Kucnuo je čas

„Prijatelji, saborci, ljudi“, grmelo je sa improvizovane govornice. „Napokon je kucnuo naš čas.“
Prisutni su gromkim aplauzom pozdravili govornika. Publika je bila sačinjena od ljudi koji  su uglavnom izgledali veoma odrpano. Sačekao je da se slušaoci utišaju, a onda je nastavio.
„Napokon će se ispuniti ciljevi naše višegodišnje i neizvesne borbe. Posle svih naših muka, zavladaće red i prave, proverene vrednosti. „
Siloviti apaluz je zatresao trošne zidove memljivog podruma.
Govornik, buckasti muškarac žustrih i energičnih pokreta, je udahnuo i nastavio sa zapaljivim govorom.
„Nećemo više trpeti tehnokratski teror, vraćamo se na početak. Za tačno šest minuta udarićemo u samo srce tehnološkog sistema. Svi smo dali sve od sebe da napokon dočekamo pobedu, ali čovek koji je povikao odlučujući potez, stoji pored mene.“
Pokazao je rukom na muškarca krhke građe, masne kose, koja mu je u pramenovima padala po čelu. Spustio je pogled i sramežljivo se osmehnuo očigledno nenavikut na toliku pažnju.
Nastupajući aplauz je ozbiljno ugrozio arihtektonsko jedinstvo podruma.  Nekolicina ljudi se nesigurno okretala oko sebe, uplašena mogućnošću da im se svod obruši na glavu.
Govornik se, na talasu opšte euforije, još više razmahao rukama.
„Ovaj čovek, ova ljudska gromada, je pripremio bombu koja će uskoro ekspolodirati i to će biti znak za sve nas. Znak za novo buđenje, svih obespravljenih i skrajnutih. Svih koji se borimo za povratak starih vrednosti. On je sam isprogramirao napravu koja…“
„Klasičnu bombu“, začuo se tihi glas mršavog muškarca.“
„Dakle, on je sam isprogramirao klasičnu bombu, koja će…“, nastavio je govornik nesmeten upadicom.
„Više sam koristio satni mehanzam, nego što sam programirao“, nastavio je muškarac masne kose.
„Dakle, on je koristio satni mehanizam na klasičnoj bombi i…“.
Tek kada je izrekao glasno rečenicu, shvatio je šta govori i naglo zaćutao.
Okrenuo se ka sitnijem muškarcu i prosiktao u pola glasa.
„Kako to misliš bombu sa satnim mehanizmom?“
„Mislio sam da bi to simbolički bilo pravo rešenje. Da stari poredak povratimo na stari način.“
Debeljko sa zajapurio od besa.
„U vreme savršene tehnologije, ti si stavio starinski satni mehanizam?“
„Da, lep starinski budlinik. On će našem cilju dati onaj pravi umetnički dodir“, zaneseno je odgovorio. „To jasno povezuje našu ideju sa načinom borbe.“
Doskorašnji govornik je samo ćutao, ali mu jena čelu iskočila pulsirajuća vena. publika je tiho žamorila, pokušavajući da čuje, o čemu pričaju ova dvojica.
„Dobro, dobro, šta je tu je“, rekao je debeljko pomirljivo. „Jesi li bar namestio pravo vreme?“
„Naravno. Kao što smo dogovorili. Eksplodiraće za tačno šest minuta i onda će izazvati lančanu reakciju i srušiće ceo sistem. Vratićemo planetu na fabričko podešavanje.“
Svi su nestrpljivo čekali u tišini.
U nekom trenutku se začulo odbrojavanje, kome su se oduševljeno priključili svi prisutni:
„…sedam, šest, pet, četiri, tri, dva , jedan, nula…“
Ništa se nije dogodilo, prisutni su se začuđeno zagledali.
„Ček, ček, poranio sam“, čuo se bucmasti govornik. „Idemo ponovo, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dva jedan, nula.“
Ovog puta se nisu svi odazvali odobrojavanju. Ponovo se ništa nije dogodilo.
Tišina je prekrila memljivi podrum.
Začulo se mrmljanje.
Govornik se okrenuo ka krhkom muškarcu pored sebe.
„Šta je ovo? Kažeš da si namestio i navio sat na dogovoreno vreme?“
Nesuđeni bombaš je trepnuo zbunjeno.
„Navio? Kako mislite navio? Nisam znao da treba da se navije.“
Buckasti muškarac je u neverici otvarao i zatvarao usta. Zaustio je da nešto kaže, ali je na kraju samo odmahnuo rukom. Slomljenim glasom se obratio publici.
„Tehnokratija će i dalje vladati, ali mi ćemo se kad-tad osloboditi“, rekao je neuverljivo. Oborene glave i spuštenih ramena je sišao sa improvizovane govornice i krenuo ka izlazu. U tišini su ga pratili i ostali….
slika – Monoar

5 thoughts on “Kucnuo je čas

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *