Dekameron na moj način – 1

Svetlo iz kućice na planini se slabašno probijalo u noć. Iako je bio najhladniji dan u istoriji merenja temperature i snežna oluja je nepojmljivom silinom savijala drveće, stanovnicima brvnare to nije mnogo smetalo. Topla vatra je pucketala u kaminu, ostava je bila puna hrane i pića, cigareta i svih ostalih neophodnih potrepština su imali i više nego dovoljno. Mogli su ostati zatvoreni danima, a i svi su bili mladi, tek osamnaest, devetnaest godina, pa bi sa lakoćom podnosili i veće muke i iskušenja.
– Gde li je, što ga još uvek nema? Već je osam sati, a još nije stigao, a sneg pada kao lud, ko zna gde se sada nalazi. A da mi ipak pozovemo policiju? Šta mislite, da li da ga možda mi potražimo? Hajde, Ivane, okreni ponovo njegov broj.
– Stani Bojana, opusti se, šta si se rašetala po kući kao Baltazar. Nemoj da brineš za Mareta, taj će se sigurno dovući dovde, uprkos nevremenu, mada kakav je, ne bih se iznenadio da je našao neku ribicu, koja mu greje krv… А i zvao sam ga već x puta i uvek je bio nedostupan, verovatno je ova oluja malo poremetila veze.
– Vi muškarci ste osetljivi kao betonski zid. Miksi, imaš li ti neku ideju?
Činilo se da je pitanje zateklo nespremnu devojku tužnih očiju, koja je pazila da se vatra ne ugasi.
– Mislim da ne možeš da zoveš policiju dok ne prođe bar 24 sata od nestanka. Tako da je možda najbolje da još malo sačekamo. – tiho je odgovorila i nastavila da se i dalje bavi vatrom.
– Eto, lepo ti kaže, potpuno se slažem sa komentarom naše drugarice odlikašice. S druge strane, nemam nameru da izađem napolje po ovoj katastrofi od vremena. – dobacio je Petar dok je zavljen u fotelju pored kamina ispijao pivo.
– Ma da, bitno je da je tebi dobro i da si se ti uvalio u fotelju i ispijaš pivo. Bole tebe što Mare možda leži negde zakopan u snegu. Koji si ti egoista, važan si samo ti… – odgovorila mu je Bojana.
– Šta ćeš, ko nije za sebe, nije ni za druge. Inače, grešiš da mi nije stalo do Mareta, samo mislim da mu se nije ništa nije desilo. – odvratio je Petar, ispuštajući dim cigarete.
– Ako vi nećete da pomognete, idem da pozovem ostale, pa ćemo…
U tom trenutku se začulo lupanje na vratima, koje je prekinulo dalju raspravu. Ivan je otvorio vrata i u kuću je ušla prilika sva pokrivena snegom i ledom.
– Jebo te, kakvo nevreme, dajte mi brzo neki peškir, pa odoh da se istuširam vrelom vodom, a dotle mi sipajte neko piće, da se malo zagrejem i iznutra.
– Mare stigao si, mnogo smo se zabrinuli za tebe, samo ovi kreteni su se pravili da ih je baš briga.
– Jeste, Bojana je već htela da zove NASU da joj omoguće satelitsku potragu, a policija, vojska, vatrogasci, izviđači, gorani i ostali organi su već bili u punoj pripravnosti. Šifra crveno, šifra crveno. – smejao se Ivan.
– Ti si idot, ali nisi ti kriv zbog toga, majka priroda i otac karikaturista su dobro odradili svoj posao. – uzvratila je Bojana.
– Da znaš da sam razmišljao da tužim roditelje, zato što su me napravili ovako.
– Verovatno bi imao odlične šanse da ih dobiješ na sudu, mada ne bi bilo u redu da ih još sud kazni, nema veće kazne za njih od te što moraju da te gledaju svaki dan. Da su ubili nekog već bi izašli sa robije…
– Baš mi je drago što vas sve nalazim u veselom raspoloženju, ali to ne menja situaciju da sam se zaledio, i da moram da se istuširam. – rekao je Marko smejući se.
Za to vreme sa sprata su sišli mladić i devojka, držeći se za ruke i nežno se osmehujući jedno drugom.
– Golubovi su odlučili da prekinu sa istraživanjem Kama sutre i udostojili su da siđu među nas smrtnike, da nas počaste svojim prisustvom. – čuo se Petrov glas iz kuhinje
– To što ti nemaš ribu, već moraš sam da se igraš sa svojim drugaricom Desankom, nije naš problem. Bolje bi ti bilo da opereš pogani jezik sapunom i pustiš Tanju i mene na miru. – uzvratio je Goran.
Uz stalno međusobno bockanje, ponekad i malo grublje i ličnije, ali nikako sa lošom namerom, veselo društvo je postavilo hranu i piće na sto. U istom raspoloženju ih je zatekao Marko, kada je izašao iz kupatila.
– Sad se ponovo osećam kao čovek, hajde da jedemo, gladan sam kao čopor vukova.
Svi su se vrlo rado prihvatili obroka, te su sve vreme zveckali noževima i tanjirima u razdraganom raspoloženju. Kada su napokon svi bili siti, odneli su prljave sudove u kuhinju, seli su oko kamina, kako je kome bilo zgodno.

5 thoughts on “Dekameron na moj način – 1

    1. To je nešto što stoji u kompu već godinama i stalno nešto menjam, dorađujem. Računam da ću se naterati da završim sada kada sam počeo da kačim tekstove… 😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *