Mobilni telefon i javnost

„E, draga moja. Moram da ti ispričam šta mi se desilo… Ne…  Nećeš nikad pogoditi…  Jeste, bila sam sa Nikolom sinoć…  hahaha… “
***
„Pazi, brate…  On će meni da sam cava…  Ugazio sam ga…“
***
„… i onda sam  okupio co menadžment. Rekao sam im – Ili povećajte rič  i sel ili tražite drugi posao. Šta oni misle da ću da ih plaćam da gejmuju na fejsu?“
***
Poznato? Verovatno ste svi svedoci ovakvih i sličnih razgovora u vozilima gradskog prevoza. Individue ćaskaju na sav glas o svojim ličnim i poslovnim problemima. Svi koju su u dometu sluha, prinuđeni su da slušaju razgovor, koji ih ne zanima. Pri tome, te individue, se često ponašaju kao da su u tišini doma svog.
I šta se dalje dešava? Neko cokće, neko uzdiše, neko prevrće očima, a neko sa voajerskom pažnjom prisluškuje. U svakom slučaju, većina obično ne zna šta bi sa sobom u tim situacijama. Neki i znaju, ali ne bih sada spominjao nasilje nad mobilnim ili vlasnikom istog.  Najčešće razgovor oko govornika utihne i svi se nadaju da će završiti što pre(osim akustičnih voajera).
Mobilni telefoni su nam ušli u živote brzo i lako. Vrlo dobro pamtim kad su  mogli da ih priušte samo kriminalci, „biznismeni“, žene lakog morala i slične kategorije stanovništva. Još uvek su mi živo u sećanju pogledi mržnje i zavisti kada bi neki klinac izvadio telefon u gradskom prevozu. Istini za volju, neki od tih klinaca su samo držali kineske replike igračke. I eto, manje od deset godina, prošli smo krug od statusnog simbola do predmeta, koji ima svako. Viđao sam i beskućnike koji šetaju mobilne telefone.
Iako mnogi znaju kako da se ponašaju sa mobilnim telefonima u javnosti, staviću ovde neke smernice, čisto da se ne zaboravimo.
  • Treba li da spominjem da se telefoni potpuno utišavaju kada ste u bioskopu, pozorištu, poslovnom razgovoru, švaleraciji?
  • Redovi u pošti, banci prodavnici takođe nisu baš za telefonske razgovore. Zapravo, kad god ste toliko blizu ljudi da vam duboko ulaze u lični prostor, telefon je višak
  • Prilikom javljanja u prevozu, budite tihi i kratki, kažite da ćete se javiti za deset, petnaest, dvadeset minuta
  • Ako ne možete da odložite razgovor i znate da će potrajati, možda bi bilo najbolje da izađete iz vozila gradskog prevoza ili pričajte tiho, tiše, najtiše
  • Dok gledate filmove, slušate muziku i slično preko telefona, prilagodite glasnoću, nema potrebe da ogluvite, kao i da ostali putnici uživaju u vašem muzičkom odabiru
  • Nije lepo gledati u to šta neko kucka po svom telefonu. To je kao da čitate tuđe novine i knjigu preko njegovog ramena
  • Kada ste sa društvom, bilo bi lepo, ako biste se uzdržali da svako malo čačkate telefon, proveravate poruke, društvene mreže i slično. Pričajte sa živim ljudima, virtuelni će tu biti i kasnije
  • Takođe, kada ste sa društvom, a morate da se javite, ustanite od stola i idite u neki ugao. Prvo, da biste vi imali malo privatnosti, a drugo, da ostali ne moraju da ćute i da se gledaju dok vi razgovarate
Postoje li još neke situacije za koje mislite da su nepristojne, a imaju veze sa mobilnim telefonima?
I za kraj:
To što imate mobilni telefon, ne znači da teba da pričate preko istog u svakom trenutku.
Slika – TeroVeslainen

11 thoughts on “Mobilni telefon i javnost

  1. Moram priznati da se ne slažem sa stavkom skraćivanja razgovora ili napuštanja autobusa (što mi je malo i van pameti). Nije razgovor telefonom ništa bučniji od razgovora uživo. Čak štaviše, logično je da je tiši jer prisutni čuju samo jednu osobu. Buka je najnormalnija stvar u gradskom prevozu. To nije biblioteka. Lično me se nimalo ne tiču tuđi razgovori. Ili slušam muziku ili blejim kroz prozor i pustim da mi odlutaju misli. Ako neko pozove, naravno da ću se javiti i razgovarati kao i sa poznanikom sa kojim bi se sreo u autobusu ili bilo gde drugde. A valjda se podrazumeva da se neću drati kao magarac.
    Ostale stavke su na mestu.

    1. Komentar ti je na mestu, moguće je da sam malo preterao. U trenutku pisanja sam stalno pred očima imao one koji se deru…

      1. Pretpostavio sam. Nesnosnih i bezobzirnih ljudi ima svuda. I deluje da ih je previše zato što se ovi normalni ne primećuju 😀 . Skroz kapiram celu temu, ali eto, jedino mi je ta stavka mi je delovala malo preterano 🙂 . Zanimljiva tema u svakom slučaju.
        P.S. Pređašnji komentar je moj. Ne znam zašto ne stoje ni ime ni slika pored. Neki bag možda jer sam ga napisao baš u autobusu dok su wi-fi i mobilni net igrali žmurke 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *