Balkanac osvaja Irsku, godina III, 6.1-19.1.2025.

Drago i štovano čitateljstvo, srećna vam bila ova 2025. ali i svaka sledeća godina.

Pošto su prošle sve praznične aktivnosti, hajde da se vratimo redovnim poslovima i izveštajima.

Kao što znate, bio sam u Beogradu tokom praznika i to je sve prošlo kako dolikuje. Mahom sam vreme provodio sa suprugom, da makar malo nadoknadimo to što se ne viđamo. Naravno, dvadeset dana ne može biti zamena za prethodne mesece, ali šta je tu  je. Bilo je prilike da zakačim i studentske (i građanske proteste) u Srbiji. Dokle ćemo više šetati protiv iste ekipe (evo, već su nam uzeli tri decenije, a kako su se nameračili, voleli bi da nam ćape još neku)? Testirao sam i lepu rakiju, nego izgleda da je u stanu isuviše toplo, jer izgleda kao da sadržina flaše neprirodno brzo isparava. Dok sam bio tamo, isparila je cela flaša. Čudna je to stvar.

Već tradicionalno, održana je i promocija novih „Nijansi“, „Nijanse časti“ ovog puta, pa ako vas zanima kako je to izgledalo, možete da bacite pogled OVDE.

Sve u svemu, tih dvadeset dana će mi ostati u lepom sećanju, iako su prošli isuviše brzo, kao što se uvek događa.

Za razliku od odlaska iz Irske, povratak je bio laganica. Beograd preko Ciriha (postoji li dosadniji aerodrom?) i na kraju Dablin. Bez većih problema smo stigli i na voz i hajdemo ka našoj varošici.

Dočekalo nas je hladnjikavo vreme, neki lagani minus i led ovde onde. Minus se držao i narednih nekoliko dana, čak je pao i sneg. Kad kažem pao, mislim pokrio malo travu. Novine su prenele upozorenje o ledenom talasu, da se ljudi čuvaju i tako to. Čak je i škola bila zatvorena dva dana (pretprošla sreda i četvrtak) zbog opštih uslova. Ako mene pitate, to je smešna priča. Pa čak i kad sneg iznenadi putare u Srbiji, nije baš da je tolika drama. Verujem da se Nemci i Skandivnci valjaju od smeha kad vide te irske traume. Opet, svaka zemlja ima svoje običaje i načine, te možemo samo da se prilagodimo. Sad je temperatura u plusu, 7 u ovom trenutku.

Iz zavičaja smo doputovali 6.1. u ponedeljak, negde oko devet noću. Malo sam odmorio koske (heh, malo), i otišao na šljaku. Ne moram da vam kažem da sam jedva čekao da završim smenu i da se strovalim u krpe sledećeg jutra.

Primetio sam jednu neobičnost koja mi se dešava na poslu. U svakoj prostoriji postrojenja visi neki digitalni sat. Relativno često se dešava da podginem pogled ne bih li video koliko je sati, a na displeju bude 01:23. Ne znam šta bi na to rekli numerolozi, ali mi je svakojako zanimljivo. Inače, celog života volim kad postoji neka simetrija u brojevima, neki logičan sled. Nisam u fazonu da u svemu tražim obrasce, ali mi je drago kad spazim neki novi.

U petak je koleza doneo tortu da proslavi 40.rođendan (heh, mladost…), sliku sam okačio kao glavnu za ovaj tekst. Moram da kažem da je torta bila vrlo ukusna, nije bila samo odlično urađena vizuelno. Izgleda da je pravila jedna od kolezinica iz istočnih krajeva, kako drugačije.

Proslava se iz fabrike, sledeće veče preselila u pab. Tako da smo prekjuče dominirali pabom. Ne pamtim kad sam poslednji put video toliko stranca u kafani. I ne samo što nas je bilo, nego se vrtela i muzika dobrim delom iz Poljske. Evo vam nekoliko primera – jedan, dva, tri . Nije došlo do toga da puste i Bajagu, iako je on po svim izveštajima veliki u tim krajevima. Čuo sam da ima neki poljski bend, koji je obradio skoro sve pesme Instruktora, ali to nije bilo na repertoaru. Bilo je čak i dens hitova 90. (za koje sam vam već pisao da mi bude sećanja na te godine u Srbiji, koja mi nisu suviše drage), ali i opštepoznatih koreografskih pesama – Makarena, Lambada, Gangam Stajl i tome slično. Vesela je i opuštena ta istočna ekipa. Popio sam cela tri Ginisa i mogao sam samo u ponoć da se strovalim u krevet i zaspim istog trenutka. Što piješ kad ne znaš, možda kažete. Nisam mogao da odbijem, bejah prinuđen da popijem. Prvo sam zveknuo kad sam došao. Onda je slavljenik odlučio da časti prisutne, pa kako odbiti. A zatim je i šefovica smene (obično šefovi ne dolaze na te rođendanske žurke, te sam bio malo iznenađen), naručila turu za sve, pa kako to da odbijem. Šta ako me zbog toga uzme na zub? Bila bi fora kad bi ceh samo potpisala ako Šojić u ime preduzećeta. Sad se neki od vas smeju na moju netoleranciju na pivo.  Šta ćem, nikad nisam bio neki pivski čovek, žestinu i vino pratim bolje.

Verujem da je nekima od vas poznat Konor MekGregor, MMA borac? Već se neko vreme njegovo ime vrti po medijima. Čini se da je poprilično dugo imao status polubožanstva u Irskoj. Znate već priču – živeo od socijalne pomoći, samo trenirao, borio se (da ne kažem tukao) a onda ga krenulo. Ozbiljna lova, veliki mečevi, vole te mediji, a on uvek glasno ističe da je ponosni Irac. I često su natpisi o njemu bili puni pohvala i kako mnogo radi za Irsku. No, ne lezi vraže, pre nekog vremena priča se promenila. Prvo je legla tužba od strane Konorovog bivšeg sparing partnera da je on bio inicijalni pokretač i koosnivač u Konorovoj viski kompaniji. Čim je to završilo na sudu, mnogi lokali u Irskoj i Britaniji su povukli taj viski iz prodaje. Uzdrmanu Konorovu javnu sliku dodatno ruši i najnovija presuda u kojoj se kaže da je Konor silovao jednu ženu u Dablinu. Kako je krenulo, javnost će ga potpuno obrisati i zamera mu se što je umislio da je iznad zakona. Kažu da recimo negde u Galoveju stoji mural sa njegovim likom i irskom zastavom, ali sad su odlučili da ga prefarbaju.

Nisam nešto mnogo išao u Roskomon ili negde drugde, napunio sam baterije u zavičaju. Samo sam gledao Mufasu i ako niste gledali, niste ništa propustili.

Omladinac i ja smo svratili u restoran o kome sam vam već pričao (onaj koji ima lokomotivu unutra) i počastili se odrescima. Nagovoriti tinejdžere da negde idu sa roditeljima je uvek velika pobeda. On žure da odrastu, a mi ih grčevito držimo i želimo da su i dalje one male mice… Dok smo sedeli, pojavila se i grupa žena sa posla (njih desetak, mešano iz svih smena), koje se kako se čini, jednom nedeljno idu u život. Zvale me da im se priključim(verovatno reda radi), ali sam izbegao da se hvatam u to kolo. Biče da sam suviše pudljiv. Klopa je i dalje na vrlo zadovoljavajućem nivou, te nismo imali primedbi.

Prvi put sam naručio domaće proizvode, koje ne mogu da nađem uvek, a i ne mogu da ih dovučem uvek u ručnom prtljagu – plazma, kajmak, čvarci, ajvar, poli i svašta nešto u tom fazonu. Jedvačekanje.

Dobio sam račun za struju pre par dana, i za divno čudo nisam šlogiran, još uvek sam u pretplati. Za ove skoro tri godine, irska vlada mi je uštedela vrlo pristojnu sumu kroz olakšice koje su davali. Davali svim građanima, ne meni posebno, jer kao što znate, nemam nikakve posebne povlastice. Legao je i povraćaj poreza za prošlu godinu  i ne mogu da ne budem nezadovoljan, jer su podigli cifru u odnosu na prošlu godinu. Vrlo obećavajući početak godine, makar iz finansijskog ugla.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shonery/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy

 

Оставите одговор