Drugo carstvo 2

Drugo carstvo 1 
Vašington, 10.05.2018.
Markus Morison se pitao zašto ga na razgovor zove jedan od najmoćnijh ljudi SAD, a i sveta. Pre nego što je došao do mesta sastanka, nekoliko puta je menjao prevozno sredstvo i na kraju, kada je bio potpuno siguran da ga niko ne prati, uputio se ka Klemjontori parku, u samoj blizini zgrade CIA-e u Vašingtonu.
 Prišao je klupi na kojoj je već sedeo Stiven Prajs, bivši operativac, a sada direktor Agencije. Na pragu je šezdesetih, ali i dalje ima držanje muškarca naviklog na opasnosti i teškoće, iako mu se kosa malo proredila, a stomak blago zaoblio. Imao je dva poroka, Roki Patel cigare, i ručno šivena odela. Priča se da njegovi londonski krojači, kada Stiven nazove, ostavljaju sve druge narudžbine, pa makar to bio neko iz kraljevske porodice.
„Izvini što smo te dovukli iz Virdžinije, ali tvoje prisustvo je neophodno.  Dobili smo informaciju da bi moglo doći do destabilizacije Makedonije i celog regiona. Pojavile su se glasine, a u poslednje vreme i više od glasina,  da će Albanci sa Kosova pokrenuti operaciju Velika Albanija. Ako Kosovo ponovo postane ratna oblast, sukob bi vrlo lako mogao da se proširi i na Grčku, Makedoniju, Crnu Goru.“
„Koliko je ta informacija tačna?“, upitao je Markus Morison. „Nisam siguran da bi Albanci pokretali bilo kakvu ratnu opciju, kada polako dobijaju sve što žele. Mada, mi sami nismo nevini u toj priči, ipak su imali našu podršku.“
„Da, jesmo im pomagali, ali tada smo imali razloga da to činimo. I da su hteli da prave Veliku Albaniju pre deset, petnaest godina, verovato bi imali našu punu podršku, ali tada nisu imali muda da pokrenu rat protiv Makedonije, Srbije i Crne Gore. Znam sigurno da ih mi nismo podržali u ovim poslednjim akcijama, a još uvek ne znam po čijem nalogu rade.“  Zagledao se u vrh svoje cigare.
 „Možda ih ne podržavamo direktno, ali indirektno im šaljemo nesumnjive signale podrške“, odvratio je Markus, ne prestajući da osmatra okruženje.
„Naravno, tu si u pravu, ali Albanci nam trenutno nisu prioritet. Kada želimo ustupke od Beograda, Podgorice, Skoplja, čak Atine, onda im suptilno pretimo mogućnošću da se Albanci u pograničnim zonama dignu na oružje. Ali stvar je u tome da sada rade na svoju ruku i to ne smemo da dozvolimo.“
Obojica su na trenutak zaćutali, prepušteni svojim mislima.
„Pravo je pitanje, zašto su sada kernuli u akciju i ko ih podržava. Ali ono će ostati bez odgovora, bar još neko vreme. Ispitali smo naše albanske kontakte, ali niko ništa ne zna, ili ne želi da kaže. Potpuno mi je neshvatljivo da bi mogli ponovo da pokrenu rat na Balkanu, ali opet ne možemo da ne proverimo informacije koje smo dobili. Verovatno se sećaš incidenta sa onom letelicom na daljinsko upravljanje na utakmici Srbija-Albanija? “
„Sećam se toga, desilo se relativno skoro, uglavnom su spominjali da je brat albanskog premijera odgovoran za taj ispad“
„Jeste, verovatno je on i upravljao time, ali to nije ni važno. Ostalo je pitanje bez odgovora, ko mu je rekao da to uradi. Naši kontakti u Tirani su probali da ga ispitaju  o tome, ali ništa nismo saznali. Ne znam da li si pročitao vest od pre nekoliko dana da je grupa od četrdeset Albanaca zauzela policijsku stanicu u selu Gošince na severu Makedonije. Trenutno je sve završeno bez žrtava, ali opet, nikad se ne zna. Bilo je izveštaja o nemirima Albanaca u Crnoj Gori i Grčkoj. A ti sporadični incidenti, lako mogu da dovedu do sukoba ogromnih razmera. A sada je došlo i do napada na makedonsku policiju u Kumanovu. Ako se uskoro ne smiri stanje , bićemo duboko u govnima.“
Markusu se nije svideo tok razgovora, a pretpostavio je da će mu se nastavak dopasti još manje. Čekao je da Stiven Prajs, koji je bio zauzet ponovnim paljenjem cigare, nastavi sa izlaganjem. Napokon je zadovoljno otpuhnuo oblak dima.
„Prokleto dobra cigara. Znaš i sam, da je previše novca i interesa uloženo u sve njih, i Albance i Srbe i sve ostale. Uz sve što se dešava u Ukrajini, da ne spominjem Islamsku državu, Afganistan i ostala žarišta, gde ima naših vojnika samo nam još fale Albanci. Ne smemo da dozvolimo da se ovde otvori ratište, jer bi Rusi uz izgovor da brane Srbe, došli sa svojim trupama. A bojim se da bi nakon toga, Srbija opet postala poznata kao mesto gde je započeo još jedan svetski rat. Stav ovalne kancelarije da nismo spremni za rat protiv Rusije, a u tom slučaju verovatno i Kine. A to je već korak od crvenog dugmeta… “
Tišina je bila opipljiva dok su obojica lutali mračnim tunelima sopstvenih misli.
„Pretpostavljam da želiš da odem u Makedoniju?“
„Ne, tamo, kao i na Kosovo i Albaniju sam već poslao ljude i aktivirao stare, oni su počeli sa operativnim radom. Ipak, mislim da će ključ svega biti Srbija i Beograd i šta god da se desi, svoj pravi početak će imati tamo. Ti ćeš otići za Beograd, probaj da isteraš stvari na čistac, te ako su informacije tačne, spreči rat po bilo koju cenu. Kao što vidiš, vrlo jednostavan zadatak“
„To je sve vrlo zanimljivo, ali ne znam kakve to veze ima sa mnom? Već skoro dve decenije nisam bio u Srbiji. A od 2007., kao što i sam znaš, ne radim na terenu, već obučavam naše pitomce na Univerzitetu u Šantiliju. Koliko znam, imamo operativce u Beogradu? “ pitao je  Mark, dok je sve vreme pažljivo osmatrao okolinu, okruživala su ih deca koja su se bezbrižno igrala, ali i diskretno postavljeni agenti.
„Šta znaš o srpskom Caru Dušanu?“, došlo je pitanje iz oblaka dima.
„Vladar, živeo negde tokom prve polovine XIV veka, bio je izuzetna ličnost, vojni strateg i vrstan političar. U njegovo vreme je Srbija imala najveće carstvo, takođe poznat po izuzetno naprednom  zakoniku za to vreme. Prerana smrt ga je vrlo verovatno sprečila da zada ozbiljan udarac nadolazećem Otomanskom carstvu. Nije mi jasno zašto si me zvao, sve o Dušanu su mogli da izvuku i tvoji analitičari.“ odgovorio je Markus. Stiven Prajs nikada nije pitanja postavljao tek tako, ni dok je radio na terenu, a pogotovo ne sada, kada je jedan od direktora CIA.
 „A šta Srbi danas misle o njemu?“, upitao je Markusa dok je u ruci vrteo kubansku cigaru. Jedini porok koji je njegov čelični karakter dozvoljavao. Alkohol, žene, droga, novac, ništa od toga nije upravljalo Prajs, samo nepokolebljiva vera da sve što radi, radi sa verom u sigurnije danas i bolje sutra.
„Uglavnom misle da je to najveća ličnost njihove istorije, ako izuzmemo neke mitske vladare, za koje ne postoje naučni dokazi da su ikada postojali.“
„Misliš da bi politika obnove Dušanovog carstva mogla da mobiliše većinu stanovništva ili čak da ih pogura u naslino osvajanje novih/starih teritorija?“
„Nisam baš najsigurniji kakav je sada u Srbiji stav prema Dušanu, ipak nisam tamo bio skoro dve decenije. Pretpostavljam da bi političar koji zastupa te stavove, mogao da privuče dobar deo biračkog tela. Ne verujem da bi se većina Srba uhvatila oružja. Mada, opet, ko zna, oni su veoma ponosan narod i često reaguju suprotno svim očekivanjima, što bi rekli, inate se. Sa njima je sve moguće.“
„Sve mi je poznato, zato i moram tebe da vratim na teren. Tvoje terensko iskustvo, poznavanje regiona, jezika, kulture čini te trenutno jednim od naših najboljih operativaca za područje Balkana. Kao što sam već rekao, situacija je toliko ozbiljna da moramo da iskoristimo svakog raspoloživog agenta. A na kraju krajeva,  možda bi ovaj zadatak dobro uticao na tvoj duševni mir“, odvratio je  Prajs, vrteći u rukama cigaru.
Svaki zaposleni u CIA, mora svakih šest meseci na psihološku procenu i sigurno je Prajs imao uvid u Markusov dosije. Duboko u sebi, nije želeo da prihvati ovaj zadatak, ali je znao da zapravo u celoj priči i nema mnogo izbora. Već dugo nema pravo na pravi izbor.
„Koja su mi ovlašćenja?“
„Zvanično, nikakva, ideš tamo kao novi savetnik vojnog atašea ambasade u Beogradu. Nezvanično, biće ti pružena sva moguća logistička, finansijska ili bilo koja druga pomoć. Prave razloge tvoje misije, znamo ti i ja i POTUS.  Nemamo mnogo podataka, ali ono što imamo, ti je u ovom fajlu. Pročitaj i uništi. Razmisli do večeras da li si u igri.“
To je bio znak da je sastanak gotov. Prajs je mirno ustao i uputio se kroz park obavijen oblakom dima, na opšte zgražavanje prisutnih majki. Markus se nasmejao tom prizoru, misleći da ako na Balkanu započne novi rat, dim od cigara će biti najmanji problem.
Ako vas zanima kako će se dalje odvijati ova priča, pogledajte ovde kako možete doći do vašeg primerka… 🙂
slika tpsdave
 

68 thoughts on “Drugo carstvo 2

    1. Nego kako, samo pod mač… 😀
      Za nekoliko dana(oko 5) dobijate nastavak, imam napisano još nešto strana, valjda ću napokon sesti da napišem i dalje… 😀

          1. Ženino je ipak na prvom mjetu 😀 E, da te tjera na pisanje romana kao na pranje suđa, gdje bi bio dosad. Nek taj bič malo usmjeri i u tom pravcu, a neko iz Lagune će već naići 😀

          2. Za Lagunu treba veza, lova, dobra ideja i recenzija iste od strane neke javne pismene ličnosti. Sad, znam lika koji piše recenzije za pare, pa ako zatreba..

          3. Lagunu sam spomenuo onako, pretpostavio sam da je sve navedeno neophodno da bi te oni objavili… Ako ikada odlučim da krenem tim putem, juriću tog tipa.. 😀

          4. Naravno, šta će ti talenat… Ako si suvi talenat, valjda će to neko i primetiti, a ako nisi, onda ti ostaje samo kinta i veza, ali bolje kinta… 😀

          5. Uvijek 🙂 Protiv sam toga da neko bez talenta zahvaljujući novcu uspije u bilo čemu, ali to je toliko uhvatilo korjenje na našim prostorima da je teško iskorjeniti. Po meni, ili imaš talenat za nešto ili nemaš. Novac ti ga neće kupit, jbg.

          6. To je samo laganje samog sebe 😀 Ali i jadnih ljudi koji takvim „talentima“ kupuju knjige, koje gledaju na utakmicama i slično 😀

  1. Повратни пинг: Moje priče; Popović Nešo - Shonery

Оставите одговор на Daisy Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *