnuo na mozak. Zvuk njegovog povraćanja, takođe nije bio od velike pomoći.
Kada se smirio negde oko dva sata, zaspao sam mrtvim snom.
Probudila me jaka svetlost. Uspaničeno sam pogledao na sat. Pokazivao je jedanaest sati. Iz nekog nepoznatog razloga nije zvonio na vreme. Iskočio sam iz kreveta, na brzinu sam se umio, obukao još brže. Učinilo mi se da sam video nove poruke iz kontrolnog tornja, ali nisam stigao da ih iščitam, sigurno je neka cirkularna budalaština.
Uleteo sam u auto kao bez duše. Shvatio sam da je čudno nakrivljen. Pogledao sam malo bolje i video da su mi dve gume izduvane. To je sigurno maslo onog komšije koji je pijančio celu noć.
Nisam imao vremena da menjam gume, pa sam zaustavio taksi. Neće me baš jeftino izaći vožnja do uzletišta, ali vredeće svaki novčić samo da stignem na vreme.
Prerano sam se ponadao, ispred nas je bila nezapamćena gužva. Činilo se da sve stoji u beskraj.
Nervozno sam se vrpoljio na sedištu, znoj mi se slivao niz leđa, sav sam bio slepljen. Samo da stignem na vreme, odradim let kako treba i pređem u više nivoe. Tamo nema gužvi, haosa, prljave tehnologije, samo zen, nirvana i prijatna temperatura.
Pomerali smo se mic po mic, taksimetar je otkucavao svoje, a vreme je neumitno prolazilo. Bilo je još uvek šanse da ću stići.
Iznenada, osetio sam oštara miris paljevine u autu. Taksista i ja smo brzo izleteli i zaključili da se iz haobe vije gusti crni dim. Dok je vozač pokušavao uz pomoć drugih kolega da ugasi požar, shvatio sam da bih možda mogao da stignem ako potrčim. I tako nismo daleko od uzletišta.
Pojurio sam što sam brže mogao, ali sam se posle desetak minuta srušio kao sveća. Nedostatak kondicije uz neispavanost, udružen sa vrućinom je doveo do mog kolapsa. Najtužnije je što sam bio nadomak uzletišta. Kada sam došao k sebi, video sam zabrinuta  lica koja me okružuju.
Koliko je sati, zavapio sam.
Podne i deset minuta, odgovorio je neko.
Očaj me preplavio, zakasnio sam, nema mi pomoći, ko zna koliko dugo ću imati ove beznačajne letove. A ako su otkrili moj pokušaj prevare, tek mi onda nema spasa.
Onda sam se setio da postoji tanka šansa da je let ipak odložen. Povremeno se i to dešava, zbog vremenskih uslova, kašnjenja ili nečeg trećeg.
Gužva na putu se malo raščistila, te se jedan od prisutnih ponudio da me odbaci, pošto i tako ide u tom pravcu. Stigli smo na uzletište u pola jedan.
Dok sam prošao sve kontrole već je bilo petnaest do jedan.
Osvrtao sam se na sve strane, ne bih li spazio svoju vezu, Nisam ga nigde video. Osetio sam da me neko gura.
„Budi tih“, prošaputao je glas. Ušli smo u malu ostavu.
„Gde si ti, za ime sveta?“, upitao me nervozno. „Pokušao sam da te dobijem, ali mi nisi odgovarao. Ovaj let je bio izuzetno važan, došle su čak i nek budže odozgo. Onaj ko ga završi, sigurno ide gore. Pokušao sam da odložim let, ali nije bilo šanse.“
Krenuo sam da objašnjavam kako se ceo svet urotio protiv mene i da jednostavno nisam uspeo da stignem. Skrušeno sam seo na pod, pokrio glavu rukama i zajecao. Sve je propalo, ovakva prilika mi se više neće ponoviti.
„Dobro“, upitao sam. „Ko je dobio moj let?“
„Pretpostavljam da ga znaš“, odvratio je. „Velika nada, skoro svaku misiju je izvršio i više nego uspešno, preskočio je više nivoa nego iko do sada. Čini mi se da je od najižeg položaja do vrha došao polse samo šest, sedam letova.“
Setio sam se ko je u pitanju. Mlada nada letenja. Uh, kako ga mrzim.
„Međutim, imam za tebe dobru vest. Izgleda da se upravo pojavio još jedan vrhunski let, treba da budeš spreman za pet minuta“
„Koji let imam? A koji let je dobio onaj srećković?“
Pružio mi je fasciklu sa dokumentima.
„Evo, ovde ti sve piše, imaćeš vremena da sve proučiš. Nemam vremena sad da ti objašnjavam.“
Presvukao sam se i smestio u kapsulu. Rutinski sam proverio sve instrumente. Sve je bilo u redu.
„Glavna karma zove let 20041889, da li je sve u redu?“
„Jeste“, odgovorio sam
“Srećno, vrati nam se ovenčan uspehom, ovo će biti teška misija.“
 „Hvala, vidimo se.“
Začuo sam odbrojavanje.
„Deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dva, jedan, poleći…“
Kapsula je krenula uz trzaj, nošena mlečnom tečnošću. Za sada je sve dobro, instrumenti s use ponašali normalno. Ubrzo smo stigli do barijere, koju treba probiti radi stizanja na pravi cilj misije.
Na trenutak sam se uplašio, jer su se oglasili alarmi n akontrolnoj tabli. Podesio sam ugao proboja membrane. Kapsula je zaječala, ali sam ipak uspeo da uđem. Pažljivo sam zaustavio vozilo uz okruglu stanciu. Aktivirao sam aparate za održavanje života i pogledao fasciklu koju sam dobio na uzletištu.
fall-3076337_960_720Da vidim prvo koji sam let propustio.
Let 16041889, Čarli Čaplin, glumac.
Pih…  glumac, baš bih sa njim uspeo da prođem nove karmičke krugove.
Da vidim koga sam ja dobio.adolf-hitler-2306007_960_720
Let 200141889, Adolf Hitler, državnik, vođa, otac nacije.
Ovo bi moglo biti obećavajuće. Imam devet meseci da sve smislim kako da ga držim na pravom putu i da ga sklonim od velikih grehova. Kada uspešno završim ovu misiju prelazim u menadžerske karmičke krugove.
Slike – Military-Material, Grayboy58, binekuda, VISHNU_KV,

9 thoughts on “Napredovanje preko veze

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *