Balkanac osvaja Irsku, godina prva, 17.4-23.4.2023.

Dragi čitaoci i čitateljke, prošla je prva godina kako se družimo na ovaj način. Vreme je praktično proletelo.

Hajde da prvo prođemo nedeljna dešavanja.

U sredu sam išao na mjuzikl Porodica Adams. Lokalno muzičko društvo je spremilo program još pre tri godine, ali je korona sve poremetila. I najavili su četiri predstave prošle nedelje. Održavale su se u našem sportskom centru. Scenografija je odlična. Zapravo, sve je bilo na mnogo višem nivou nego što sam očekivao.

Bilo je dvadeset glumaca, koji pevaju, povremeno igraju i glume. I bili su fenomenalni. Svi su bili i više nego odlični, čak i oni koji nisu imali neki tekst. Ali posebno su mi se svidele ženske glavne uloge, Mortiša, Sreda i majka “normalnog” dečaka, zaljubljenog u Sredu, Ne da su pevale i glumile, nego su otkinule. Šteta što je omladinac u Srbiji, pa neće videti ovu predstavu.

U subotu poslepodne sam krenuo za Dablin da dočekam omladinca. Dok sam bio u vozu, pored mene je seo tip koji nosi knjigu na kojoj piše Ivo Andrić – Na Drini ćuprija, na engleskom. I naravno, reč po reč i ispričasmo se siti. Irac voli Beograd, bio je u turizmu kod nas i svidelo mi se. Naravno da jeste, postoji li neko od stranca, a da ga Beograd nije kupio? Beograd rulz. 🙂 Čak ga zanima i domaći rokenrol, pa sam mu dao nekoliko bendova da započne upoznavanje. Dablin me sačekao sa kišom, te sam vreme do sletanja aviona prekratio u jednom pabu. Avion je stigao oko 23h. Nezgodno je što poslednji voz za naše selo ide u pola sedam uveče, a pravi jutarnji je u osam. Ništa, iščekićali smo noć na aerodromu i vratili se u naše mestašce. A u vozu smo sedeli pored nekog Irca, koji je složio neverovatnu priču. Te da radi kao grafički dizajner, pa kao kopirajter(gde uzima gomilu love) i da je kupio dva stana i firmu na Filipinima za nekih dvadeset hiljada evrija, i da planira da uloži još pedeset, šezdest hiljada u apartmane tamo. A pri tome lik izgleda kao da je na jeftinim i lošim drogama, i da je sitan kriminalac. Ko će ga znati sa ljudima, možda je i istina, a možda i nije. Ostatak nedelje smo proveli u razvlačenju i dokolici. Sinak pogotovo jer je putovao skoro 24 sata.

Kad sam već kod letenja, posebno je nezgodno što ne postoji direktan let iz Beograda za Dablin, tako da putovanje em traje duže, em se silno vreme provede u sedenju na aerodromima. Zato je pre nekoliko dana pokrenuta peticija u kojoj se traži  povezivanje Beograda i Dablina. Jasno mi je da sve te virtuelne promocije imaju ništa pravne ili bilo kakve druge važnosti, ali možda privuku nekoga ko može da pomogne.  Ako vam nije teško potpis i deljenje bi značilo. Slobodno kliknite OVDE.

E sad, prođe cela godina u Irskoj. Znate otprilike kako je izgledao taj razvojni put. Sa nekim stvarima sam skroz zadovoljan, sa drugima baš i nisam. Načelno sam optimističan, omladincu je ok u školi, moj posao nije loš. Najgore u celoj priči je što smo i dalje porodično razdvojeni, ali dobro, valjda ćemo osmisliti neki održiviji model.

Razmišljamo često omladinac i ja da se preselimo u neko veće mesto. To bi bilo dobro zbog veće socijalne interakcije sa drugim ljudima, ali bi i izbor poslova bio nešto veći. A to bi moglo da znači da postoji i mogućnost nekakvog napretka, ali i viših primanja. E, sad, najgore je što su cene stanova u poslednjih godinu dana otišle bar 50% na gore, a negde čak i 100%. Nezgodno. Čak mi je veća frka da se sad preselimo u neko veće mesto, nego kad sam dolazio u Irsku. Bio bi potpuno iracionalan potez da promenimo mesto života i da posle dva meseca shvatimo da me možemo da pokrijemo troškove. To bi tek bila vesela priča.

Misliće se još na tu temu. A i ako ostanemo ovde još neko vreme, ni to nije smak sveta.

Vrlo sam zadovoljan ljudima, nisam imao još ni jednu čak ni približno neprijatnu situaciju sa lokalcima. Da li je to zbog toga što sam u malom mestu, ili su stvarno otvoreni i prijatni prema strancima ili je nešto treće u pitanju.

Ovde je dobro i što politika nije ugurala svoje prste u sve i to život čini mnogo opuštenijim. Naravno, ne mislim da su ovde političari mnogo fini i pošteni, ali opet, ako i prave gluposti (a sigurno ih prave), drže se ispod radara.

Vreme je bolje nego što sam se nadao. Padne povremeno kiša, ali nije strašno. Čak nije bilo ni hladno, mesecima smo bili na desetak stepeni. Dobro, voleo bih da ima više sunca i toplote, ali nije ni ovako loše.

Po svim izveštajima, a i ono malo što smo prošli, zdravstvo je blagi užas. I pametno bi bilo izbegavati ga. Gledao sam neke statistike i zdravstvo u Irskoj je za poziciju ispod zdravstva u Srbiji.

I dalje mi se čini da je atmosfera poprilično optimistična. I čini se kao da Irci polako rešavaju problem po problem. Službe obično rade svoj posao, administracija takođe, mada su nekad užasno spori. Iako ih mi doživljavamo kao poprilično slične nama po karakteru, oni ipak uspevaju da guraju svoju zemlju napred korak po korak.

Moglo bi mnogo da se uči od Iraca,

Inače, defintivni je zaključak da vas malo gušim ovim dnevnikom, jer se realno i ne dešava ništa epohalno, pa ću pisati jednom u dve nedelje…

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shoney/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy

 

2 thoughts on “Balkanac osvaja Irsku, godina prva, 17.4-23.4.2023.

  1. Не гушиш нас, одакле ти то?
    Мени је некако постала лектира да сваке недеље бацим поглед на текст. Чак и кад нема догађаја вредних бележења, умеш ти то да упакујеш у текст како ваља.

    Али ко још пише бродски дневник једном у две недеље – Робинзон Крусо, да уштеди оловку и папир.

    1. Možda neke od vas ne gušim… 😀
      Malo gušim sebe, primetio sam da se previše ponavljam. Hajde da vidimo kako ide ovako, na na dvonedeljnom nivou 😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *