Balkanac osvaja Irsku, godina III, 26.11-9.12.2024.

Dobar vam dan, dobri svete.

Evo nas u poslednjem izveštaju za ovu godinu. Možda napišem neki skraćeni pre nego što odem u zavičaj za deset dana, ali ne garantujem da će se to desiti.

U preduzećetu je održan onaj periodični sastanak radnog naroda. Zaključci? Što se tiče firme, poslujemo odlično i to zavređuje aplauz. Nema razloga da tako ne bude i u sledećoj godini. Dobra stvar su ti sastanci, skrate nam radni dan za pola sata, mogli bi da ih zakazuju češće. Sledeće nedelje će nas častiti božićnom večerom. Verovatno će nam uskoro podeliti i vaučere za ručak u nekom od lokalnih restorana. Znam, nije baš da zaposleni vole da firmine uspeh proslave hranom i svi bi verovatno više cenili bilo kakvo povećanje plate. No, dobro, prihvatamo to što se nudi.

Pričao sam vam da imamo firminu lutriju, koja će biti transformisana sledeće godine? Zvuči neverovatno, ali dobio sam premiju u poslednjem izvlačenju. Zveknula me stotka u pravom trenutku, taman sad kad je sezona poklona i lakšeg otvaranja novčanika (što za posledicu obično ima januarsko/februarsku kuknjavu). Dobio sam elektronsku karticu i spreman sam da je ispraznim.

Prošle nedelje je organizovana i prodaja raznoraznih polovnih predmeta. Ljudi su donosili šta su hteli da prodaju (knjige, slike, tehniku, ukrase…), a pare su išle lokalnom udruženju za zaštitu životinja (osnovanom tamo negde 60ih). Ne bih znao čega je bilo, jer je kancelarija sa tim džidžama bila otvorena od 9-17h, a nisam bio baš toliko zainteresovan da dolazim u firmu van mog radnog vremena. Rekoše na sastanku da je prikupljeno oko hiljadu i po evrija, što je pretpostavljam dobro.

Sad smo imali radnu subotu (da nadoknadimo onaj poslednji petak u godini, kad nam počinje godišnji). Ideja je da odradimo četiri sata, a tri nas časti firma. Što će reći da sam nakjuče imao smenu od celih jedanaest sati. Radio sam na onoj mašini koja pravi kese za krv, tako da je to prošlo poprilično mirno i lagano. Zato sam u subotu otišao već u osam u krpe i odvalio se od spavanja.

Takođe, u subotu smo imali planiranu žurku za ekipu iz treće smene (i ljude iz drugih smena ako žele), ali kako se ispostavilo i za svet iz drugih gradova. Međutim, od petka uveče, zemljom je protutnjala oluja (ne znam kako su je krstili), pa je pušteno narandžasto i crveno upozorenje. Čak je i firma poslala poruke svima koji žive malo dalje da paze prilikom dolaska ili čak i da ne kreću na posao ako se vreme pogorša. Video sam sutradan da su neka drveta glavom platila tu nepogodu. Na društvenim mrežama su išla upozorenja o mestima gde ima polomljenih grana, pokidanih kablova i sličnih nezgodacija. To su sitnice, ali je dobro da su službe povezane. Kažu mediji da su brojna domaćinstva, hiljade njih, ostala bez struje. I tako, čekao sam u subotu (i dremuckao sedeći) da mi se javi kolega koji bi nas vozio na tu božićnu žurku. I eto njega, javlja da je otkazano, jer je hotel ostao bez struje. Mogli smo unplugged zezanje.

Propade mi jedna žurka. Valjda će se sledeće subote održati ona koja je na nivou celog preduzećeta. Kanda je neki kasino u pitanju, pa ćemo se verovatno i malo okušati u igrama na sreću, Džejms Bond fazon ili u još boljoj varijanti Ocean’s 11. Biće i neke lutrije. Kad smo kod igara na sreću i dalje igram euro milione. Trenutno sam u pozitivnom saldu, uložim pet, dobijem četiri ili šest. Zanimljivo je da premije i nisu nešto sumanuto visoke, osim ako ne ubodete sve brojeve (pet glavnih i dva dodatna) što je nekih pedeset i više meleona, jer je npr četiri plus dva, premija bila oko hiljadu evrija. Da, znam, veća je šansa da me grom pogodi više puta, nego  da dobijem premiju, ali nada je neuništiva.

Pretprošlog vikenda je bio u mestu i božićni vašar rukotvorina. Bilo je tu raznoraznih stvarčica – sapuni, slike, gravirano staklo, slatkiši, igračkice, ukrasi od drveta, kamena… U načelu, ništa previše autentično, da ne kažem irsko, ali zanimljivo. Bilo je onoliko sveta, vole ljudi taj koncept.

Pisao sam vam već o izborima. Prebrojani su glasovi i zna se koliko koja partija ima mesta u parlamentu. I evo kako su prošli glavni igrači. Fianna Fáil (vojnici sudbine, irski vojnici), vladajuća stranka centra koja je tu već ceo vek. Procentualno su dobili isto kao i na prošlim izborima, što će biti 48 mesta.

Fine Gael (irska porodica ili irsko pleme) druga vladajuća stranka, usmereni su kao desni centar, iz njihovih redova je i aktuelni premijer (taoiseach). I oni su dobili isti broj glasova, a u foteljama je to 38 komaTa.

Sinn Féin (mi sami) levi nacionalni front. Njima je opanuo broj glasova za 6%, tako da će imati 39 mesta. Socijal-demokrate i radnička imaju po 11 mesta. Višak mesta je pripalo nezavisnima i ostalima. E sad, pošto ima 174 mesta u parlamentu, jasno je da će biti raznih kombinatorika, ali je poprilično izvesno da će ista ekipa formirati vladu. No, politika je čudna stvar, ko zna, možda padne i neka manjinska vlada. Ne znam šta s evrti po televizorima(pošto nemam isti), ali bih rekao da to nije glavna tema ni po novinama. Već razmišljam kako bi novine u zavičaju samo o izborima pisale dan i noć, a ovde to prolazi više kao tek tako neka vest da popuni strane.

Video sam da je ekipa iz Ne davimo Beograd, nedavno napravila neku saradnju sa irskom Zelenom strankom. Ovdašnji zeleni su uboli samo jedno mesto u parlamentu i podrška im je pala u odnosu na ranije. Pomislio bi čovek da u Irskoj gde se dosta priča o ekologiji zeleni imaju veću podršku, ali izgleda da je to tema pod B. Veče stranke se bave svime, a između ostalog i ekologijom u okviru svojih programa.

Nedavno sam saznao da dablinski aerodrom ima dva podzemna nivoa izgrađena još negde šezdesetih, sedamdesetih za koje se manje zna. Misterija, zavera? Jok. Jednostavno je neko razmišljao u budućnost, pa je predvideo da se tu nalazi železnička stanica za budući voz/metro. E sad, ne bih da tvrdim da je u Irskoj neko bio mnogo pametan, a mi Balkanci nismo razmišljali o budućnosti. u tom periodu i u SFRj je bilo onoliko stručnjaka, koji su pametno promišljali budućnost. Defintivno mislim da su devedesete bile ključne za demokratsko/ekonomski razvoj članica EU. Svi se vrlo dobro sećamo kako smo tu deceniju proveli, mi, na exYU prostorima. Šteta.

I dalje čekam termin za polaganje vožnje. Biće valjda negde u sledećoj godini, nije to zec da utekne.

Viđam po grupama da se ljudi često žale na porast kriminala, pisao sam vam već o toj problematici iz ugla ovdašnjih ljudi. Ali nisam imao neke bliže uvide. Pre nekoliko dana čuo sam za zanimljiv događaj. Ove nove komšije, naši ljudi, su ostali bez kanti za đubre, neko ih je ladno mrdnuo. Čuo sam da ljudi svašta kradu, ali ne i kante za smeće. Čak ni u kompaniji koja je obezbedila kante nisu čuli za takav slučaj. Izgleda da su došli zadnji dani.

Polako se bliži dugoočekivani odlazak u zavičaj, to je događaj kome se vrlo radujem. Već mi unapred žao što će to proći sumanuto brzo.

Ako ste propustili neki članak, imate ih ovde. Takođe, tu je i FB strana sa dnevnim objavama i interesantnostima.

Pozdravlja vas vaš Nešo/Shonery/Marid O’Shaughnerry/Joaquim/Paddy

 

Оставите одговор